Sklapanje upravnog ugovora o namirenju poreznog duga
Radi namirenja dospjelog poreznog duga na rate, porezno tijelo i porezni obveznik mogu sklopiti
upravni ugovor u pisanom obliku najdulje na rok od 24 mjeseca.
Prijedlog za sklapanje upravnog ugovora podnosi se ispostavi Porezne uprave nadležnoj prema
prebivalištu ili uobičajenom boravištu za fizičke osobe i građane odnosno sjedištu za pravne osobe,
a može se odnositi na namirenje dospjelog poreznog duga u cijelosti ili djelomično, za što porezni
obveznik treba priložiti sredstva osiguranja naplate.
Međutim, prema izmjenama Općeg poreznog zakona koji se primjenjuje od 1. siječnja 2025. godine,
prijedlog za sklapanje upravnog ugovora može se podnijeti putem elektroničkog servisa ePorezna,
a koji ne mora sadržavati prijedlog sredstva osiguranja naplate za porezni dug do visine 10.000,00
eura. Više o navedenom, može se pročitati u nastavku članka.
Uloga revizije u postupku povećanja temeljnog kapitala
Provođenje revizije financijskih izvještaja predstavlja zakonsku obvezu propisanu Zakonom o reviziji
i Zakonom o računovodstvu. Osim obvezne godišnje revizije, trgovačka društva podliježu i reviziji u
slučaju statusnih promjena sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima. Takve statusne
promjene uključuju povećanje temeljnog kapitala, pripajanje, spajanje, priključenje, podjelu te
preoblikovanje trgovačkog društva. Sve navedene promjene unose se u temeljne akte društava
– izmjenama statuta kod dioničkih društava (d.d.) odnosno društvenog ugovora kod društava s
ograničenom odgovornošću (d.o.o.) – te se potom evidentiraju upisom u sudski registar. U nastavku
članka bit će obrađena potreba provedbe revizije u kontekstu povećanja temeljnog kapitala, kroz
prikaz relevantnih revizijskih i računovodstvenih standarda, kao i kroz analizu pravnih i poreznih
aspekata ove radnje.
Odgovornost i postupci revizora u reviziji subjekata koji koriste rad uslužnih organizacija – primjena MRevS-a 402
Mnogi subjekti vrlo često za obavljanje određenih aspekata svog poslovanja angažiraju vanjske
uslužne organizacije. Uslužna organizacija predstavlja organizaciju koja je treća stranka, a
korisničkim subjektima (subjektima koji koristi usluge uslužne organizacije i čiji se financijski izvještaji
revidiraju) pruža usluge koje su dio informacijskog sustava tih subjekata relevantan za financijsko
izvještavanje. Kada subjekt koristi rad uslužnih organizacija, revizor mora provesti odgovarajuće
postupke u skladu s odredbama MRevS-a 402 – Revizijska razmatranja u vezi sa subjektima koji
koriste rad uslužnih organizacija. U članku autorica razmatra vrste i opseg postupaka koje revizor
provodi u takvim okolnostima kako bi prikupio dostatne i primjerene revizijske dokaze, a njihov
izbor ovisi o vrsti i značajnosti usluga za subjekt, kao i značajnosti tih usluga za reviziju.
Uredba o taksonomiji – ključne objave u izvješću o održivosti
Uredba o taksonomiji, koja se primjenjuje na razini cijele Europske unije, ima ključnu ulogu u postizanju
okolišne održivosti gospodarskih aktivnosti. Njezin sustav funkcionira kao filter koji pomaže utvrditi
koliko je neka aktivnost i je li uopće zaista “zelena”. Drugim riječima, više nije dovoljno tvrditi da
nešto doprinosi održivosti, sada je to potrebno i dokazati. Glavni cilj ove Uredbe je preoblikovanje
europskog gospodarstva u otporniji, kružni i ekološki održiv sustav. Proces procjene održivosti temelji
se na jasno definiranim kriterijima koji čine srž taksonomije. Da bi neka djelatnost bila prepoznata
kao okolišno održiva, mora značajno doprinositi barem jednom od šest okolišnih ciljeva, a pritom ne
smije uzrokovati ozbiljnu štetu nijednom od preostalih. EU taksonomija nije samo skup smjernica –
ona predstavlja konkretan alat koji financijske tokove usmjerava prema sektorima koji stvarno rade
na očuvanju okoliša i borbi protiv klimatskih promjena. Time se smanjuje financiranje aktivnosti koje
imaju negativan utjecaj na okoliš, a potiče ulaganje u one koje donose stvarne promjene. Struktura
taksonomije temelji se na šest ključnih ciljeva održivosti te na katalogu gospodarskih aktivnosti
koje mogu doprinijeti njihovom ispunjavanju. Svrha tog sustava je olakšati i ubrzati investitorima
i društvima procjenu koliko su njihove aktivnosti u skladu s održivim razvojnim ambicijama EU.
Ugradnja taksonomije u izvješća o održivosti nije jednostavan zadatak – zahtijeva precizno planiranje
i strukturirani pristup. Prvi korak je prepoznati koje gospodarske aktivnosti društva mogu biti
obuhvaćene taksonomijom. Nakon toga slijedi analiza njihove usklađenosti s propisanim kriterijima.
