godišnji odmor

Pravo na plaćeni godišnji odmor je pravo koje radnik ostvaruje za svaku kalendarsku godinu. Većina
radnika ostvaruje pravo na puni godišnji odmor, a radnici kojima radni odnos prestaje u toku godine
i radnici koji su u kalendarskoj godini kod poslodavca radili kraće od šest mjeseci ili im to nije bio
jedini radni odnos u godini, ostvaruju pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Odluku o razdoblju
korištenja godišnjeg odmora donosi poslodavac, uvažavajući potrebe posla, a ako je to moguće i
potrebe i želje radnika. Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po vlastitoj želji, uz
obvezu da o tome tri dana ranije obavijesti poslodavca. U nekim kolektivnim ugovorima pravo na
korištenje godišnjeg odmora po želji radnika, uređeno je povoljnije.
Visina naknade plaće za razdoblje korištenja godišnjeg odmora određuje se kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ne može iznositi manje od prosječne plaće radnika u
prethodna tri mjeseca.

Zakonom o radu pravo na godišnji odmor povoljnije je utvrđeno za osobe koje koriste pravo na
rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u
razvoju. Radnik odnosno radnica koji nisu mogli iskoristiti godišnji odmor odnosno dio godišnjeg
odmora ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine,
radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.
U praksi se javljaju određene nedoumice.

Republika Hrvatska ratificirala je Konvenciju o plaćenom godišnjem odmoru čime se ista obvezala
u svoje nacionalno zakonodavstvo implementirati njene odredbe. Pravo na godišnji odmor uređeno
je Zakonom o radu koji je u najvećem dijelu usklađen s odredbama Konvencije s time da je sporno
ostalo pitanje prenošenja godišnjeg odmora u sljedeću kalendarsku godinu odnosno korištenje
starog godišnjeg odmora koji zbog nekih razloga nije u cijelosti ili djelomično iskorišten u godini u
kojoj je stečen. Poslodavci u Hrvatskoj u najvećem broju slučajeva primjenjuju odredbe Zakona o
radu. Međutim, s obzirom na najnoviju hrvatsku sudsku praksu, a koja se u biti nastavlja na praksu
Europskog suda, postavlja se pitanje jesu li hrvatski poslodavci obvezni primijeniti odredbu čl. 9.
Konvencije bez obzira na činjenicu što ista nije na odgovarajući način implementirana u hrvatsko
radno zakonodavstvo.

Pravo radnika na regres za godišnji odmor nije uređeno Zakonom o radu niti posebnim zakonom, već
ga radnik ostvaruje na temelju kolektivnog ugovora koji obvezuje poslodavca, pravilnika o radu i/ili
ugovora o radu.
Ako se regres za godišnji odmor isplaćuje kao neoporeziva prigodna nagrada, primjenjuje se ograničenje
neoporezive svote u iznosu 700,00 eura po radniku godišnje. Neoporezivi iznos prigodne nagrade ne
ovisi o ugovorenom radnom vremenu i može se pod istim uvjetima isplatiti radnicima zaposlenima s
punim i onima koji rade s nepunim radnim vremenom. U obrascu JOPPD se za isplatu neoporezivog
regresa koristi šifra 22, a obrazac treba dostaviti Poreznoj upravi na dan isplate primitka.

Radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu, pri čemu u pravilu ostvaruje
pravo na puni, a iznimno, na razmjerni dio godišnjeg odmora. Ništavan je sporazum poslodavca i
radnika o odricanju od prava na godišnji odmor u zamjenu za isplatu novčanog primitka. Odluku o
razdoblju korištenja godišnjeg odmora donosi poslodavac, uvažavajući potrebe posla, a ako je to
moguće i potrebe i želje radnika. Jedan dan godišnjeg odmora radnik ima pravo koristiti po vlastitoj
želji, uz obvezu da o tome tri dana ranije obavijesti poslodavca.
Visina naknade plaće za dane korištenja godišnjeg odmora određuje se kolektivnim ugovorom,
pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a ne može iznositi manje od prosječne plaće radnika u
prethodna tri mjeseca.

