Kako bi mogao izraziti razumno uvjerenje da financijski izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze
nastale uslijed pogreške ili prijevare, od revizora se očekuje da provede odgovarajuće postupke kako bi
primjereno reagirao na procijenjene rizike značajnih pogrešnih prikazivanja uslijed prijevare ili na one
na koje se sumnja. Ovo područje posebno je obrađeno u Međunarodnom revizijskom standardu (MRevS)
240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja. U članku autorica
obrađuje postupke koje revizor provodi nakon izvršene procjene i prepoznavanja rizika prijevare u fazi
planiranja odnosno postupke koje revizora obavlja kao reakciju na procijenjene rizike prijevare.
MRevS 330
-
2024ČlanciEksterna revizijaRačunovodstvo i financijeRevizijaRujan
-
2024ČlanciEksterna revizijaKolovozRačunovodstvo i financijeRevizija
Testovi kontrola u provedbi revizije financijskih izvještaja
U fazi predrevizije revizor će kroz stjecanje razumijevanja subjekta, s ciljem prepoznavanja i
procjenjivanja rizika značajnih pogrešnih prikazivanja, upoznati njegove poslovne procese i
identificirati implementirane kontrole relevantne za reviziju, kako bi odabrao odgovarajuću
strategiju testiranja. Ako odabere strategiju povjerenja u interne kontrole, revizor će provesti
testove kontrola, tj. postupke kojima će ocijeniti učinkovitost djelovanja kontrola implementiranih
od strane društva u sprječavanju, otkrivanju i ispravljanju značajnih pogrešnih prikazivanja na
razini tvrdnje. Više o provedbi testova kontrola, u skladu s MRevS-om 330 – Revizorove reakcije na
procijenjene rizike, autorica članka navodi u nastavku. -
2023ČlanciEksterna revizijaRačunovodstvo i financijeRevizijaStudeni
Revizijski postupci kao reakcija na procijenjene rizike na razini tvrdnja
Nakon procjene rizika, revizor mora oblikovati i implementirati odgovarajuće reakcije na procijenjene
rizike značajnog pogrešnog prikazivanja, kako bi prikupio primjerene i dostatne revizijske dokaze
koji se odnose na te procijenjene rizike. Procijenjeni rizici na razini tvrdnje odnose se na određena
stanja računa, klasa transakcija i objave. Stoga, kako bi reagirao na procijenjene rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja na razini tvrdnje, potrebno je odgovarajuće planirati vrstu, vremenski
raspored i opseg daljnjih revizijskih postupaka, kao što su dokazni postupci (testovi detalja i dokazni
analitički postupci) i testovi kontrola. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a 330 – Revizorove
reakcije na procijenjene rizike, a vezano uz provođenje daljnjih revizijskih postupaka koje revizor
provodi kao reakciju na procijenjene rizike na razini tvrdnja.