Postupak potvrđivanja informacijskog posrednika u FiskAplikaciji
Za obveznike fiskalizacije 2.0 koji do 2027. godine nemaju obvezu izdavanja fiskaliziranih eRačuna, već isključivo obvezu zaprimanja eRačuna i ulazne fiskalizacije, u FiskAplikaciji je dovoljno potvrditi odabranog informacijskog posrednika kao pristupnu točku za zaprimanje eRačuna. U ovoj fazi nije potrebno davati ovlaštenje za fiskalizaciju izlaznih eRačuna. Na taj način obveznici mogu zaprimati eRačune koji se […]
Utvrđivanje veličine poduzetnika prema Zakonu o računovodstvu s osvrtom na prijedloge izmjena iz e-savjetovanja
Kriteriji za razvrstavanje poduzetnika prema Zakonu o računovodstvu prvi se put primjenjuju za
2025. godinu kod svih poduzetnika koji izvještavaju prema kalendarskoj godini, što znači da će
novo razvrstavanje izravno odrediti i opseg dokumentacije koju su dužni predati FINA-i uz godišnje
financijske izvještaje. Budući da su pragovi ukupne aktive i netoprihoda povećani za približno
25 %, zaokruženo na cijele iznose, očekuje se da će se dio poduzetnika svrstati u nižu kategoriju
veličine, što može utjecati na obvezu primjene HSFI-ja ili MSFI-ja. Promjene koje su već stupile na
snagu obuhvaćaju nova pravila razvrstavanja grupa poduzetnika te obvezu sastavljanja izvještaja o
održivosti, sukladno odredbama važećeg Zakona o računovodstvu iz 2024. godine. Uz te već važeće
odredbe, dodatne promjene i pojašnjenja predviđene su kroz Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i
dopuni Zakona o računovodstvu koji je trenutno u postupku e-savjetovanja. Ovaj se Nacrt ponajprije
odnosi na odgodu rokova za drugi i treći krug obveznika izvještavanja o održivosti te na preciziranje
obveza vezanih uz dostavu odluke odnosno prijedloga odluke o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitka u
postupku javne objave.
U članku se prikazuju kriteriji razvrstavanja poduzetnika i grupa poduzetnika te daje pregled
dokumentacije koju su, ovisno o veličini, poduzetnici dužni predati FINA-i prilikom podnošenja GFIPOD obrasca, uz osvrt na najavljene zakonske izmjene iz Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i
dopuni Zakona o računovodstvu.
Pripremne radnje za sastavljanje financijskih izvještaja za 2025. godinu
Kalendarska godina približava se svom završetku, a za većinu poduzetnika to ujedno znači i kraj
poslovne godine. U tom razdoblju, neposredno prije zaključivanja poslovnih knjiga, preporučljivo je
detaljno prekontrolirati stanja imovine, obveza i kapitala te izvršiti sve potrebne ispravke uočenih
pogrešaka.
Iako priprema godišnjih financijskih izvještaja obuhvaća niz koraka koji slijede nakon provedenih
kontrola, u ovome članku upućujemo na aktivnosti i ključne točke provjere koje je preporučljivo
obaviti u tom „predzaključnom“ razdoblju. Regulatorni zahtjevi financijskog izvještavanja u 2025.
godini nisu se bitnije mijenjali u odnosu na one koji su vrijedili za izvještavanje za 2024. godinu.
Uz navedeno, računovođe i poduzetnici intenzivno se pripremaju za uvođenje fiskalizacije 2.0, kao i
za sve učinke koje će taj sustav imati na računovodstvene procese. U tom području i dalje postoji niz
otvorenih pitanja, dok je programska podrška u punoj aktivnosti kako bi se pravodobno prilagodila,
unatoč još uvijek djelomično nedovršenom zakonodavnom okviru i nejasnoćama koje taj sustav sa
sobom nosi.
