regulativa tržišta zelenih obveznica

Predugo je ekonomska znanost podlijegala ideji mehanicističke epistemiologije koja je ekonomski
sustav shvaćala kao beskonačan reverzibilni proces općih ravnoteža s ciljem dugoročnog ekonomskog
rasta i općeg blagostanja. U takvom idejnom rakursu promišljanju o ograničenosti resursa nije
bilo mjesta. Narušavanjem prirodnih ravnoteža globalnim ekonomskim rastom uočila se nužnost
transformacije ekonomskog sustava prema održivosti. Agenda o nužnosti održive transformacije
ekonomskog sustava definirana Rezolucijom Ujedinjenih naroda o programu održivog razvoja do 2030.
godine (Rezolucija UN, 2015) te regionalno usvojena Akcijskim planom Europske komisije (2018) nalaže
aktivno uključivanje sektora financija sa svim njegovim instrumentima, institucijama i mehanizmima
u ekološku transformaciju gospodarskog sustava. Najrazvijenije zemlje počele su operativno
provođenje ekonomske politike održivosti. Zelene obveznice jesu financijski instrumenti kojima se
financiraju projekti koji imaju značajne ekološke ciljeve. Značaj zelenih obveznica u podršci ekološkoj
tranziciji gospodarstva sve je veći. Financijski i realni sektori moraju se prilagoditi standardiziranim
procedurama emisije i klasifikacije zelenih financijskih instrumenata te mehanizmima javnih objava.
Da bi se dostigli politički i ekonomski ciljevi zelene tranzicije gospodarstva potrebna je aktivna
uključenost tržišnih subjekata i regulatornih autoriteta u standardizaciji zelenih proizvoda. Onima
koji se ne uključe aktivno u zelenu transformaciju ekonomskog sustava bit će umanjeni potencijalni
izvori financiranja s dugoročnim posljedicama na rast, razvoj i konkurentnost.