naknade troškova

U proteklim godinama, kroz porezne reforme, postupno su povećavani neoporezivi iznosi u cilju
smanjenja poreznog opterećenja poduzetnika. Odredbama članka 6. i 7. Pravilnika o porezu na
dohodak propisana je mogućnost isplate čak 47 vrsta neoporezivih primitaka.
Raznolikošću primitaka za koje je zakonodavac omogućio neoporezivu isplatu, stvara se značajan
prostor za poboljšanje raspoloživog primitka i posljedično životnog standarda radnika. Iako su
neoporezivi primici koncipirani kao instrumenti nagrade ili naknade troškova u točno određene svrhe,
često su postali zamjena za isplatu plaće.
Porezni propisi ne osiguravaju pravo na primitke, već propisuju koje vrste javnih davanja treba platiti
kod isplate nekog primitka. Odluka o isplati materijalnog prava ili o naknadi troška, kao i određivanje
iznosa prepuštena je poslodavcima, a uređuje se nekim izvorom radnog prava. Neoporezive primitke
u pravilu ne mogu ostvariti osobe koje nisu u radnom odnosu s isplatiteljem iako obavljaju poslove za
njega, npr. direktor koji nije zaposlen u društvu u kojemu obavlja funkciju direktora, student koji kod
naručitelja obavlja poslove preko ovlaštenog posrednika i dr.
U ovom radu se u prvom redu definira pojam plaće, obuhvaćajući sve njezine komponente. Zatim
se objašnjava razlika između naknade za rad i ostalih primitaka koji se ostvaruju u vezi s radnim
odnosom. Dodatno se razjašnjava i česta konfuzija zbog različitih interpretacija pojma „plaće“ u
radnom i poreznom zakonodavstvu.
Nadalje, pruža se kronologija promjena uvjeta za isplatu neoporezivih primitaka od rujna 2019.
godine do danas, s posebnim naglaskom na posljednju poreznu reformu iz listopada 2023. godine.
Isto tako, analiziraju se iznosi isplaćenih neoporezivih primitaka u 2022. i 2023. godini.
Na samom kraju, pokazuju se primjeri učinka isplate neoporezivih primitaka na plaću radnika.