Autor Clanka: Prof. dr. sc. Danimir Gulin

Nakon COVID-19 (2020.), ruske agresije na Ukrajinu (2022.) i posljedice financijskih sankcija te
energetske krize i dolaskom nove američke administracije (2025.) koja uvodi strategiju protekcionizma
i carinskog rata, procesi deglobalizacije se ubrzavaju. Time i restrukturiranja grupa za konsolidaciju
zbog racionalizacije poslovanja sve više dolaze do izražaja. Velike multinacionalne i nacionalne
kompanije sve su izloženije raznim oblicima krize. Porast troškova energije, kriza dobavnih pravaca i
inflatorni pritisci, kao i nove carinske barijere, povećavaju troškove i probleme nelikvidnosti unutar
grupa te sve više dovode do zahtjeva za restrukturiranjem. U članku autor obrazlaže najvažnije
razloge i modele restrukturiranja grupa za konsolidaciju.

Od prve pojave goodwill-a u bilancama kompanija (50-ih godina 20. stoljeća) uvijek je aktualno
pitanje njegova utvrđivanja, kao i računovodstvenog tretmana (umanjenje ili amortizacija). Fokus
ovog kratkog prikaza je akcentiranje problema utvrđivanja naknade za stjecanje (EBITDA), kao i
procjena fer vrijednosti neto imovine. Procjenama i njihovim rezultatima (goodwill ili negativni
goodwill) realiziraju se kratkoročni, kao i dugoročni interesi sudionika poslovnih kombinacija. U
praksi goodwill se utvrđuje kao razlika naknade za stjecanje (multiplikator x EBITDA) i procijenjene
fer vrijednosti neto imovine (MSFI 13). U našim uvjetima, za obveznike MSFI, goodwill je razlika iznosa
po ne-MSFI i iznosa po MSFI mjerenju.

Problem dugoročnog financiranja poslovnih subjekata uvijek je aktualna tema i hrvatskog
gospodarstva. U nestabilnim makro-ekonomskim uvjetima (inflacija, promjenjive kamatne stope itd.)
izvori financiranja su od iznimnog značaja. Više je opcija kako se razvojni projekti mogu financirati.
Tako npr., u obzir dolazi: (a) financiranje iz vlastitih izvora stvorenih akumulacijom zarada (zadržani
dobici) ili (b) emisijom dionica. Iz tuđih izvora dugoročno financiranje može biti: (a) emisijom dužničkih
instrumenata poput obveznica, (b) zaduživanjem kod kreditnih institucija ili (c) financiranje putem
najmova. Obično se razvojni projekti financiraju kombinacijom navedenih opcija. U ovom članku
razmatra se opcija financiranja emisijom dugoročnih obveznica i njihovo računovodstveno praćenje.

Pravila za utvrđivanje rezultata poslovne godine definirana su Zakonom o računovodstvu i
odgovarajućim standardima financijskog izvještavanja (mikro, mali i srednji poduzetnici HSFI, a veliki
poduzetnici i subjekti od javnog interesa MSFI). Financijski izvještaji usvajaju se temeljem Zakona
o trgovačkim društvima te se na osnovu usvojenih izvještaja donose odluke o raspodjeli dobiti (ili
pokriću gubitka). Prilikom utvrđivanja prava na isplatu dividende/udjela u dobiti fizičkim osobama,
potrebno je obračunati i pripadajući porez na dohodak (na temelju Zakona o porezu na dohodak). U
članku autori prikazuju računovodstveni i porezni tretman najčešćih slučajeva izglasavanja i isplate
novčanih dividendi/udjela u dobiti.

Porast cijena usluga računovodstvenih i revizijskih tvrtki, kao i poreznih savjetnika, treba pravilno
iskomunicirati s klijentima. Potrebno je analizirati metode i načela utvrđivanja cijena naknada, a
posebno u vrijeme njihova rasta. U ovom članku dan je pregled i obilježja osnovnih metoda i načela
utvrđivanja cijene naknada te njihovih prednosti i nedostataka.

