Stečajne prijevare kao posljedica računovodstvenih procjena
U vremenu intenzivnih klimatsih prmjena kao i elementarnih nepogoda sve više se javljaju problemi
rješavanja stečajeva poslovnih subjekata. U ovom članku autor se dotiče jednog aktualnog, ali i
prilično starog računovodstvenog pitanja, a to je procjena koja se sve više pretvara u manipulaciju
vrijednosti stečajne mase. Međutim, nije procjena jedini problem jer se javljaju i drugi uzroci prijevara
koje su u članku prezentirane na temelju iskustava iz međunarodne prakse.
Analiza bilance, računa dobiti i gubitka te izvještaja o novčanom toku na primjeru poduzeća u trgovini na veliko
Po završetku obračunskog razdoblja podvlači se crta i sastavljaju financijski izvještaji koji postaju
predmetom daljnje analize i utvrđivanja jesu li ostvareni rezultati bili bolji ili lošiji od planiranog,
prošle godine, prosjeka industrije ili primjerice konkurenata. Kako bi se dobio bolji uvid u financijsko
stanje i uspjeh poduzeća te dobila jasnija slika poslovanja, osim analize bilance i računa dobiti i
gubitka moguće je dodatno provesti i analizu izvještaja o novčanom toku. Autorice u radu prikazuju
tradicionalni instrumentarij analize bilance i računa dobiti i gubitka te dodatno analizu financijskih
pokazatelja temeljenih na novčanom toku za primjer poduzeća u trgovini na veliko.
Računovodstveni prikaz ulaganja u nekretnine
Kada poslovni subjekt u svojoj imovini drži nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje,
s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje, takva imovina
klasificira se pod imovinom vezanom uz ulaganje u nekretnine. Takva namjena ulaganja u nekretnine
različita je od namjene nekretnina koje poduzeće ima u svojoj imovini kako bi nekretnine koristio
prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti pa je u skladu s time različit i računovodstveni
tretman takve imovine subjekta. Tako će u ovome članku autor objasniti računovodstveni i porezni
tretman ulaganja u nekretnine odnosno prezentiranje takve vrste imovine prema Međunarodnim i
Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (MRS 40 i HSFI 7).
Troškovi rezerviranja – računovodstveni i porezni tretman
Rezerviranje predstavlja obvezu čija je priroda jasno određena i za koju je na datum bilance vjerojatno
ili sigurno da će nastati, međutim postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.
Rezerviranje, kao obvezu neodređenog vremena i/ili iznosa, potrebno je priznati kao rashod razdoblja
samo ako su zadovoljeni određeni zahtjevi propisani računovodstvenim standardima, a rezerviranje
se ne može koristiti za usklađivanje vrijednosti imovine. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi
društvo priznalo rezerviranja su: postojanje sadašnje obveze (zakonske ili izvedene) koja je rezultat
prošlog događaja; vjerojatno je da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju
ekonomske koristi i iznos obveze se može pouzdano procijeniti. Iznos koji se priznaje kao rezerviranje
treba odražavati najbolju procjenu izdataka potrebnih za podmirenje sadašnje obveze na datum
bilance. Osim računovodstvenih propisa, subjekt mora voditi računa i o poreznim propisima vezanim
uz oporezivanje dobiti. Naime, određeni troškovi rezerviranja privremeno su porezno nepriznati
rashod te utječu na povećanje osnovice poreza na dobit i računovodstveno evidentiranje odgođene
porezne imovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni tretman rezerviranja te porezne aspekte
pojedinih vrsta rezerviranja.
