Višak slobodnih novčanih sredstava poduzeće može alocirati u različite oblike financijske imovine,
uključujući dionice, obveznice ili davanje zajmova povezanim ili nepovezanim poduzećima. Primarna
motivacija za takva ulaganja je ostvarivanje prinosa, iako se specifični razlozi ulaganja razlikuju ovisno
o strategiji menadžmenta. Kratkoročna ulaganja u dionice ili obveznice ponajprije su usmjerena
na kapitalne dobitke, dok dugoročna ulaganja često ciljaju na prihode od dividendi ili strateško
povećanje vlasničkog udjela radi potencijalnog preuzimanja. Menadžment stoga provodi detaljne
analize rizika i očekivanih prinosa kako bi donio optimalne investicijske odluke. Ovisno o namjeni i
razdoblju držanja, financijska imovina se može sukladno HSFI-u 9 Financijska imovina klasificirati u
kategorije financijske imovine po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, ulaganja koja se drže do
dospijeća, zajmove i potraživanja te financijsku imovinu raspoloživu za prodaju. Prema dospijeću,
financijska imovina može biti kratkoročna ili dugoročna.
2025ČlanciFinancijsko računovodstvoLipanjRačunovodstvoRačunovodstvo i financije