Podjela društva: obveze izvještavanja s primjerom knjiženja
Organizacijske promjene u trgovačkim društvima mogu zahtijevati izdvajanje pojedinih djelatnosti, preraspodjelu poslovnih resursa ili oblikovanje zasebnih poslovnih cjelina, pri čemu se kao jedno od mogućih rješenja primjenjuje podjela društva kapitala. Podjela je statusna promjena kojom društvo koje se dijeli prenosi cjelokupnu imovinu ili samo dio imovine na druga društva u skladu s planom podjele. Podjela se može provoditi razdvajanjem ili odvajanjem, a prijenos se može izvršiti na nova društva osnovana radi provedbe podjele ili na društva koja već postoje. Razdvajanje se provodi prijenosom svih dijelova imovine društva koje se dijeli, pri čemu ono prestaje postojati bez provođenja postupka likvidacije. S druge strane, kod odvajanja društvo prenosi jedan ili više dijelova svoje imovine na jedno ili više novih ili postojećih društava, ali nastavlja poslovati. Razlika između tih dvaju oblika podjele odražava se i na obveze financijskog i poreznog izvještavanja, koje ovise o tome prestaje li društvo koje se dijeli postojati ili nastavlja poslovati. Autorica u članku prikazuje obveze financijskog i poreznog izvještavanja pri podjeli društva, s posebnim naglaskom na predaju financijskih izvještaja Financijskoj agenciji i ispunjavanje obveza prema Poreznoj upravi. Na primjeru razdvajanja društva s osnivanjem prikazuje se sastavljanje diobene bilance te računovodstvena knjiženja u poslovnim knjigama društva koje prestaje postojati i društava sljednika.
Izdavanje eRačuna i određivanje KPD oznake u 2027. godini
d 1. siječnja 2027. godine izdavanje fiskaliziranih eRačuna postaje dio svakodnevnog poslovanja
i za porezne obveznike koji nisu u sustavu PDV-a. Za njih to znači novu obvezu izdavanja eRačuna,
ali i pravilnog iskazivanja KPD oznake za svaku stavku robe ili usluge na eRačunu. Određivanje KPD
oznake u praksi nije uvijek jednostavno. Isti proizvod može imati različitu oznaku ovisno o tome
proizvodi li ga poduzetnik ili ga nabavlja radi daljnje prodaje, dok se kod pojedinih usluga oznaka može
razlikovati ovisno o sadržaju i načinu njihova pružanja.
Fiskalizacija 2027. – određivanje KPD oznake i eIzvještavanje
Fiskalizacija 2.0 od 1. siječnja 2027. godine ulazi u novu fazu. Obveza izdavanja fiskaliziranih eRačuna
proširuje se i na obveznike koji nisu upisani u registar obveznika PDV-a, među kojima su tijela državne
uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunski i izvanproračunski
korisnici državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nakon što su
tijekom 2026. godine bili obvezni zaprimati i fiskalizirati ulazne eRačune, od početka 2027. godine
navedeni obveznici preuzimaju i obvezu izdavanja fiskaliziranih eRačuna. Istodobno se proširuju i
njihove obveze eIzvještavanja. Uz podatke o odbijanju fiskaliziranog ulaznog eRačuna, bit će potrebno
dostavljati i podatke o naplati eRačuna te podatke o isporukama za koje eRačun nije bilo moguće
izdati, kada je primatelj obveznik Fiskalizacije 2.0. Na taj se način obveze ovih obveznika u sustavu
Fiskalizacije 2.0 izjednačavaju s obvezama ostalih obveznika fiskalizacije koji su u sustavu PDV-a.
Nova obveza izdavanja eRačuna donosi i obvezu pravilnog iskazivanja KPD oznake za svaku stavku
koja se iskazuje na eRačunu. Pri odabiru KPD oznake potrebno je, uz sadržaj klasifikacije, uzeti u obzir
i obilježja same isporuke. Uz KPD oznaku, na eRačunu se iskazuje i poslovni proces na temelju kojega
račun nastaje, koji može proizlaziti iz ugovora i narudžbenice, samostalne narudžbenice, otpremnice
ili primke, kao i iz korekcije prethodno izdanog računa.
Što fiskalizacija od 2027. donosi obrtnicima i poduzetnicima koji nisu u sustavu PDV-a?
Od 1. siječnja 2027. započinje nova faza primjene Zakona o fiskalizaciji koja će izravno utjecati na
trgovačka društva, obrtnike i osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost, a nisu upisani u registar
obveznika PDV-a. Nakon što su tijekom 2026. bili obvezni zaprimati i fiskalizirati ulazne eRačune, od
početka 2027. postaju i obveznici izdavanja fiskaliziranih eRačuna. Tako će se, uz dosadašnju obvezu
eIzvještavanja o odbijanju fiskaliziranog ulaznog eRačuna, njihove obveze eIzvještavanja proširiti te
će obuhvaćati i dostavu podataka o naplati eRačuna te podataka o isporukama za koje nije bilo
moguće izdati eRačun ako je primatelj obveznik Fiskalizacije 2.0. Time se njihove obveze u okviru
Fiskalizacije 2.0 izjednačavaju s obvezama ostalih obveznika fiskalizacije koji su u sustavu PDV-a.
Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji – najčešće dvojbe u primjeni Zakona
Fiskalizacija računa u Republici Hrvatskoj provodi se već niz godina, najprije u okviru fiskalizacije u
prometu gotovinom, a od 1. siječnja 2026. prema novom Zakonu o fiskalizaciji u okviru fiskalizacije
računa u krajnjoj potrošnji, poznate i kao Fiskalizacija 1.0. Njome su obuhvaćeni svi računi izdani
građanima odnosno potrošačima, neovisno o načinu njihova plaćanja. Iako se ne radi o potpuno
novom sustavu, u praksi se i dalje pojavljuju brojne dvojbe o tome tko se smatra obveznikom
fiskalizacije, kada postoji obveza izdavanja računa i koji računi podliježu fiskalizaciji. Na to upućuju i
brojni upiti dostavljeni Središnjem uredu Porezne uprave te objavljena mišljenja o primjeni pojedinih
odredbi Zakona.
U članku se obrađuju najčešća pitanja povezana s fiskalizacijom računa u krajnjoj potrošnji. Među
ostalim, pojašnjava se kako paušalni obrtnik postupa u slučaju primitka predujma od građanina te
treba li račun izdan građaninu sadržavati njegov OIB. Posebno se razmatra postupanje poslodavca
kada zaposleniku omogućuje korištenje službenog automobila u privatne svrhe ili korištenje Multisport
kartice. Obrađuju se i računi za usluge pružene građanima u inozemstvu, mogućnost primjene
Fiskalizacije 1.0 kod plaćanja pouzećem te način provedbe fiskalizacije pri prodaji autobusnih karata
u ime i za račun prijevoznika. Autorica u članku na praktičnim primjerima pojašnjava navedene
dvojbe i prikazuje postupanje u skladu sa Zakonom o fiskalizaciji i objavljenim mišljenjima Središnjeg
ureda Porezne uprave.
Utjecaj računovodstvenih procjena na rezultat poslovanja
Najave o mogućem uvođenju poreza na prekomjerne profitne marže u sklopu paketa antiinflacijskih
mjera stavile su u središte pozornosti pitanje iskazanog rezultata poslovanja poduzetnika. U takvim
okolnostima nameće se razmatranje bi li dodatno porezno opterećenje moglo stvoriti poticaj za
primjenu konzervativnijih računovodstvenih procjena koje dovode do nižeg iznosa iskazane dobiti
kako bi se izbjeglo ili barem minimaliziralo plaćanje dodatnog poreza, ili će ipak menadžment i dalje
nastojati iskazati što bolje poslovne rezultate kako bi zadovoljio očekivanja vlasnika, investitora i
drugih korisnika financijskih izvještaja, a istovremeno ostvario pravo na bonuse i druge oblike
nagrađivanja povezane s uspješnošću poslovanja.
Obveza izrade konsolidiranih financijskih izvještaja za 2025.godinu
Konsolidirani financijski izvještaji pružaju cjelovit prikaz financijskog položaja, uspješnosti poslovanja,
novčanih tokova i promjene kapitala grupe poduzetnika kao jedinstvene gospodarske cjeline.
Matična društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koja podliježu obvezi konsolidacije bila su dužna
do 30. travnja 2026. godine prijaviti Financijskoj agenciji obvezu konsolidacije godišnjih financijskih
izvještaja za prethodnu poslovnu godinu, dok je krajnji rok za dostavu konsolidiranih financijskih
izvještaja radi javne objave devet mjeseci nakon završetka poslovne godine odnosno do 30. rujna
2026. za poduzetnike čija je poslovna godina jednaka kalendarskoj godini. Međutim, s obzirom na to
da je rok za javnu objavu pojedinačnih godišnjih financijskih izvještaja do 30. lipnja, dio poduzetnika
u praksi konsolidirane financijske izvještaje predaje i ranije, zajedno s pojedinačnim izvještajima, radi
objedinjavanja svih obveza javne objave.
Obveze Fiskalizacije 2.0 za subjekte u i izvan sustava PDV-a
Razdoblje od 2026. do 2027. godine obilježava postupno uvođenje Fiskalizacije 2.0, pri čemu se od 1.
siječnja 2026. primjenjuje prvi krug obveza, dok se od 1. siječnja 2027. njihov opseg proširuje na sve
obveznike. Iako je Zakon o fiskalizaciji1 na snazi još od 1. rujna 2025., za brojne odredbe propisani
su kasniji datumi stupanja na snagu. Slijedom toga, u 2026. godini razlikuju se obveze u području
fiskalizacije između subjekata koji su sustavu PDV-a i onih koji nisu u sustavu PDV-a.
