prava radnika

U hrvatskom pravnom sustavu postoje različiti pravni izvori kojima se uređuje radno pravo. Kod
korištenja izraza radnog prava podrazumijeva se sustav pravnih pravila kojim se uređuju radni odnosi,
kako individualni, tako i kolektivni. Za radne odnose, među ostalima, važni su nam zakoni, kolektivni
ugovori, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnik o radu i ugovor o
radu. U radnim odnosima često dolazi do situacija u kojima se na jednog radnika mogu istovremeno
primjenjivati različiti izvori radnog prava. U praksi se često događa da je isto pravo radnika uređeno
upravo na različit način. U takvim slučajevima se prirodno postavlja pitanje koje će se pravo primijeniti.
Odgovor na to pitanje daje nam čl. 9. st. 3. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14. – 64/23). U navedenoj odredbi
propisano je da kad je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o
radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom,
primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

Prema planu, 1. ožujka 2024. stupa na snagu novi Kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim
službama. Svaki kolektivni ugovor sadrži odredbe o tumačenju kolektivnog ugovora. Kolektivni
ugovor za javne službe utvrđuje da će ugovorne strane osnovati zajedničko Povjerenstvo za
tumačenje Ugovora u koje svaka strana imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike. Povjerenstvo
za tumačenje: daje tumačenje odredaba Ugovora, daje prijedloge ugovornim stranama za izmjenu
spornih članaka Ugovora, prati izvršavanje ovoga i slično.
Tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, stoga je vrlo važno pratiti
ih i primjenjivati.