Računovodstveno gledište raskida ugovora o leasingu prema HSFI
U današnje vrijeme neizvjesnosti i gotovo svakodnevnih promjena poduzetnici se suočavaju sa sve
većim obvezama koje društvo generira iz prošlih događaja i sa sve manjom likvidnošću. Kako bi
smanjili negativne učinke na društvo jedan od načina je i prijevremeni raskid ugovora o leasingu.
Kako bi pojasnili porezni i računovodstveni postupak u takvim slučajevima prije svega je važno
utvrditi o kojoj vrsti ugovora o leasingu se radi odnosno je li riječ o financijskom ili operativnom
leasingu. Iz tog razloga u nastavku članka donosimo na koji način se evidentira raskid ugovora o
leasingu (financijskom ili operativnom) kod obveznika primjene HSFI-a.
Obveza revizijskog uvida
Temeljem Zakona o računovodstvu, obvezi revizije podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji
konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društava, komanditnih društava i društava s ograničenom
odgovornošću čiji pojedinačni odnosno konsolidirani podatci u godini koja prethodi reviziji prelaze
pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta: – iznos ukupne aktive 1.990.842,13 €, – iznos prihoda
3.981.684,25 € i – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi najmanje 25. Međutim, u
ostalim slučajevima koji ne zahtijevaju detaljne revizorske postupke, revizori se mogu angažirati da
obave uvid u financijske izvještaje. U tim angažmanima revizor ne provodi procese revizije, nego
putem razgovora s odgovornim osobama i analitičkim postupcima obavlja pojednostavljeni pregled
pozicija financijskih izvještaja. Tako će u tekstu autor detaljnije objasniti postupak i značajke samog
postupka uvida i razjasniti razliku u odnosu na posao revizije.
Računovodstveno evidentiranje ulaganja u nekretnine
Kada poslovni subjekt u svojoj imovini drži nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje,
s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje, takva imovina
klasificira se pod imovinom vezanom uz ulaganje u nekretnine. Takva namjena ulaganja u nekretnine
različita je od namjene nekretnina koje poduzeće ima u svojoj imovini kako bi nekretnine koristio
prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti pa je u skladu s time različit i računovodstveni
tretman takve imovine subjekta. Tako će u ovome članku autor objasniti računovodstveni i porezni
tretman ulaganja u nekretnine odnosno prezentiranje takve vrste imovine prema Međunarodnim i
Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (MRS 40 i HSFI 7).
Računovodstveno evidentiranje postrojenja i opreme
Priznavanje, mjerenje, nabava i računovodstveni tretman postrojenja i opreme uobičajen je slučaj
raspolaganja imovine u poslovanju poduzetnika. Takav segment dugotrajne imovine u financijskim
izvještajima poduzetnika predstavlja materijalnu imovinu poduzetnika. Njegovo računovodstveno
evidentiranje kao i kriterij priznavanja bit će predmetom ovog članka, uz prikaz primjera knjiženja u
poslovnoj praksi poduzetnika.
Revizijski uvid kod neprofitnih organizacija
Postojećim Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija propisano
je kako neprofitne organizacije koje prelaze određene kriterije imaju obvezu uvida odnosno revizije
financijskih izvještaja. Takve usluge prema Zakonu o reviziji, u Republici Hrvatskoj mogu obavljati
revizorska društva koja imaju odobrenje za rad koje je izdalo Ministarstvo financija. Kako bi neprofitne
organizacije bile upoznate s radnjama koje provode revizorska društva u obavljanju revizije ili uvida,
u nastavku će autor članka opisati radnje koje revizor provodi prilikom same revizije neprofitnih
organizacija, kao i vrste izvješća koja izrađuje prilikom obavljenog uvida odnosno revizije neprofitnih
organizacija.
