Pravo na neplaćeni dopust u načelu nije pravo koje bi radnik imao u skladu s nekom odredbom Zakona o radu. Zakon o radu u čl. 87. samo propisuje da poslodavac može radniku na njegov zahtjev odobriti neplaćeni dopust. Za vrijeme neplaćenog dopusta prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom miruju, ako zakonom nije drukčije određeno.

Ova odredba omogućuje da se radniku odobri neplaćeni dopust ako poslodavcu radnik u stanovitom vremenskom razdoblju nije neophodan, a radnik bi za vrijeme neplaćenog dopusta obavljao neke druge aktivnosti (školovanje, obrazovanje i dr.).

Zakon o radu ne predviđa vremenska ograničenja trajanja neplaćenog dopusta već trajanje tog dopusta ovisi o okolnostima svakog slučaja. Vrijeme neplaćenog dopusta se ne uračunava u staž osiguranja, a poslodavac radnika u slučaju neplaćenog dopusta odjavljuje iz obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Nakon isteka neplaćenog dopusta moguć je nesmetan povratak radnika na posao te se u slučaju kad se radnik vraća na rad ponovo uspostavlja prijava na obvezna osiguranja.

Važno je napomenuti da Zakon o radu u vezi prava na neplaćeni dopust i njegovog vremenskog trajanja ne propisuje određena ograničenja. Međutim, stjecanje prava, ali i vremenskog trajanja neplaćenog dopusta mogu se ograničiti u kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu, posebno u djelatnostima koje se djelomično ili u cijelosti financiraju iz državnog ili iz lokalnih proračuna.

Zakon o radu u čl. 87. st. 3. ipak radniku priznaje pravo na neplaćeni dopust, u ukupnom trajanju od pet radnih dana, ali samo za pružanje osobne skrbi.

Pod pružanjem osobne skrbi smatra se skrb koju radnik pruža članu uže obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu i koja joj je potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga.

Članom uže obitelji u smislu Zakona o radu smatraju se supružnik, srodnici po krvi u pravoj liniji i njihovi supružnici, braća i sestre, pastorčad i posvojenici, djeca povjerena na čuvanje i odgoj ili djeca na skrbi izvan vlastite obitelji, očuh i maćeha, posvojitelj i osoba koju je radnik dužan po zakonu uzdržavati te osoba koja s radnikom živi u izvanbračnoj zajednici, u životnom partnerstvu ili neformalnom životnom partnerstvu.

Pod istim kućanstvom smatra se zajednica osoba određena propisom kojim se uređuje socijalna skrb. Prema čl. 15. Zakona o socijalnoj skrbi kućanstvo je zajednica osoba koje zajedno žive i podmiruju troškove života.