Od 1. svibnja 2024. primjenjuju se novi iznosi plaća ugovoreni Kolektivnim ugovorom ugostiteljstva koji
je sklopljen je 12. ožujka 2024. godine, a ostale odredbe toga Kolektivnoga ugovora primjenjuju se od
1. travnja 2024. godine. Proveden je postupak utvrđivanja javnog interesa za proširenje Kolektivnoga
ugovora ugostiteljstva na radnike i poslodavce koji nisu sudjelovali u njegovu sklapanju.
Kao i prethodni i ovaj je Kolektivni ugovor ugostiteljstva sklopljen na određeno vrijeme i traje do 31. prosinca
2025. godine. Na temelju Odluke o prošrenoj primjeni Kolektivnog ugovora ugostiteljstva (Nar. nov., br.
49/24.), ovaj je Ugovor od 1. svibnja 2024. izvor prava i obveza za sve poslodavce i radnike u Republici
Hrvatskoj u djelatnostima pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, područje I, odjeljci 55 i 56
Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007., a njime ugovorene plaće smatraju se minimalnim plaćama.
U članku se daje prikaz ugovorenih prava radnika i obveza poslodavaca prema novom Kolektivnom
ugovoru ugostiteljstva.

Odlukom ministra nadležnog za rad, od 1. travnja 2024. godine proširena je primjena Kolektivnog
ugovora za djelatnost drvne i papirne industrije na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj
u djelatnosti prerađivačke industrije, područje C, sljedeća tri odjeljka: odjeljak 16 – Prerada drva i
proizvoda od drva i pluta (u tom odjeljku nije proizvodnja namještaja) te proizvodnja proizvoda od
slame i pletarskih materijala, odjeljak 17 – Proizvodnja papira i proizvoda od papira i odjeljak 31 –
Proizvodnja namještaja, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007.
Sastavni dio Kolektivnog ugovora za djelatnost drvne i papirne industrije je Tarifni prilog u kojemu
su poslovi i radna mjesta razvrstani u sedam grupa složenosti, sa zadanim omjerima u visini osnovne
plaće prema osnovnoj plaći određenoj za prvu grupu složenosti poslova. Plaće određene prema tim
pravilima smatraju se minimalnim plaćama u djelatnosti drvne i papirne industrije, čiju primjenu
nadzire Državni inspektorat.
U članku se prezentira sadržaj ugovorenih prava radnika i obveza poslodavaca u drvnoj i papirnoj
industriji s naglaskom na novčana prava radnika.

Godišnji odmor pravo je radnika i obveza poslodavca, u skladu s tekovinama modernih radnih
zakonodavstava. No i nakon godina primjene postoje dvojbena pitanja pri primjeni Zakona o radu
vezano uz temu godišnjih odmora. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
s nekoliko mišljenja nastojalo je razjasniti nejasnu zakonsku normu, no ostaje pitanje jesu li u tome
uspjeli?
Autorica u tekstu problematizira propis i primjenu u svjetlu mišljenja.

U praksi se razmjerno često pojavljuje pitanje prava na godišnji odmor nakon neplaćenog dopusta.
Pitanje je samo po sebi problematično zbog minimalne zakonske regulacije instituta neplaćenog
dopusta, ali i zbog različitog poimanja i uopće slabog poznavanja neplaćenog dopusta u praksi.
Prilikom dovođenja neplaćenog dopusta u vezu s pravom na godišnji odmor radnika, situacija se
dodatno komplicira.

Od 1. srpnja 2023. godine na snazi je Odluka o proširenoj primjeni Dodatka I. o izmjenama i
dopunama Kolektivnog ugovora ugostiteljstva. Dodatak I. je sklopljen 26. travnja 2023. godine i
njegova je primjena proširena na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnostima
pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, područje I, odjeljci 55 i 56 Nacionalne klasifikacije
djelatnosti 2007. – NKD 2007. Dodatkom I. Kolektivnog ugovora ugostiteljstva povećani su iznosi
osnovne plaće prema grupama složenosti poslova, dodatak za rad nedjeljom je usklađen sa Zakonom
o radu, ugovoreno je trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme s istim radnikom duže od tri godine,
preciznije je uređeno pravo na dodatne dane godišnjeg odmora i povećano je pravo na plaćeni dopust
za sindikalne aktivnosti.
U sljedećem članku donosimo prikaz sadržaja prava radnika ugovorenih Kolektivnim ugovorom
ugostiteljstva, zajedno s Dodatkom I., koji od 1. srpnja 2023. godine obvezuje sve poslodavce, pravne
i fizičke osobe, koji posluju u toj djelatnosti.