ESG

Sintagma zelenih financija od kraja 20. stoljeća povezuje se s investiranjem u očuvanje okoliša. Od
teorijskog koncepta vrlo brzo prerasta nakon Pariškog sporazuma u praksu i strategiju financijskih
institucija koje sve više prate ESG standarde i kriterije u izvještajima o održivosti.
U ovom članku autor je prezentirao najvažnije kategorije i institucije, kao i aktivnosti na području
zelenih financija.

Održivi razvoj, kako je opisan u Brundtlandovom izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj iz 1987.
godine, predstavlja pristup koji stavlja fokus na dugoročno zadovoljenje potreba društva, istodobno
osiguravajući očuvanje okoliša i resursa za buduće generacije. Poslovanje u skladu s ciljevima održivog
razvoja ima cilj doprinijeti suzbijanju globalnih klimatskih i društvenih izazova te stvaranju bolje
budućnosti. Održivi razvoj postavlja pred sebe tri osnovne grupe ciljeva koje nastoji ostvariti: okolišne,
društvene i upravljačke ciljeve (ESG ciljevi). Klimatske promjene se smatraju jednim od najvećih
problema današnjice, zbog čega su okolišni ciljevi postali od ključne važnosti. Pariški sporazum, koji
je stupio na snagu 2016. godine, prepoznaje okolišno održiv razvoj, postizanje klimatske neutralnosti
i prelazak na kružno gospodarstvo ključnim ciljevima za osiguravanje dugoročne konkurentnosti
gospodarstva Europske unije. Organizacije se često suočavaju s pitanjima zašto je važno sastavljati
izvještaj o održivosti i koji regulatorni okvir koristiti pri tome. Postavlja se pitanje kako organizacije
utječu na ekonomiju, okoliš i društvo? Kako bi bile u skladu s održivm ciljevima EU, organizacije koje
imaju tu obvezu, trebaju biti upoznate s EU taksonomijom. EU taksonomija je niz kriterija koji pomažu
usmjeravanju financijskih investicija prema održivijim sektorima i smanjenju financiranja aktivnosti
koje štete okolišu i klimi. Sastoji se od šest ključnih ciljeva održivosti te popisa održivih aktivnosti koje
doprinose tim ciljevima, a cilj joj je pomoći investitorima i društvima u procjeni i usklađivanju svojih
aktivnosti s održivim ciljevima EU-a. Nadalje, organizacije si moraju postaviti pitanje kako uspješno
primijeniti izvještajni okvir za izradu izvješća o održivosti te poboljšati transparentnost, točnost i
usporedivost podataka. Ključnu ulogu su dosada imale GRI smjernice. Autori u tekstu pružaju uvid
u praktičnu primjenu Uredbe o taksonomiji pri sastavljanju izvješća o održivosti te kroz praktičan
primjer pokazuju na koji način se procjenjuje materijalnost te odabiru ključne teme prema GRI 3 u
izvješću o održivosti.

Očekivanja dionika da organizacije u svoje poslovanje ugrade održivost, kao i svijest o ESG pitanjima,
značajno su porasla u kratkom vremenu, posebice pod utjecajem dugoročnih učinaka klimatskih
promjena. Snažan uspon ESG-a, kao i značajan interes svih dionika stvara nove zahtjeve za revizijske
odbore u procesu nadzora upravljanja ESG rizicima, kao i procesa ESG izvještavanja. Odgovornost
za nadzor održivosti organizacije, kao i ESG pitanja čvrsto se odražava na upravljačka tijela, kao
i na njihove odbore. Ako su ESG pitanja delegirana članovima revizijskih odbora, oni su zajedno s
upravljačkim tijelom odgovorni za dugoročni uspjeh organizacije. Prema stajalištu IFAC-a (2023.),
ako revizijski odbori žele biti dio suvremenog korporativnog upravljanja dužni su ugraditi održivost i
ESG pitanja u procese donošenja odluka, kao i u dugoročne razvojne strategije organizacija. Stoga,
organizacije na putu transformacije održivosti trebaju snažna upravljačka tijela i revizijske odbore,
s odgovarajućom pismenošću o održivosti. Accountancy Europe (2022.) ističe da revizijski odbori
igraju ključnu ulogu u promicanju snažnog korporativnog upravljanja, kroz njihovu uključenost u
nadzor rizika, internih kontrola, korporativnog izvještavanje i revizija. Nova EU legislativa po pitanju
izvještavanja o održivosti dodjeljuje revizijskim odborima niz zadataka vezanih uz izvještavanje o
održivosti, kao i reviziju (pružanje jamstva). Revizijski odbori moraju osigurati da su ESG podaci koje
otkrivaju organizacije točni i pouzdani. Prema PWC-u (2022.), to zahtijeva razvoj politika, procesa,
internih kontrola i upravljanja sličnim onima koje imaju za prikupljanje i objavljivanje financijskih
informacija. S obzirom na to da revizijski odbori imaju najviše iskustva u nadziranju ovakvih pitanja, u
najboljem su položaju za nadzor ESG objava, kontrola, procesa i jamstva. Stručnost revizijskih odbora
omogućuje razumijevanje i procjenu ispravnosti metodologija i politika koje menadžment koristi za
razvoj svojih metrika i ESG objava. U tekstu autor navodi preporuke i definira pitanja za revizijske
odbore u vezi s njihovim ESG odgovornostima u procjeni ESG materijalnosti te nadzora nad ESG
procesima, rizicima i internim kontrolama, ESG jamstvom i revizijom te ESG izvještavanjem, ističući
potrebne kompetencije i sastav članova revizijskih odbora za nadzor ESG-a.