pokazatelji (promet

Uredba o taksonomiji, koja se primjenjuje na razini cijele Europske unije, ima ključnu ulogu u postizanju
okolišne održivosti gospodarskih aktivnosti. Njezin sustav funkcionira kao filter koji pomaže utvrditi
koliko je neka aktivnost i je li uopće zaista “zelena”. Drugim riječima, više nije dovoljno tvrditi da
nešto doprinosi održivosti, sada je to potrebno i dokazati. Glavni cilj ove Uredbe je preoblikovanje
europskog gospodarstva u otporniji, kružni i ekološki održiv sustav. Proces procjene održivosti temelji
se na jasno definiranim kriterijima koji čine srž taksonomije. Da bi neka djelatnost bila prepoznata
kao okolišno održiva, mora značajno doprinositi barem jednom od šest okolišnih ciljeva, a pritom ne
smije uzrokovati ozbiljnu štetu nijednom od preostalih. EU taksonomija nije samo skup smjernica –
ona predstavlja konkretan alat koji financijske tokove usmjerava prema sektorima koji stvarno rade
na očuvanju okoliša i borbi protiv klimatskih promjena. Time se smanjuje financiranje aktivnosti koje
imaju negativan utjecaj na okoliš, a potiče ulaganje u one koje donose stvarne promjene. Struktura
taksonomije temelji se na šest ključnih ciljeva održivosti te na katalogu gospodarskih aktivnosti
koje mogu doprinijeti njihovom ispunjavanju. Svrha tog sustava je olakšati i ubrzati investitorima
i društvima procjenu koliko su njihove aktivnosti u skladu s održivim razvojnim ambicijama EU.
Ugradnja taksonomije u izvješća o održivosti nije jednostavan zadatak – zahtijeva precizno planiranje
i strukturirani pristup. Prvi korak je prepoznati koje gospodarske aktivnosti društva mogu biti
obuhvaćene taksonomijom. Nakon toga slijedi analiza njihove usklađenosti s propisanim kriterijima.
Na kraju, dolazi faza kvantifikacije i objave podataka kroz tri ključna pokazatelja: udio u prihodu
(prometu), kapitalnim ulaganjima (CapEx) i operativnim troškovima (OpEx) koji se odnose na
taksonomski usklađene aktivnosti. U tekstu koji slijedi, autori kroz konkretan primjer prikazuju kako
izgleda primjena Uredbe u praksi. Prikaz je jasan, fokusiran i usmjeren na ono što je zaista važno, a
to je kako prevesti regulativne zahtjeve u konkretne brojke i razumljiv sadržaj izvješća o održivosti.
Taksonomija nije samo još jedna formalnost, već snažan alat koji pomaže gospodarstvu da jasno
pokaže i dokaže svoj doprinos održivoj budućnosti.