cesus

U ovom članku bit će razloženi temeljni elementi instituta ustupa tražbine odnosno cesije. Cesija
ili ustup je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Stari vjerovnik
zove se cedent ili ustupitelj, novi vjerovnik zove se cesionar ili primatelj, dok je dužnik cesus. Cesija
je dakle, ugovor pri kojemu dosadašnji vjerovnik ili ustupitelj ustupa potraživanje od svog dužnika
novom vjerovniku. Radi se o konsenzualnom ugovoru, što znači da se smatra sklopljenim prihvatom
ponude. Iako cesija ima tri aktera, ugovor je dvostran. To znači da cesiju ugovaraju samo ustupitelj i
primatelj, iako ugovor ima pravne učinke i na dužnika.
Institut cesije pravno je uređen u Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. do 155/23.), od
čl. 80. do čl. 89. Zakon materiju o cesiji dijeli na opće odredbe o cesiji, odnos primatelja i dužnika,
odnos ustupitelja i primatelja i odredbe o posebnim slučajevima ustupanja tražbine, koju strukturu
prati i ovaj tekst. Na kraju teksta priloženi su i primjeri ugovora o cesiji, ugovora o ustupanju umjesto
ispunjenja, ugovora o ustupanju radi ispunjenja i ugovora o ustupanju radi osiguranja.