zatezne kamate

Ugovor o zajmu i ugovor o kreditu uređeni su odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br.
35/05. – 155/23., dalje u tekstu: ZOO). Ugovor o zajmu uređen je u člancima 499. do 508., a ugovor o
kreditu u člancima 1021. do 1027. ZOO-a.
Najvažnija razlika između zajma i kredita sadržana je u činjenici da zajmodavac može biti svaka
pravna ili fizička osoba, dok kredit može dati banka.
Druga ugovorna strana (kod zajma je to zajmoprimac, a kod kredita korisnik kredita) može biti svaka
pravna ili fizička osoba.
Ugovor o kreditu se uglavnom razvio iz ugovora o zajmu te ga i nadmašio u gospodarskom i
pravnotehničkom smislu, tako da je danas postao jedan od glavnih imenovanih ugovora suvremenog
bankarskog prava.

Prema osnovi nastanka kamate se dijele na ugovorne i zatezne. Zakonske kamate imaju svoj temelj u
zakonskoj normi kojom se dužniku nameće, uz podmirenje glavnice i obveza na kamate. U zakonske
kamate spadaju zatezne kamate. Zatezne kamate su naknada za korištenje tuđeg novca. Zbog
ulaska Republike Hrvatske u eurozonu od 1. siječnja 2023. godine promijenio se način utvrđivanja
stope zatezne kamate. Slijedom toga, stopa zatezne kamate utvrđuje se na način da se uvećava
kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja. U članku je obrađeno utvrđivanje visine stope zatezne kamate nakon izmjena Zakona
o obveznim odnosima te pravni, porezni i računovodstveni aspekt utvrđivanja zateznih kamata.