Primjena Zakona o pravu na pristup informacijama
Zakonom o pravu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 25/13., 85/15. i 69/22.), uređuje se pravo
na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija koje posjeduju tijela javne vlasti, propisuju
se načela, ograničenja, postupak i način ostvarivanja i olakšavanja pristupa i ponovne uporabe
informacija, djelokrug, način rada i uvjeti za imenovanje i razrješenje Povjerenika za informiranje te
inspekcijski nadzor nad provedbom tog Zakona.
Odredbe Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim
postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, a niti na informacije
za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav
Republike Hrvatske. Također se odredbe Zakona ne primjenjuju na informacije koje predstavljaju
klasificirane informacije čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države te klasificirane
informacije tijela javne vlasti koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru suradnje s međunarodnim
organizacijama ili drugim državama.
U članku se obrađuje postupak nakon što korisnik podnese zahtjev za pristup informaciji uz primjere
iz sudske prakse koji odredbama Zakona daju širi kontekst njihove primjene. Citirane su neke odluke
Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH, Visokog upravnog suda RH i Povjerenika za informiranje.
Citati iz sudskih odluka vezuju se uz pojedine institute Zakona o pravu na pristup informacijama koji
se instituti obrađuju u članku.
Primjeri za praktičnu provedbu Zakona o pravu na pristup informacijama
Zakonom o pravu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 25/13., 85/15. i 69/22.), osigurava se korisniku
pravo na pristup informacijama. Korisnik toga prava može biti svaka domaća ili strana fizička i pravna
osoba, a korisnik ima pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti.
Zakonom su propisane i iznimke pa se Zakon ne primjenjuje na stranke u sudskim, upravnim i drugim
na zakonu utemeljenim postupcima, ne primjenjuje se na informacije za koje postoji obveza čuvanja
tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav Republike Hrvatske, kao niti
na informacije koje predstavljaju klasificirane informacije čiji su vlasnici međunarodne organizacije
ili druge države te klasificirane informacije tijela javne vlasti koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru
suradnje s međunarodnim organizacijama ili drugim državama.
Cilj Zakona je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na
pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem
otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
U članku se daju primjeri za praktičnu provedbu Zakona i to: što sadrži i kako se podnosi zahtjev
nadležnom tijelu, kako se radi test razmjernosti i javnog interesa, kada se donosi rješenje kojim se
odlučuje o zahtjevu i drugo.
Navodi se i postupanje Povjerenika za informiranje u povodu žalbe protiv rješenja, kao i možebitni
daljnji postupak u vezi sa zahtjevom. Na kraju se citiraju i neka mišljenja Povjerenika za informiranje.
Test razmjernosti i javnog interesa
Test razmjernosti i javnog interesa je pojam iz Zakona o pravu na pristup informacijama (Nar. nov.,
br. 25/13., 85/15. i 69/22.). Test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti
između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje
pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se
pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i
4. Zakona o pravu na pristup informacijama1, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u
svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite prava
na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese,
informacija će se učiniti dostupnom.