Članak: Zelene obveznice u održivoj tranziciji gospodarstva Europske unije

Predugo je ekonomska znanost podlijegala ideji mehanicističke epistemiologije koja je ekonomski sustav shvaćala kao beskonačan reverzibilni proces općih ravnoteža s ciljem dugoročnog ekonomskog rasta i općeg blagostanja. U takvom idejnom rakursu promišljanju o ograničenosti resursa nije bilo mjesta. Narušavanjem prirodnih ravnoteža globalnim ekonomskim rastom uočila se nužnost transformacije ekonomskog sustava prema održivosti. Agenda o nužnosti održive transformacije ekonomskog sustava definirana Rezolucijom Ujedinjenih naroda o programu održivog razvoja do 2030. godine (Rezolucija UN, 2015) te regionalno usvojena Akcijskim planom Europske komisije (2018) nalaže aktivno uključivanje sektora financija sa svim njegovim instrumentima, institucijama i mehanizmima u ekološku transformaciju gospodarskog sustava. Najrazvijenije zemlje počele su operativno provođenje ekonomske politike održivosti. Zelene obveznice jesu financijski instrumenti kojima se financiraju projekti koji imaju značajne ekološke ciljeve. Značaj zelenih obveznica u podršci ekološkoj tranziciji gospodarstva sve je veći. Financijski i realni sektori moraju se prilagoditi standardiziranim procedurama emisije i klasifikacije zelenih financijskih instrumenata te mehanizmima javnih objava. Da bi se dostigli politički i ekonomski ciljevi zelene tranzicije gospodarstva potrebna je aktivna uključenost tržišnih subjekata i regulatornih autoriteta u standardizaciji zelenih proizvoda. Onima koji se ne uključe aktivno u zelenu transformaciju ekonomskog sustava bit će umanjeni potencijalni izvori financiranja s dugoročnim posljedicama na rast, razvoj i konkurentnost.