Članak: Revizija usklađenosti – izazovi procjene revizijskog rizika i značajnosti

Revizija usklađenosti temelji se na trostranom odnosu između revizora, odgovornih strana te korisnika za koje revizor sastavlja izvješće o obavljenoj reviziji. Temeljni cilj revizije usklađenosti je pružiti neovisnu ocjenu je li predmet revizije (primjerice, korištenje namjenskih i bespovratnih sredstava, prikupljanje prihoda i ostvarenje rashoda, javna nabava i slično) u skladu s mjerodavnim podlogama koji su definirani kao kriterij. Revizija usklađenosti promiče transparentnost, etičko ponašanje odgovornih strana te doprinosi sprječavanju prijevare i korupcije. Temeljni principi revizije usklađenosti koji su predmet ovoga članka su revizijski rizik i značajnost (materijalnost) koje revizor mora primjenjivati zajedno s ostalim načelima (principima), kao što su profesionalna prosudba, skepticizam, komunikacija, dokumentacija, kontrola kvalitete, vještine i vođenje revizijskog tima te objektivnost i etičnost. Revizor je dužan voditi računa o revizijskom riziku (inherentnom, kontrolnom i detekcijskom riziku) tijekom čitavog revizijskog procesa te ga smanjiti na prihvatljivu razinu, kao i o riziku prijevare. Kod definiranja revizijske značajnosti, potrebno je utvrditi kako će neusklađenost utjecati na odluke korisnika. Ključni izazov za revizore je upravo definiranje praga (razina) značajnosti gdje se za osnovicu značajnosti kod revizije usklađenosti više koriste kvalitativni čimbenici, nego kvantitativni.