stranci

Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima dana 15. ožujka 2025.,
uvedene su određene novine u dijelu koji se odnosi na prijavu boravišta državljana trećih zemalja. Kao
poseban problem istaknulo se pitanje definiranja primjerenog smještaja stranih radnika s obzirom na
činjenicu da u ovom trenutku još uvijek nije donesen podzakonski propis koji bi trebao urediti pitanje
prostornih, zdravstvenih i drugih uvjeta smještaja. U ovom članku autorica iznosi najvažnije novine
zakona koje se tiču prijave boravka stranih radnika te iznosi problematiku postupanja policijskih
postaja prilikom rješavanja zahtjeva za prijavu boravišta radnika.

Zakon o strancima je postao jedan od ozbiljnih alata kojim se utječe na tržište rada današnjice, što se
još prije samo par godina nije dalo naslutiti. Promjene na tržištu rada su korjenite i valja im ponuditi
zakonodavni okvir. Naravno, dolazi i do promjena u europskom društvu i sve je to trebalo uobličiti u
izmjene i dopune Zakona o strancima.
Promjene nisu malene, izmijenilo se devedesetak članaka Zakona, no naše će razmatranje biti ponajviše
usmjereno na rad stranaca i promjene vezane uz boravak i rad stranaca u Republici Hrvatskoj.

U situaciji sve veće potražnje stranih radnika, poslodavci rješenje nalaze u Agencijama za privremeno
zapošljavanje koje nude usluge ustupanja radnika. Agencije posluju po načelu da sklapaju ugovor o
radu s radnikom kojega onda, temeljem ugovora o ustupanju, ustupaju na rad drugom poslodavcu. U
smislu Zakona o strancima, Agencija se smatra radnikovim poslodavcem koja u njegovo ime podnosi
zahtjev MUP-u za izdavanje radne dozvole. Međutim, iako je Agencija poslodavac, MUP neće izdati
radnu dozvolu ukoliko prethodno Hrvatski zavod za zapošljavanje nije pozitivno ocijenio poslodavca
kojemu se radnik ustupa. Upravo je provjera krajnjeg korisnika jedan od razloga zbog kojega radnu
dozvolu nije moguće dobiti u slučaju kada Agencija radnika želi ustupiti inozemnom poslodavcu.

Zakon o suzbijanju neprijavljenoga rada primjenjuje se i na državljanina treće zemlje koji nema
zakonit boravak sukladno propisu kojim se uređuju uvjeti ulaska, kretanja, boravka i rada stranaca
koji su državljani trećih zemalja.
Pitanje rada stranaca rješava se kroz dva propisa, Zakonom o strancima i Zakonom o suzbijanju
neprijavljenoga rada, a postavlja se pitanje kako valja postupiti i kako ta dva propisa koegzistiraju u
praksi.

Posljednjih godina tržište rada dramatično se mijenja. Brojne zemlje Europske unije, uključujući
i Hrvatsku, susreću se s nedostatkom radnika, a nerijetko se tada poseže za stranim radnicima.
Nedostatak radnika je posebice izražen u nekim djelatnostima. Potrebna je brza i okretna
administracija koja ne bi trebala usporavati procese pribavljanja radnika ni na koji način, a opet
voditi računa o kretanjima i potrebama tržišta rada.