Fiskalizacija eRačuna za proračunske korisnike – pregled rokova i obveza
Proračunski i izvanproračunski korisnici po prvi put postaju obveznici fiskalizacije eRačuna, čime
ulaze u područje fiskalizacije 2.0 prema novom Zakonu o fiskalizaciji. Obveze se uvode postupno pa je
iznimno važno na vrijeme utvrditi u koju skupinu obveznika pojedini subjekt pripada, budući da porezni
status izravno određuje datum početka primjene fiskalizacije eRačuna. Za sve proračunske korisnike
koji nisu obveznici PDV-a, obveza zaprimanja i fiskalizacije ulaznih eRačuna počinje 1. siječnja 2026.,
dok obveza izdavanja i fiskalizacije izlaznih eRačuna nastupa od 1. siječnja 2027. godine. S druge
strane, proračunski korisnici koji su upisani u registar obveznika PDV-a nalaze se u drugačijoj situaciji,
jer oni već od 1. siječnja 2026. imaju obvezu i zaprimanja i izdavanja fiskaliziranih eRačuna, zbog
čega je iznimno važno pravodobno provjeriti porezni status te njegov utjecaj na dinamiku obveza u
fiskalizaciji 2.0. Uz navedeno, potrebno je uzeti u obzir i to je li proračunski korisnik ujedno obveznik
poreza na dobit, osobito kada račune krajnjim potrošačima naplaćuje na transakcijski račun. U
takvim slučajevima nastupa obveza fiskalizacije 1.0, pri čemu se fiskalizacija više ne odnosi samo na
račune kod kojih je način plaćanja gotovina ili kartica, nego obuhvaća i transakcijski način plaćanja
te druge oblike plaćanja. Time se otvara mogućnost da isti subjekt istodobno provodi fiskalizaciju
eRačuna u poslovnim odnosima i fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji, što zahtijeva pravodobno
usklađivanje internih procedura i tehničkih rješenja za obje vrste obveza.
Fiskalizacija 1.0 i 2.0: usporedni prikaz i glavne razlike
Primjena novog Zakona o fi skalizaciji donosi značajne promjene u načinu izdavanja, razmjeni i
fi skalizaciji računa. Razlikuje se fi skalizacija računa u krajnjoj potrošnji (fi skalizacija 1.0) i fi skalizacija
eRačuna u poslovnim odnosima između poreznih obveznika i javnih ti jela (fi skalizacija 2.0). Dok se
u B2C segmentu i dalje izdaju računi u papirnatom obliku uz obvezu fi skalizacije samo na strani
izdavatelja računa, u B2B i B2G segmenti ma uvodi se strukturirani eRačun koji se razmjenjuje putem
informacijskih sustava i fi skalizira i na strani izdavatelja i na strani primatelja. Posebno je važno
naglasiti da se u provedbi treba jasno razlikovati sustav fi skalizacije 1.0 i 2.0. Odredbe Zakona koje se
odnose na fi skalizaciju računa u krajnjoj potrošnji ne primjenjuju se nužno na fi skalizaciju eRačuna u
poslovnim odnosima i obratno.
U članku se detaljno razrađuju najvažnije razlike između fi skalizacije 1.0 i 2.0, uključujući defi niciju
obveznika, predmet fi skalizacije, izuzeća, posebnosti izdavanja računa, obvezu prijave poslovnih
prostora, isti canje naljepnica, korištenje uvezane knjige računa, kao i postupanje u slučaju tehničkih
poteškoća. Posebna pozornost posvećena je eIzvještavanju, podacima o naplati i odbijanju računa
te pravilnoj primjeni KPD oznaka. Uz svaki od navedenih elemenata razrađuje se koji se od njih
primjenjuje u fi skalizaciji 1.0, a koji u fi skalizaciji 2.0, čime se čitatelju pruža jasan i pregledan uvid u
to koje se odredbe primjenjuju u kojem sustavu fi skalizacije.
Računovodstveni tretman sredstava iz EU fondova prema MRS-u 20
Sredstva dodijeljena iz EU fondova smatraju se oblikom državnih potpora koje se dodjeljuju radi
financiranja različitih projekata i unapređenja poslovanja subjekata. Poduzetnici mogu ostvariti
takve potpore u novčanom obliku, primjerice za nabavu nove ekološki prihvatljive opreme, strojeva
ili specijaliziranih postrojenja, ali i u nenovčanom obliku, dok pojedine potpore služe za pokriće
određenih tekućih troškova poslovanja. U okviru državnih potpora razlikujemo potpore koje se odnose
na imovinu od potpora povezanih s dobiti. Za subjekte koji primjenjuju Međunarodne standarde
financijskog izvještavanja, računovodstveni tretman i objavljivanje državnih potpora uređeno je MRSom 20 – Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne pomoći. U sklopu primjene ovog
standarda važno je odrediti trenutak priznanja potpore, razmotriti hoće li se prikazivati po bruto ili
neto načelu te utvrditi odgovarajući računovodstveni tretman s obzirom na vrstu i namjenu potpore.
U nastavku članka detaljnije su analizirani zahtjevi standarda i postupanja u različitim situacijama
dodjele potpora, uz procjenu specifičnih uvjeta priznavanja i mjerenja te određivanje razdoblja u
kojima se potpora treba priznati radi pravilne usklađenosti s nastankom povezanih rashoda.
