Naknada štete po Zakonu o radu
Institut naknade štete uz svoju ulogu u obveznom pravu ima značajnu ulogu i unutar radnog prava.
Naknada štete je u kontekstu radnih odnosa posebno propisana odredbama Zakona o radu, ali se
odredbe o naknadi štete Zakona o radu često pozivaju na primjenu općih propisa obveznog prava.
Nastanak štete se u radnom odnosu može pravno očitovati na različite načine, radnik može
prouzročiti štetu poslodavcu, dodatno poslodavac može uzrokovati štetu radniku, ali moguće je i da
kao posljedicu radnikova postupanja štetu pretrpi i treća osoba. Odgovornost za naknadu štete u
navedenim slučajevima propisuje Zakon o radu od čl. 107. do čl. 111. (Nar. nov., br. 93/14. – 64/23.).
Kad je riječ o naknadi štete koju je prouzročio radnik važno je imati u vidu odredbu iz čl. 26. Zakona
o radu prema kojoj poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku
naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela odnosno uskratom isplate naknade plaće
ili dijela naknade plaće. Dakle, Zakon o radu poslodavcu izričito brani prijeboj. Prema odredbama
Zakona o radu, radnik može dati privolu na prijeboj plaće ili naknade plaće s iznosom nastale štete,
no privolu može dati samo nakon nastanka tog potraživanja.
U ovom članku iznesene su najvažnije odredbe vezane za naknadu štete po Zakonu o radu uz praktične
primjere i primjere iz sudske prakse.