Imenovanje i izbori za predstavnika radnika u organu poslodavca
Temeljna odredba o predstavniku radnika u organu poslodavca sadržana je u čl. 164. Zakona o radu
(Nar. nov., br. 93/14. do 64/23.). Prema toj odredbi u svakom organu poslodavca koji nadzire vođenje
poslova, jedan član tog organa mora biti predstavnik radnika.
Organi koji kod poslodavca nadziru vođenje poslova u pravilu su nadzorni odbori kod trgovačkih
društava odnosno upravna vijeća kod ustanova. Upravna vijeća mogu imati i drukčije nazive kao
školski odbor, domski odbor i slično, ali u njima također moraju biti predstavnici radnika.
Predstavnik radnika u organu poslodavca može biti imenovan ili izabran. Ako je kod poslodavca
utemeljeno radničko vijeće, predstavnika radnika u organu poslodavca imenuje to vijeće, a ako
radničko vijeće kod poslodavca nije utemeljeno, predstavnika radnika biraju i opozivaju radnici na
slobodnim i neposrednim izborima, tajnim glasovanjem, u postupku propisanim Zakonom o radu za
izbor radničkog vijeća koje ima jednog člana.
Budući da Zakon o radu detaljno ne propisuje postupak izbora radničkog vijeća, taj je postupak
temeljito uređen Pravilnikom o postupku izbora radničkog vijeća (Nar. nov., br. 3/16. do 138/20.).
Položaj radnika kao svjedoka na sudu
Radnici zaposleni kod poslodavaca u slučaju nekog spora mogu biti pozvani na sud kao svjedoci. U
dosta slučajeva ih sud poziva kao svjedoke u radnim sporovima, ali se događa da budu pozvani radi
svjedočenja i u ostalim postupcima: parničnim, kaznenim, upravnim ili prekršajnim.
U članku se bavimo pitanjima obveze svjedočenja, prava radnika na naknadu troškova koje ima
prilikom vremena koje nije proveo na radu, kao i kako evidentirati radno vrijeme svjedoka prema
Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca.
Devete izmjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i nove minimalne plaće prema složenosti poslova
Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (od 25. rujna 2015.
godine) – devete izmjene i dopune sklopili su HUP – Udruga poslodavaca graditeljstva i Sindikat
graditeljstva Hrvatske u Križevcima, dana 14. siječnja 2026. godine.
Istoga dana su HUP – Udruga poslodavaca graditeljstva i Sindikat graditeljstva Hrvatske utvrdili i
pročišćeni tekst Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.
Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za graditeljstvo – devete izmjene i
dopune stupile su na snagu i primjenjuju se od 1. veljače 2026. godine, danom kada su ga potpisali
ovlašteni predstavnici potpisnika.
U tijeku je procedura koja prethodi najavljenom proširenju Devetih izmjena i dopuna Kolektivnog
ugovora za graditeljstvo i na poslodavce i radnike koji nisu sudjelovali u njegovu sklapanju. Nakon
stupanja na snagu Odluke o proširenju primjene, plaće određene Tarifnim prilogom smatrat će se
minimalnim plaćama u djelatnosti graditeljstva, čiju primjenu nadzire Državni inspektorat i Porezna
uprava.
Ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga
U članku se bavimo pitanjima koja se za ugovorne strane postavljaju prilikom sklapanja, važenja i
prestanka ugovora o pružanju knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova.
Ugovorne strane ovog ugovora su, s jedne strane, pružatelji ovih usluga, knjigovodstveni uredi
koji mogu biti registrirani kao trgovačka društva ili obrti, a s druge strane, su korisnici tih usluga.
Korisnici kojima se pružaju knjigovodstvene i računovodstvene usluge su prije svega trgovci. Trgovci
su trgovačka društva i obrti, tj. oni koji samostalno trajno obavljaju gospodarsku djelatnost radi
ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a prema definiciji
iz čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93. – 136/24.).
Osim trgovaca, korisnici knjigovodstvenih usluga su i ustanove, udruge, zadruge, političke stranke,
sindikati i drugi.
U članku je prikazan i ogledni primjer ugovora o obavljanju ovih usluga u kojemu su, osim ostalih
pitanja, navedeni i poslovi koje knjigovođa može obavljati za stranku, a ovisno o obujmu i složenosti
tih poslova ugovorit će se i visina naknade.
Jamstvo po obveznim i poreznim propisima
Jamstvo kao pravni institut u obveznim odnosima uređeno je u Zakonu o obveznim odnosima (Nar.
nov., br. 35/05. – 155/23.), dok je porezno jamstvo uglavnom propisano Općim poreznim zakonom
(Nar. nov., br. 115/16. – 151/25.).
Osim tzv. običnim jamstvom, u članku se bavimo i posebnom vrstom jamstva. To je pravni institut
jamca platca.
Instituti jamca i jamca platca detaljno su uređeni Zakonom o obveznim odnosima, a kada se oni
navode u Općem poreznom zakonu, treba ih razumjeti, tumačiti i primjenjivati onako kako su
definirani Zakonom o obveznim odnosima.
Jamstvo može biti obično/supsidijarno, kada će se jamca teretiti za plaćanje ako se vjerovnik nije
uspio naplatiti od glavnog dužnika, ali i solidarno, u slučajevima jamca platca, kada vjerovnik može
zahtijevati ispunjenje bilo od glavnog dužnika ili od jamca, a može ispunjenje zahtijevati i od obojice
u isto vrijeme.
