povreda radne obveze

Skrivljeno ponašanje radnika predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu. Ovisno o težini povrede,
radniku se može dati jedna od dvije vrste otkaza: redoviti ili izvanredni.
U slučaju blažih ili lakših povreda radnih obveza, poslodavac bi se trebao opredijeliti za redoviti
otkaz ugovora o radu iz članka 115. stavka (1), podstavka 3) Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14.,
127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.). U skladu s tom normom, poslodavac može otkazati ugovor o radu
uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako
radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
Ako radnik počini osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, poslodavac mu može otkazati
ugovor o radu izvanrednim otkazom iz članka 116. Zakona o radu.
Zakon o radu nije predvidio kriterije za razgraničenje razloga za redoviti ili izvanredni otkaz ugovora o
radu. Zbog toga se neki poslodavci opredjeljuju da u pravilnicima o radu ili ugovorima o radu određuju
što se smatra blažom, a što osobito teškom povredom radne obveze.
Druge načine kako odrediti razloge za redoviti ili izvanredni otkaz ugovora o radu nalazimo u praksi
sudova.
Razlika između ove dvije vrste otkaza je i u posljedicama. Dok kod izvanrednog otkaza učinci otkaza
nastupaju danom dostave otkaza ugovora o radu (bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog
otkaznog roka), kod redovitog otkaza ugovora zbog skrivljenog ponašanja radnik ima pravo na
otkazni rok, koji se u tom slučaju utvrđuje u dužini polovine otkaznog roka.
Međutim, ni u jednom ni u drugom slučaju radnik nema pravo na otpremninu.