Korištenje uzoraka u obavljanju revizije
Prilikom obavljanja revizije, revizor se koristi brojnim alatima kako bi stekao objektivnu sigurnost da
su u knjigama klijenta iskazana točna stanja na računima odnosno kad je nužno provesti usporedbu
računovodstvenih informacija s fizičkom dokumentacijom. Jedan od takvih alata je i upotreba
uzoraka u reviziji financijskih izvještaja. U praksi je zbog vremenske ograničenosti i praktičnosti, teško
provedivo revidirati sve obavljene transakcije poduzetnika. U takvim slučajevima, revizor će odabrati
jedan reprezentativan uzorak tih transakcija nad kojima će provesti revizijske postupke procjene
kontrola ili ispravnog iskazivanja salda u knjigama poduzetnika. U skladu s objašnjenim, u daljnjem
članku autor će opisati sam proces upotrebe uzoraka, izbor pristupa korištenja uzoraka, dokazno
ispitivanje koje se provodi kod upotrebe uzoraka pri obavljanju revizije te rizike njegovog korištenja,
a sve s ciljem da se u procesu revizije točno odredi koji su uzorci potrebni da bi revizor izdao mišljenje.
Računovodstvena obveza provedbe tečajnih razlika do kraja 2022. godine
Na globalnom tržištu poduzetnici svoje poslovanje odvijaju kako na domaćem, tako i na stranom
tržištu. Prilikom tog poslovanja, njihove transakcije se odvijaju preko računa koji su u domaćoj, ali
i stranoj valuti, gdje njihove glavne knjige u takvim situacijama mogu sadržavati potraživanja od
inozemnih kupaca, obveze prema inozemnim dobavljačima i stanje novčanih sredstava na deviznom
računu koje bi se promatrajući računovodstvene standarde i zakon trebale iskazivati u kunskoj
protuvrijednosti. Spomenute vrijednosti pod stalnom su dnevnom promjenom tečaja te je u takvoj
situaciji nužan nastanak tečajnih razlika koje utječu na visinu prihoda i rashoda društva. Uzevši sve u
obzir, potrebno je napomenuti kako od 1. siječnja 2023. godine predstoji uvođenje eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj. Tako će do 31. 12. 2022. postojati obveza iskazivanja svih transakcija i
financijskih izvještaja u hrvatskoj kuni. Što bi značilo da je prilikom poslovnih transakcija u stranim
valutama ili na datum sastavljanja bilance, poduzetnik i dalje u obvezi iskazati vrijednost stranih
sredstava prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (HNB-a).
Računovodstveni i porezni aspekt vrijednosnog usklađenja zaliha
Zalihe kao dio kratkotrajne materijalne imovine, čine značajnu imovinsku stavku u društvima koja
obavljaju trgovačku djelatnost. Iz tog razloga mjerenje zaliha odnosno provođenje ispravka vrijednosti
zaliha imaju važnu ulogu u iskazivanju realnog financijskog položaja i uspješnosti poslovanja društva
kao temeljnog zahtjeva financijskog izvještavanja. Računovodstveno postupanje s naknadnim
mjerenjem zaliha trgovačke robe uređuje Hrvatski standard financijskog izvještavanja 10 – Zalihe i
Međunarodni računovodstveni standard 2 – Zalihe, čija primjena je predmet ovoga članka.
Poslovanje s kreditnim karticama
Kartično poslovanje je kroz korištenje modernih tehnologija prisutno u velikoj većini transakcija između
poduzetnika. Iz tog razloga i značajan dio računovodstvene obrade podataka se odnosi na bilježenje
poslovnih događaja u vezi s takvim načinom poslovanja. Kako bi se pružio uvid u računovodstveni
segment ovakve vrste poslovanja, u ovome članku bit će riječ o računovodstvu poslovnih aktivnosti s
kreditnim karticama gledanih s motrišta trgovačkih društava koja se pojavljuju u ulozi prodavatelja
i kupca
Faktoring poslovanje u računovodstvu
Oblik financiranja zvan faktoring je kombinacija pravnog i financijskog posla koji se odnosi na
transakciju kupnje predmeta faktoringa u kojemu faktoring društvo (pružatelj usluge faktoringa)
putem ugovora o faktoringu kupuje predmete faktoringa s pravom ili bez prava na regres. Tematika
vezana uz pojam faktoringa je dosta široka pa će iz tog razloga u daljnjem tekstu članka autor
definirati sam proces faktoringa, utvrditi vrste faktoringa i obrazložiti računovodstveni tretman
poslova vezanih uz vrste faktoringa koji su proizašli iz računovodstvenih standarda, kao i prikazati
utjecaj računovodstvenih promjena na godišnji obračun faktoring društva.