Upravni ugovor i porezna nagodba
Upravni ugovor i porezna nagodba su instituti koji su propisani odredbama Općeg poreznog zakona
(Nar. nov., br. 115/16. – br. 151/25.). Odredbe ovog Zakona koje se odnose na upravni ugovor sadržane
su u čl. 101., 102. i 103., dok su odredbe o poreznoj nagodbi uređene u čl. 104. i 105.
Upravni ugovor i poreznu nagodbu sklapaju porezno tijelo i porezni obveznik pa su ti instituti dio
porezno-dužničkog odnosa. Porezno-dužnički odnos je u smislu Općeg poreznog zakona dio poreznopravnog odnosa u kojemu sudionici porezno-dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze.
Sudionici porezno-dužničkog odnosa jesu porezno tijelo, porezni obveznik i porezni jamac.
Bitna razlika između upravnog ugovora i porezne nagodbe je da se upravni ugovor može sklopiti radi
namirenja dospjelog poreznog duga, dok poreznu nagodbu mogu sklopiti porezno tijelo i porezni
obveznik za novoutvrđene obveze u postupku poreznog nadzora. Porezna nagodba može se sklopiti
do uručenja zapisnika o obavljenom poreznom nadzoru.
Ograničenja ovrhe i izuzimanja od ovrhe u 2026. godini
Izuzimanja od ovrhe i ograničenja ovrhe uređena su u čl. 172. i 173. Ovršnog zakona (Nar. nov., br.
112/12. – 06/24.).
Dok su odredbe o izuzimanju od ovrhe propisane zakonom i ne podliježu stalnim promjenama,
ograničenja ovrhe ovise o statističkim pokazateljima i podliježu promjenama na godišnjoj razini.
Ograničenja ovrhe ovise o visini prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim
osobama Republike Hrvatske, koji iznos utvrđuje i objavljuje Državni zavod za statistiku svake godine
i to za razdoblje siječanj – kolovoz. O tako utvrđenom iznosu ovise ograničenja ovrhe u sljedećoj
godini pa tako i za plaću iz prosinca 2025. koja se isplaćuje u 2026. godini.
Državni zavod za statistiku je u Nar. nov., br. 133. od 29. 10. 2025. godine objavio da je prosječna
mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje
siječanj – kolovoz 2025. iznosila 1.434,00 eura.
Prošle 2024. godine je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama
Republike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz iznosila 1.302,00 eura pa su i iznosi koji su se
isplaćivali na zaštićeni račun bili manji. Povećanjem neto plaća povećavaju se i zaštićeni iznosi.
Izmjene i dopune Zakona omjerama ograničavanja
Postojeći Zakon o mjerama ograničavanja objavljen je u Nar. nov., br. 133/23. od 7. 11. 2023., a stupio
je na snagu 15. studenoga 2023. godine. Sada je u Nar. nov., br. 151/25. od 15. 12. 2025. godine
objavljena prva novela tog Zakona, a stupila je na snagu 23. 12. 2025. godine.
Ovom novelom, tj. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mjerama ograničavanja se u hrvatsko
zakonodavstvo preuzima Direktiva (EU) 2024/1226 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja
2024. o definiciji kaznenih djela i sankcija za kršenje Unijinih mjera ograničavanja. Drugim riječima,
osim u još nekim izmjenama, u naš se pravni sustav uvode kaznena djela i prekršaji koji čine oni koji
u Republici Hrvatskoj ne provode Zakonom propisane mjere ograničavanja.
Zakon o mjerama ograničavanja ima nekoliko poveznica sa Zakonom o sprječavanju pranja novca i
financiranja terorizma. Jedna od poveznica je da su nadzorna tijela koja kontroliraju primjenu Zakona
o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ujedno i nadzorna tijela za primjenu mjera
ograničavanja.
Zaštita od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na radu
Zakonom o radu propisane su mjere za zaštitu dostojanstva radnika. Zaštita dostojanstva osigurava
se tako da se radnika štiti od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja.
Uz odredbe Zakona o radu, u postupku zaštite dostojanstva radnika važne su i odredbe Zakona o
suzbijanju diskriminacije. Taj Zakon određuje da će se diskriminacijom smatrati samo ako je neka
osoba diskriminirana na osnovi rase, etničke pripadnosti, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog
ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu,
obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja,
invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta te izražavanja ili spolne orijentacije.
Novi Pravilnik o priređivanju nagradnih igara
U Nar. nov., br. 125 od 1. 10. 2025. objavljen je Pravilnik o priređivanju nagradnih igara. Pravilnik je
donio potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar financija temeljem čl. 69. st. 11. Zakona
o igrama na sreću (Nar. nov., br. 87/09. – 72/25). Pravilnik je stupio na snagu 9. 10. 2025. godine, a
danom njegovog stupanja na snagu prestao je važiti Pravilnik o priređivanju nagradnih igara (Nar.
nov., br. 8/10.).
Novim Pravilnikom moderniziran je i osuvremenjen način provođenja nagradnih igara, a uvedeni su i
novi instituti koji nisu bili predviđeni u dosadašnjem Pravilniku o priređivanju nagradnih igara.
Novi Pravilnik uređuje provođenje nagradne igre, a temelji se samo na jednoj odredbi Zakona o
igrama na sreću (čl. 69.) i uglavnom nema izravne veze s igrama na sreću.