prijenos porezne obveze

Proračunski korisnici ili neprofitne organizacije kao korisnici usluga koje im obavljaju porezni obveznici
koji nemaju sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu mogu, ovisno o vrsti usluge
koja im je obavljana, biti obveznici PDV-a i to bez obzira jesu li upisani u registar obveznika PDV-a
ili su tzv. “mali porezni obveznici” izvan sustava PDV-a. Imaju li obvezu obračuna PDV-a temeljem
prijenosa porezne obveze ovisi o tome kako je za određenu uslugu definirano mjesto obavljanja
odnosno mjesto oporezivanja. Za najveći broj usluga određeno je opće načelo oporezivanja koje
propisuje da su usluge obavljene prema sjedištu poreznog obveznika primatelja usluge. To znači, ako
je primatelj porezni obveznik, obvezan je na tu uslugu obračunati PDV prema propisima njegovog
sjedišta, prebivališta ili uobičajenog boravišta. Ako se radi o usluzi za koju se ne primjenjuje opće
načelo oporezivanja prema sjedištu primatelja potrebno je utvrditi njezino mjesto oporezivanja, što
je propisano čl. 18. do 26. Zakona o PDV-u. Autorica u nastavku piše o obvezi proračunskog korisnika
ili neprofitne organizacije kao primatelja usluge koju im je obavio porezni obveznik koji nema sjedište
u tuzemstvu.

Kada proračunskom korisniku ili neprofitnoj organizaciji određenu uslugu obavlja osoba koja ima
sjedište, boravište ili prebivalište u inozemstvu (u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji) potrebno
je, ovisno o vrsti usluge, utvrditi je li korisnik obvezan obračunati PDV. Obveza obračuna PDV-a ovisi
o tome kako je za određenu uslugu definirano mjesto obavljanja (odnosno oporezivanja). Mjesto
obavljanja odnosno oporezivanja usluga propisano je člancima 17. do 26. Zakona o PDV-u pri čemu
je opće načelo da se usluge koje obavlja porezni obveznik drugom poreznom obvezniku oporezuju
prema sjedištu poreznog obveznika primatelja usluge. Navedeno znači da kada hrvatskom poreznom
obvezniku uslugu obavi porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili boravištem u inozemstvu,
primatelj usluge je obvezan obračunati PDV prema odredbama Zakona o PDV-u, neovisno o tome je li
osoba koja obavlja uslugu u svojoj državi u sustavu PDV-a. Poreznim obveznikom vezano za primjenu
odredbi o mjestu oporezivanja usluga smatra se i „mali porezni obveznik“. Tako je obveznik obračuna
PDV-a prema sjedištu primatelja i hrvatski „mali porezni obveznik“, tj. i korisnici usluga izvan sustava
PDV-a. Autorica u članku piše o obvezi obračuna PDV-a na autorske ugovore, ugovore o djelu i druge
usluge za koje se naknada isplaćuje osobama sa sjedištem, prebivalištem ili boravištem u inozemstvu.

Općenito, mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku, kao i osobi koja djeluju kao porezni
obveznik, smatra se mjesto sjedišta poreznog obveznika primatelja usluge. Kada usluge za koje je
propisano opće pravilo o mjestu obavljanja, hrvatskom poreznom obvezniku ili osobi koja djeluje kao
porezni obveznik, obavi osoba koja nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u Hrvatskoj,
primatelj usluge ima obvezu obračunati PDV. Osnovica za obračun PDV-a je dogovorena naknada, a
obveza je propisana člankom 75. st. 1. točka 6. Zakona o PDV-u. Obvezu obračuna PDV-a na usluge
koje se oporezuju prema sjedištu primatelja usluge, osim poreznih obveznika koji su upisani u registar
obveznika PDV-a, imaju i ostali primatelji koji se u ovom slučaju moraju registrirati za potrebe PDV-a.
Između ostalih usluga, ova se obveza odnosi i na usluge po osnovu autorskih ugovora odnosno
po osnovu određenih ugovora o djelu sklopljenih s inozemnim fizičkim osobama (predavačima,
prevoditeljima, recenzentima, autorima, izvođačima, umjetnicima, konzultantima i sl.). Autorica u
članku piše o obvezi obračuna PDV-a na usluge poreznih obveznika sa sjedištem u inozemstvu za koje
je propisana obveza plaćanja PDV-a prema sjedištu poreznog obveznika korisnika usluge odnosno na
usluge za koje je propisano da je mjesto oporezivanja tuzemstvo.

Kada proračunskom korisniku ili neprofitnoj organizaciji isporuku dobara ili usluga obavi porezni
obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, primatelj isporuke
ima obvezu sam obračunati PDV, ako se radi o isporuci za koju je propisano mjesto oporezivanja
u tuzemstvu. Prijenos porezne obveze na primatelja isporuke propisan je bez obzira radi li se o
primatelju koji je upisan u registar obveznika PDV-a ili se radi o primatelju koji je izvan sustava PDV-a
pa se u ovom slučaju mora registrirati za potrebe PDV-a.
Autorica u članku piše o obvezama koje imaju proračunski korisnici i neprofitne organizacije kada im
isporučuju dobra ili obavljaju usluge strani porezni obveznici, ovisno o tome kako je propisano mjesto
oporezivanja određene isporuke.