Na kraju, dolazi faza kvantifikacije i objave podataka kroz tri ključna pokazatelja: udio u prihodu
(prometu), kapitalnim ulaganjima (CapEx) i operativnim troškovima (OpEx) koji se odnose na
taksonomski usklađene aktivnosti. U tekstu koji slijedi, autori kroz konkretan primjer prikazuju kako
izgleda primjena Uredbe u praksi. Prikaz je jasan, fokusiran i usmjeren na ono što je zaista važno, a
to je kako prevesti regulativne zahtjeve u konkretne brojke i razumljiv sadržaj izvješća o održivosti.
Taksonomija nije samo još jedna formalnost, već snažan alat koji pomaže gospodarstvu da jasno
pokaže i dokaže svoj doprinos održivoj budućnosti.
Relevantni troškovi kao kriterij kratkoročnog i dugoročnog odlučivanja o prodajnim cijenama
Odlučivanje o prodajnim cijenama je u uvjetima inflacije iznimno značajan dio poslovne politike
poduzeća. Poduzetnici donose odluke o prodajnim cijenama na kratkoročnom ili dugoročnom
horizontu. U članku su ilustrirana dva edukativna primjera odlučivanja o prodajnim cijenama s ciljem
analize kriterija koje menadžment treba koristiti u donošenju odluka o prodajnim cijenama.
Izbor između standarda MRS 16 i MRS 40 u računovodstvenom tretiranju plinovoda, naftovoda, telekomunikacijskih tornjeva, skladišnih prostora i sličnih nekretnina
Međunarodni (MSFI) ili lokalni (nacionalni) standardi financijskog izvještavanja pružaju načela ili
računovodstvene politike priznavanja, mjerenja i objavljivanja. Tvrtke, u skladu sa svojim ciljevima
i poslovnim politikama, biraju računovodstvene politike koje će primjenjivati. Događaju se situacije
prema kojima se neki poslovni događaji ili neke bilančne pozicije mogu tretirati i različitim standardima
financijskog izvještavanja. U članku je ilustriran slučaj tretiranja nekretnina koje se mogu koristiti za
pružanje usluga ili davanje u operativni najam.
Financijski instrumenti – računovodstveni i porezni tretman ulaganja slobodnih novčanih sredstava u vlasničke vrijednosne papire
Višak slobodnih novčanih sredstava poduzeće može alocirati u različite oblike financijske imovine,
uključujući dionice, obveznice ili davanje zajmova povezanim ili nepovezanim poduzećima. Primarna
motivacija za takva ulaganja je ostvarivanje prinosa, iako se specifični razlozi ulaganja razlikuju ovisno
o strategiji menadžmenta. Kratkoročna ulaganja u dionice ili obveznice ponajprije su usmjerena
na kapitalne dobitke, dok dugoročna ulaganja često ciljaju na prihode od dividendi ili strateško
povećanje vlasničkog udjela radi potencijalnog preuzimanja. Menadžment stoga provodi detaljne
analize rizika i očekivanih prinosa kako bi donio optimalne investicijske odluke. Ovisno o namjeni i
razdoblju držanja, financijska imovina se može sukladno HSFI-u 9 Financijska imovina klasificirati u
kategorije financijske imovine po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, ulaganja koja se drže do
dospijeća, zajmove i potraživanja te financijsku imovinu raspoloživu za prodaju. Prema dospijeću,
financijska imovina može biti kratkoročna ili dugoročna.
Računovodstveni i porezni tretman servisne djelatnosti
Servisna djelatnost odnosi se uglavnom na usluge popravaka i održavanje predmeta različite namjene,
a poduzetnici je mogu obavljati kao primarnu djelatnost ili kao dodatnu djelatnost uz obavljanje
djelatnosti trgovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni i porezni tretman vezan uz obavljanje
usluga u okviru servisne djelatnosti
Računovodstveni i porezni tretman kazni i naknada štete
Kazne i naknade štete povremeno se pojavljuju prilikom obavljanja djelatnosti poduzetnika.
Pritom se mogu pojaviti dvojbe vezano za položaj takvih troškova s motrišta poreza na dobit, poreza
na dohodak i poreza na dodanu vrijednost te kako takve troškove evidentirati u knjigovodstvu.
Autor u ovome članku obrazlaže način iskazivanja navedenih troškova u poslovnim knjigama i njihov
porezni položaj.
Otpisi obveza iz računovodstvene i porezne perspektive
Jedna od obveza poreznih obveznika jest kontinuirano preispitivanje i procjena strukture vlastitih
obveza. Kao što je to slučaj s otpisom potraživanja i obveze društva mogu podlijegati zastari te
posljedično biti otpisane, ukoliko su ispunjeni zakonski uvjeti za takvu radnju. Najčešće je riječ o
obvezama koje proizlaze iz poslovnih odnosa s dobavljačima ili vjerovnicima, a njihov otpis evidentira
se u korist prihoda, što neposredno utječe na financijski rezultat društva te pridonosi realnijem i
objektivnijem prikazu financijskih izvještaja. S obzirom na to da otpis obveza ima značajne
računovodstvene, ali i porezne implikacije, u nastavku članka detaljnije će se analizirati njegovi učinci
s oba aspekta.