naknadno mjerenje

Računovodstvo nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine,
postrojenja i oprema odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina, te MRS-om 40 –
Ulaganja u nekretnine odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje
njezine knjigovodstvene vrijednosti (početno i naknadno mjerenje te evidentiranje učinaka promjene
fer vrijednosti), amortizacije i gubitaka zbog umanjenja koje je potrebno priznati u vezi s time, kao i
potrebu objavljivanja određenih informacija u izvještajima ili u bilješkama uz financijske izvještaje.
Međutim, u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva računovodstvenih standarda te su
utvrđene nepravilnosti prilikom knjiženja poslovnih događaja vezanih uz revalorizaciju nekretnina,
ali i kod naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine po modelu fer vrijednosti. Također, potrebno je
voditi računa i o namjeni nekretnina, kako bi se imovina mogla klasificirati u ispravnu kategoriju u
financijskim izvještajima, posebice prilikom popunjavanja GFI obrazaca. U radu autorica ukazuje na
koji način pravilno primijeniti odredbe pojedinog računovodstvenog standarda prilikom evidentiranja
nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata, a vezano uz naknadno mjerenje i njihovo iskazivanje
po fer vrijednosti. Uz pomoć primjera pojašnjava se na koji način transakcije ispravno evidentirati
sukladno računovodstvenim propisima, uvažavajući i određene zahtjeve i odredbe poreznih propisa.

Priznavanje i mjerenje dugotrajne imovine namijenjene prodaji uređeno je MSFI-em 5 kod obveznika
primjene MSFI-a odnosno HSFI-em 8 kod obveznika primjene HSFI-a. Dugotrajna imovina je u
poslovnim subjektima prije svega namijenjena korištenju u poslovanju (za proizvodnju i prodaju
proizvoda, robe ili usluga ili za administrativne svrhe). Međutim, ako poslovni subjekt odluči
nadoknaditi knjigovodstvenu vrijednost dugotrajne imovine prodajom, a ne korištenjem u poslovanju,
ona će se reklasificirati iz dugotrajne u kratkotrajnu imovinu te mjeriti po nižem iznosu između fer
vrijednosti umanjene za troškove prodaje i knjigovodstvene vrijednosti. U ovom članku prikazuje
se računovodstveni i porezni tretman dugotrajne imovine namijenjene prodaji sukladno MSFI-u 5
odnosno HSFI-u 8

Mjerenje financijske imovine na datum sastavljanja financijskih izvještaja ovisi prije svega o klasifikaciji
pojedine financijske imovine u određenu kategoriju financijske imovine definiranu u standardima
financijskog izvještavanja. Obveznici primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja
(MSFI) klasificiraju financijsku imovinu sukladno zahtjevima MSFI-a 9 Financijski instrumenti, prema
kojemu klasifikacija financijske imovine u određenu kategoriju financijske imovine ovisi o cilju
poslovnog modela subjekta za upravljanje financijskom imovinom i karakteristikama ugovornih
novčanih tokova od financijske imovine. Obveznici primjene Hrvatskih standarda financijskog
izvještavanja (HSFI) klasificiraju financijsku imovinu sukladno zahtjevima HSFI-a 9 Financijska imovina.
Pri mjerenju financijske imovine na datum sastavljanja financijskih izvještaja financijska imovina se,
u ovisnosti o klasifikaciji u određenu kategoriju financijske imovine, mjeri po fer vrijednosti ili po
amortiziranom trošku. Autorica u članku navodi i objašnjava odredbe MSFI-a 9 i HSFI-a 9 relevantne
za naknadno mjerenje financijske imovine te ukazuje na utjecaj inflacije i kamatnih stopa na mjerenje
financijske imovine.