Radni sporovi su česta pojava u radnim odnosima te mogu negativno utjecati na odnose između
poslodavaca i radnika u sporu, kao i na ukupnu produktivnost i radnu atmosferu ostalih radnika.
Kako bi se izbjegli dugotrajni i skupi sudski postupci, sve se više potiče korištenje alternativnih metoda
rješavanja sporova, među kojima se posebno ističu arbitraža i mirenje. Riječ je o postupcima koji
omogućuju mirno, brzo i učinkovito rješavanje sukoba. Kod uspješno provedene arbitraže ili mirenja
često je moguć i nastavak suradnje među strankama.
U skladu s navedenim, Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14. – 64/23.), u čl. 136. st. 1., upućuje na
mogućnost rješavanja radnog spora ugovornih strana putem arbitraže odnosno mirenja. Mirenje
i arbitraža su različiti postupci koji mogu biti jednako učinkoviti, ovisno o potrebama konkretnog
spora.
Arbitraža je vrsta izvansudskog rješavanja spora u kojemu stranke arbitru povjeravaju odlučivanje o
sporu koje može rezultirati odlukom koja je pravnom snagom izjednačena s pravomoćnom sudskom
odlukom.
Pojam „mirenje“ danas je zastario te se umjesto navedenog termina koristi izraz „mirno rješavanje
spora“. Termin mirenje je u Zakonu o radu korišten u skladu sa starim Zakonom o mirenju, koji je bio
na snazi do 29. lipnja 2023. godine. Ovu materiju danas uređuje Zakon o mirnom rješavanju sporova
(Nar. nov., br. 67/23.), prema kojemu je uvedena i promjena u nazivlju. Mirno rješavanje spora je svaki
izvansudski ili sudski postupak kojim stranke nastoje sporazumno riješiti spor, uključujući medijaciju.
S obzirom na opsežnu zakonsku regulativu, u ovom članku su izložene samo osnovne informacije
vezane za arbitražu i mirenje relevantne za individualne radne sporove.
2025ČlanciLipanjRačunovodstvo i financijeRadno pravoZakonodavstvo i pravna praksa