naknada troška prijevoza

Naknada troškova prijevoza na posao i s posla jedan je od najčešćih oblika naknada koje poslodavci
isplaćuju svojim radnicima iako Zakon o radu ne propisuje izričitu obvezu njezina isplaćivanja. Pri
utvrđivanju uvjeta i visine naknade, ključnu ulogu imaju porezni propisi jer upravo oni određuju koji
se dio naknade smatra neoporezivim, a koji prelazi taj prag i podliježe oporezivanju kao primitak od
nesamostalnog rada. U praksi se sve češće postavlja pitanje – kako postupiti u situacijama kada je
radnicima dostupan besplatan javni prijevoz, primjerice onaj koji subvencioniraju lokalne jedinice? O
tom pitanju očitovao se i Središnji ured Porezne uprave pružajući smjernice o tome pod kojim uvjetima
se takva naknada može isplatiti. U nastavku članka donosimo pregled: kolika naknada može biti
neoporeziva, kako kombinirati više vrsta prijevoza (npr. međumjesni i besplatni mjesni prijevoz) te
kako o navedenim isplatama (neoporezivim i oporezivim) pravilno izvijestiti preko Obrasca JOPPD.

Iako Zakon o radu ne obvezuje poslodavca da radnicima nadoknadi trošak prijevoza na posao i s
posla, upravo je taj oblik naknade najzastupljeniji u praksi. Ako obveza nije uređena niti kolektivnim
ugovorom niti pravilnikom o radu niti ugovorom o radu, poslodavac može donijeti odluku o isplati
naknade troškova prijevoza na posao i s posla svim svojim radnicima bez obzira na opseg ugovorenog
radnog vremena (puno radno vrijeme, nepuno radno vrijeme, dodatni rad). Porezni propisi pri tome
najčešće igraju značajnu ulogu u reguliranju visine prava naknade troškova prijevoza na posao
i s posla. O neoporezivoj i oporezivoj visini naknade troška prijevoza, uvjetima i načinima isplate,
poreznim i drugim evidencijama o isplaćenoj naknadi troška prijevoza pročitajte u nastavku članka.