neplaćeni dopust

U praksi se razmjerno često pojavljuje pitanje prava na godišnji odmor nakon neplaćenog dopusta.
Pitanje je samo po sebi problematično zbog minimalne zakonske regulacije instituta neplaćenog
dopusta, ali i zbog različitog poimanja i uopće slabog poznavanja neplaćenog dopusta u praksi.
Prilikom dovođenja neplaćenog dopusta u vezu s pravom na godišnji odmor radnika, situacija se
dodatno komplicira.

Izmjenama i dopunama Zakona o radu od 1. siječnja 2023. godine prošireni su slučajevi za koje radnik
ostvaruje pravo na plaćeni i slučajevi za koje ostvaruje pravo na neplaćeni dopust. Radnik ima pravo
na korištenje plaćenog dopusta za osobito važne potrebe. Što se smatra važnim osobnim potrebama
propisano je Zakonom o radu, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i/ili ugovorom o radu to
se pravo može urediti za radnika povoljnije.
Zakonom o radu je pravo radnika na neplaćeni dopust uređeno na dva načina: kao pravo o kojemu
odlučuje poslodavac i radnik ga ostvaruje samo ako to potrebe posla omogućavaju i kao pravo
propisano Zakonom koje je poslodavac dužan omogućiti radniku.