Prema Zakonu o radu otkaz o radu može biti redoviti ili izvanredan. Redovito otkazivanje ugovora o radu dozvoljeno je samo u jednom od četiri zakonom propisana slučaja: poslovno uvjetovani otkaz, osobno uvjetovani otkaz, otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika i otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu. Prema odredbi iz čl. 119. Zakona o radu (NN, br. 93/14 do 64/23) poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze samo prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

U praksi je čest slučaj da radnik povodom upozorenja na obvezu iz radnog odnosa poslodavcu podnese zahtjev za zaštitu prava. U zahtjevu se obično navodi da su upozorenjem povrijeđena radnikova prava iz radnog odnosa, što nije točno.

Poslodavac po odredbama Zakona o radu nema obvezu očitovati se i o zahtjevu donositi posebnu odluku. Dovoljno je da se zahtjev radnika uloži u evidenciju koja se vodi u ljudskim potencijalima (u radnikov dosje).

Ako se poslodavac i odluči očitovati o zahtjevu za zaštitu prava, može ga posebnom odlukom odbaciti zbog procesnih razloga, pritom ne ulazeći u meritum. Osim toga, protiv upozorenja se ne može voditi ni sudski spor.

Upozorenjem koje se radniku dostavlja temeljem čl. 119. st. 1. Zakona o radu nisu povrijeđena prava radnika, kako se to obično pogrešno navodi u zahtjevu. Prava radnika mogu biti povrijeđena samo u slučaju ako se nakon upozorenja radniku odlukom otkaže ugovor o radu. U tom će slučaju biti povrijeđena radnikova prava, pa se uz pobijanje odluke o otkazu ugovora o radu mogu pobijati i razlozi za izdavanje upozorenja.

Dakle, tek u slučaju otkazivanja ugovora o radu radnik može u roku od petnaest dana od dostave odluke o otkazu zahtijevati od poslodavca ostvarenje prava za koje misli da mu je tom odlukom povrijeđeno.

Nastavno, u slučaju da poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, odnosno zahtjev odbije ili na njega ne odgovori, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.

Autor: Ines Horvat, mag. iur.