drugi poslodavac

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Nar. nov., br. 151/22.), dodatan rad uređen je u
novim člancima 18.a, 18.b i 18.c, dok je u ranijoj verziji Zakona o radu takav rad bio normiran u stavku
3. članka 61. koji članak je inače uređivao pitanja punog radnog vremena.
Prema ranijoj verziji, puno radno vrijeme radnika nije moglo biti duže od 40 sati tjedno, ali je takav
radnik mogao sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do 8 sati tjedno
odnosno do 180 sati godišnje, samo ako je poslodavac s kojim radnik već ima prethodno sklopljen
ugovor o radu, radniku za takav rad dao pisanu suglasnost.
Novom regulativom detaljnije je uređen dodatan rad radnika tako da mu za zaposlenje kod drugog
poslodavca više nije potrebna pisana suglasnost matičnog poslodavca, a ne postoji ni ograničenje od
180 sati godišnje.