građevinski objekti

Dugotrajna materijalna imovina odnosi se na imovinu namijenjenu za korištenje u proizvodnji
proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe, očekuje
se da će se koristiti duže od jednog razdoblja i namijenjena je za korištenje na neprekidnoj osnovi
u svrhu aktivnosti poduzetnika. Ovisno o karakteristikama nekretnina (tj. zemljišta i građevinskih
objekata), računovodstveno evidentiranje uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema
odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina te MRS-om 40 – Ulaganja u nekretnine
odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje njezine knjigovodstvene
vrijednosti, amortizacije i gubitaka zbog umanjenja koje je potrebno priznati u vezi s time. Međutim,
u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva pojedinog računovodstvenog standarda. U radu
autorica ukazuje na neke od češćih pogrešaka prilikom računovodstvenog evidentiranja nekretnina,
tj. zemljišta i građevinskih objekata, a vezano uz početno priznavanje i mjerenje te naknadno mjerenje
imovine, kao i drugih transakcija povezanih s tom vrstom imovine. Uz pomoć primjera pojašnjava se
na koji način transakcije ispravno evidentirati sukladno računovodstvenim propisima, uvažavajući i
određene zahtjeve i odredbe poreznih propisa.