Za 2024. godinu godišnji financijski izvještaji sastavljaju se prema Zakonu o računovodstvu (Nar. nov.,
br. 85/24.) i prema Pravilniku o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (Nar. nov., br. 95/16.,
144/20. i 158/23.), kojim su propisani obrasci financijskih izvještaja: bilanca, račun dobiti i gubitka,
izvještaj o novčanim tokovima po direktnoj i indirektnoj metodi, izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj
dobiti i izvještaj o promjenama kapitala.
Sukladno sada već uhodanoj praksi, poduzetnici sastavljaju svoj godišnji financijski izvještaj u eurima i centima.
U vrijeme pisanja ovoga članka na mrežnoj stranici FINA-e objavljen je GFI POD u Excelu verzija 5.0.0. od 26.
travnja 2024. godine koji se primjenjuje za predaju izvještaja za 2024. godinu.
Autori u članku obrađuju zakonski okvir relevantan za sastavljanje izvještaja za 2024. godinu s osvrtom
na prikaz knjiženja prikaza isječaka financijskih izvještaja na primjerima i izvještavanje utjecaja mjera
za očuvanje radnih mjesta na prihode odnosno račun dobiti i gubitka.

Kalendarska godina je sve bliže kraju. Većini poduzetnika to je ujedno i kraj poslovne godine. U tom
razdoblju pred kraj poslovne/kalendarske godine poželjno je prekontrolirati stanja imovine, obveza i
kapitala i odraditi ispravke uočenih grešaka. 2024. godina prva je godina u kojoj je i tekuće i usporedno
razdoblje iskazano u eurima. Iako još mnogo posla prethodi samom sastavljanju financijskih izvještaja,
u članku autori upućuju na određene aktivnosti i točke kontrole koje bi bilo dobro provesti u tom
„predzaključnom“ razdoblju. Regulatorni zahtjevi financijskog izvještavanja tijekom 2024. godine
nisu se značajno mijenjali u odnosu na regulatorne zahtjeve za financijskim izvještavanjem za 2023.

Poslovni plan predstavlja temeljni upravljački izvještaj svakog poduzetnika. Potrebu za izradom
poslovnog plana potvrdili su financijski stručnjaci i menadžeri na svim razinama odgovornosti u
poduzeću. Poslovni plan u pravilu se izrađuje za razdoblje do jedne godine, a sadrži kvantitativno
iskazane ciljeve poduzetnika u planskom razdoblju. Poslovni plan sastoji se od operativnog i financijskog
plana. U operativnom dijelu poslovnog plana sadržane su operativne odluke menadžmenta kojima
se usmjerava alokacija oskudnih resursa poduzeća. U financijskom dijelu poslovnog plana sadržane
su financijske odluke menadžmenta koje su usmjerene na financiranje nabavke tih resursa te na
investicijske odluke. Aktualno poslovno okruženje obilježavaju značajni poremećaji, što je dovelo do
gospodarske nestabilnosti i krize, a u takvim je uvjetima otežano raditi planove, čak i u kratkom
roku. Ujedno, od 1. siječnja 2025. godine pojedini poduzetnici obvezno će sastavljati izvještaje o
održivosti koji, između ostaloga, trebaju sadržavati informacije o planovima poduzetnika. U članku
autori ukazuju na specifičnosti izrade poslovnog plana u proizvodnji i trgovini te na aktualne izazove
u projekciji budućih aktivnosti u aktualnim gospodarskim uvjetima.

Novi Zakon o računovodstvu (Nar. nov., br. 85/24.), stupio je na snagu 27. 7. 2024. Ministarstvo
financija dalo je 22. 8. 2024. kratku uputu (https://mfin.gov.hr/vijesti/uputa-o-primjeni-novoga-zakonao-racunovodstvu/3732) koja se fokusira samo na tri pitanja: 1. razvrstavanje poduzetnika prije i poslije
stupanja na snagu novog ZOR-a obzirom na početak poslovne godine i sukladno tome korištenje
odgovarajućih standarda (MSFI ili HSFI), 2. obveza zakonske revizije i 3. obveznici izvještavanja o
održivosti određuju se temeljem pokazatelja propisanih novim ZOR-om sukladno čl. 5. Upravo najveći
broj pitanja i nedoumica u primjeni novog ZOR-a odnosi se na izradu i svrhu (korištenje) izvještaja
o održivosti. Pitanja će zasigurno imati manje oni subjekti pogotovo veliki, koji su već sastavljali
ove izvještaje iako nisu bili u skladu s Europskim standardima izvještavanja o održivosti (http://data.
europa.eu/eli/reg_del/2023/2772/oj).

Mikro i mali poduzetnici (MMP) kontinuirano se suočavaju s problemima upravljanja novčanim tokom
što im stvara veće limite i probleme u odnosu na velike poduzetnike. Posebno su u problemima mikro
i mali poduzetnici koji rade u sezonskim uvjetima, privremenim i povremenim poslovima. Praksa
MMP-a generirala je najvažnije uzroke, rizike i modele poboljšanja upravljanja novčanim tokom koji
su iznijeti u ovom članku.