Porez po odbitku plaćen u inozemstvu i računovodstveno praćenje
Hrvatski porezni obveznici sve su češće u situacijama u kojima su dužni platiti porez u poreznoj jurisdikciji
koja nije njihova. S obzirom na suverenost svake pojedine države, postoji mogućnost da obavljanje
poslovanja u inozemstvu podliježe i plaćanju poreza u toj državi. Ako hrvatski porezni obveznik ostvari
prihode ili dobit izravno iz inozemstva koji podliježu porezu na dobit po odbitku, taj porez plaćen u
inozemstvu evidentira u svojim poslovnim knjigama i, ako je moguće, uračunava u poreznu prijavu.
Autor u članku prikazuje računovodstveni i porezni tretman poreza na dobit po odbitku plaćenog u inozemstvu.
Izvješće o volontiranju za 2023. godinu
Udruge, zaklade, ustanove i sve druge pravne osobe iz čijeg osnivačkog akta proizlazi da nisu
osnovane s ciljem stjecanja dobiti te državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)
samouprave koja su u protekloj godini bile organizatori volontiranja, dužni su do 31. ožujka 2024.
godine podnijeti izvješće o volontiranju za proteklu 2023. godinu.
Izmjena ugovora o radu u javnim službama
Početkom ove godine u skladu sa sveobuhvatnim promjenama u sustavu plaća javnih službi stupio
je na snagu Zakon o plaćama u državnoj službi i javnim službama koji, između ostaloga, predviđa
intervenciju u ugovore o radu službenicima i namještenicima u skladu sa Zakonom i uredbom koja ima
stupiti na snagu 1. ožujka 2024. Kako su se rokovi bitno približili, naime rok za ponudu izmjene ugovora
o radu u skladu s uredbom je 15 dana od dana stupanja na snagu uredbe, autorica problematizira
neka sporna pitanja i podsjeća na neka općenita znanja vezana uz izmjenu ugovora o radu.
Mogu li ustanove i neprofitne organizacije obavljati djelatnost trgovine?
Trgovcem se prema čl. 4. Zakona o trgovini smatra pravna ili fizička osoba registrirana za obavljanje
kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini pa djelatnost trgovine može obavljati samo
za to registrirani trgovac. Tako se često javljaju pitanja može li ustanova ili neprofitna organizacija
obavljati djelatnost trgovine u manjem opsegu? Primjerice, može li muzej, park prirode i slična
ustanova prodavati suvenire kao trgovačku robu te koje su njihove obveze u tom slučaju? Prema
odredbama Zakona o trgovini osim trgovca, trgovinu mogu obavljati i udruge, zadruge, ustanove i sl.,
ali samo ako prodaju vlastite proizvode u određenim prostorima bez mogućnosti prodaje trgovačke
robe. Autorica u članku piše pod kojim uvjetima ustanove i neprofitne organizacije mogu obavljati
djelatnost trgovine.
Podsjetnik na izradu statističkog izvješća o javnoj nabavi za 2023. godinu – rok 31. 3. 2024.
Svi naručitelji, obveznici javne nabave dužni su do 31. 3. 2024. godine izraditi statističko izvješće
o javnoj nabavi za 2023. godinu. Izvješće se izrađuje putem Elektroničkog oglasnika javne nabave
generiranjem podataka o objavama sklopljenih ugovora o javnoj nabavi i ručnim upisivanjem
podataka o jednostavnoj nabavi. Za statističke potrebe unose se podaci jednostavne nabave za
nabave koje su financirane sredstvima Europske unije i nabave koje su naručitelji proveli u postupku
obnove u skladu sa Zakonom o obnovi objekata oštećenih potresom.
Novi Pravilnik o izobrazbi u području javne nabave
Novi Pravilnik o izobrazbi u području javne nabave objavljen je u Nar. nov., br. 154/23. i stupio je
na snagu 1. siječnja 2024. godine. Pravilnikom se propisuju program izobrazbe, planiranje, način
provedbe izobrazbe, način izdavanja i obnavljanja certifikata te druga bitna pitanja u vezi s
izobrazbom u području javne nabave. Značajna novina odnosi se na on-line provođenje stručnog
usavršavanja o čemu autorica piše u članku.