Subjekti koji nisu u sustavu PDV-a, a propisani su kao obveznici Fiskalizacije 2.0, imaju obvezu
zaprimanja i fiskalizacije eRačuna te, u dijelu eIzvještavanja, dostave podataka o odbijanju
fiskaliziranog ulaznog eRačuna u Sustav za fiskalizaciju. S druge strane, na subjekte u sustavu
PDV-a odnose se sve navedene obveze, uz dodatnu obvezu izdavanja fiskaliziranih eRačuna, dostave
podataka o naplati te dostave podataka za isporuke za koje nije bilo moguće izdati eRačun ako je
primatelj obveznik Fiskalizacije 2.0.
Od 1. siječnja 2027. stupaju na snagu odredbe Zakona o fiskalizaciji kojima se obveza izdavanja i
fiskalizacije eRačuna proširuje na subjekte koji nisu upisani u registar obveznika PDV-a, uključujući
tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te proračunske i
izvanproračunske korisnike državnog proračuna i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave
upisane u Registar proračunskih i izvanproračunskih korisnika.
Detaljniji pregled obveza fiskalizacije za subjekte u sustavu PDV-a i one izvan njega, uz prikaz
praktičnih implikacija i rokova primjene, donosimo u nastavku članka.
Fiskalizacija 2.0 i izdavanje eRačuna za predujam
U kontekstu Fiskalizacije 2.0 razlikuju se dva osnovna slučaja postupanja s predujmovima, ovisno
o odnosu trenutka primitka predujma i realizacije isporuke u okviru poreznih razdoblja. U slučaju
kada je isporuka dobara ili usluga obavljena unutar istog poreznog razdoblja u kojemu je predujam
zaprimljen, porezni obveznik nema obvezu izdavanja računa za predujam, pod uvjetom da je konačni
račun izdan do roka za podnošenje prijave PDV-a. U tom slučaju, obveza fiskalizacije odnosi se samo
na konačni eRačun. Međutim, u slučaju kada se primitak predujma i realizacija isporuke odnose na
različita porezna razdoblja, porezni obveznik obvezan je izdati račun za predujam te po obavljenoj
isporuci provesti storniranje računa za predujam i izdati konačni račun. U navedenom slučaju
Fiskalizaciji 2.0 podliježe račun za primljeni predujam, storno računa za primljeni predujam te konačni
račun za obavljenu isporuku. Također, u situacijama kada se jedan predujam koristi za podmirenje više
isporuka, potrebno je provoditi djelomična storna u visini izvršenih isporuka te izdavati odgovarajuće
račune za svaku pojedinu isporuku.
Detaljnije o postupanjima s eRačunom za predujam, kao i postupanjima prilikom dostave podataka
o naplati tih računa te praktičnim primjerima primjene, pročitajte u nastavku članka.
Porez po odbitku na licence i autorske naknade
Porez po odbitku (engl. withholding tax) javlja se u prekograničnim transakcijama kada tuzemni
isplatitelj isplaćuje propisane vrste naknada nerezidentima. Licence i autorske naknade koje tuzemna
društva plaćaju inozemnim pravnim osobama podliježu ovom obliku oporezivanja. Pritom je potrebno
razlikovati više porezno relevantnih situacija, ovisno o statusu primatelja, postojanju ugovora o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te ispunjenju propisanih uvjeta. Kada se naknade isplaćuju
povezanom društvu, uz ispunjenje zakonom propisanih uvjeta, moguće je ostvariti oslobođenje od
plaćanja poreza po odbitku. U drugim slučajevima, ako uvjeti za oslobođenje između povezanih
društava nisu ispunjeni, a između Republike Hrvatske i države rezidentnosti primatelja je na snazi
ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, može se primijeniti snižena ugovorna stopa, pod
uvjetom da isplatitelj raspolaže propisanom dokumentacijom i ovjerenim Zahtjevom od strane
nadležnog poreznog tijela. Međutim, ako s državom rezidentnosti primatelja nije sklopljen ugovor o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili nisu ispunjeni formalni uvjeti za primjenu ugovorne stope,
primjenjuju se odredbe tuzemnog zakonodavstva te se porez po odbitku obračunava prema stopi
propisanoj nacionalnim propisima.
U članku se razmatra porezni tretman licenci i autorskih naknada u kontekstu poreza po odbitku, uz
prikaz tipičnih poslovnih situacija i praktičnih primjera obračuna. Kroz primjere se prikazuje primjena
tuzemne, kao i ugovorne stope poreza po odbitku te se pojašnjavaju obveze tuzemnog društva pri
isplati naknada inozemnim primateljima. Također, prikazani su i primjeri knjiženja u poslovnim
knjigama, radi cjelovitog razumijevanja računovodstvenog i poreznog aspekta evidentiranja tih
transakcija.