Implikacije razdvajanja i odvajanja društva na računovodstveno evidentiranje i izvještavanje
U poslovnoj praksi trgovačka društva sve češće provode različite oblike statusnih promjena i
organizacijskih restrukturiranja, pri čemu razdvajanje i odvajanje društva zauzimaju značajno mjesto.
Podjela društva kapitala definira se kao statusna promjena kojom društvo koje se dijeli na dva ili
više društava prenosi svoju cjelokupnu imovinu ili samo dio imovine na društva koja se osnivaju radi
provođenja podjele ili na društva koja već postoje. Ako društvo koje se dijeli u tom procesu prestaje
postojati zbog prijenosa cjelokupne imovine na druga društva, riječ je o podjeli razdvajanjem. S druge
strane, kada društvo prenosi samo određene dijelove imovine na jedno ili više novih ili postojećih
društava, ali nastavlja poslovati, riječ je o podjeli odvajanjem. Obvezu sastavljanja financijskih
izvještaja za FINA-u i poreznih izvještaja za potrebe Porezne uprave ima samo društvo koje prestaje
postojati odnosno gubi pravnu osobnost, a to je slučaj kod podjele razdvajanjem, pri čemu društvo
koje se dijeli prestaje postojati bez postupka likvidacije. Cilj ovog članka je prikazati računovodstvene
i izvještajne implikacije razdvajanja i odvajanja društva kroz primjere koji se javljaju u praksi.
Računovodstveno i poreznopostupanje s mobilnim uređajimau poslovanju
Uvođenje mobilnih uređaja u poslovne procese sve je učestalije, a njihova uporaba obuhvaća različite
funkcije – od komunikacije s klijentima i dobavljačima, preko pristupa internim aplikacijama i bazama
podataka, do organizacije i nadzora poslovnih aktivnosti. Međutim, mobilni telefoni i drugi prijenosni
uređaji ne predstavljaju samo tehnički resurs, već i specifičan računovodstveni i porezni izazov.
Prilikom evidentiranja i praćenja troškova povezanih s mobilnim uređajima nužno je pravilno
razgraničiti privatnu i poslovnu uporabu, odrediti tretman pretporeza te osigurati dosljedno knjiženje
amortizacije. Osim toga, porezni propisi zahtijevaju jasno definiranje i dokumentiranje načina
korištenja uređaja kako bi se umanjili rizici od poreznih nepravilnosti i mogućih korekcija od strane
nadzornih tijela.
Ispravno računovodstveno i porezno postupanje s mobilnim uređajima doprinosi ne samo usklađenosti
s propisima, već i kvalitetnijem financijskom planiranju te transparentnijem prikazu troškova
poslovanja.
Kamate na zajmove međupovezanim društvima i obračun poreza po odbitku
U poslovanju povezanih društava česta je praksa da jedno društvo, najčešće matično, osigurava
financijska sredstva putem zaduženja kod banaka ili drugih financijskih institucija, kako bi osiguralo
likvidnost na razini cijele grupe. Ta se sredstva potom dalje raspoređuju unutar grupe kroz odobravanje
zajmova povezanim društvima, osobito onima kojima su sredstva u tom trenutku potrebna za tekuće
poslovanje ili investicije.
Iako je najčešći model taj u kojemu matično društvo posuđuje i dalje plasira sredstva, u praksi se
često susrećemo i s modelom u kojemu financijsku funkciju unutar grupe obavlja jedno od povezanih
društava koje nije matično, ali je operativno zaduženo za financiranje. Takvo društvo može dalje
odobravati zajmove sestrinskim ili drugim povezanim subjektima u okviru grupacije.
Pritom je, sa stajališta poreza na dobit, neophodno uzeti u obzir visinu kamatne stope koja se
primjenjuje na takve zajmove. Naime, ako ugovorena kamata odstupa od kamatne stope propisane
od ministra financija koja se primjenjuje na zajmove između povezanih osoba, treba voditi računa o
možebitnom povećanju osnovice poreza na dobit zbog nepriznatog rashoda ili podcijenjenog prihoda.
Dodatnu kompleksnost donosi činjenica da se društva često zadužuju u inozemstvu, gdje su kamatne
stope povoljnije, a zatim se plasiraju sredstva povezanim domaćim društvima. U takvim slučajevima,
pri isplati kamata inozemnim društvima potrebno je obratiti pozornost na obvezu obračuna, obustave
i plaćanja poreza po odbitku, u skladu s tuzemnim propisima i primjenjivim ugovorima o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja.
Fiskalizacija 2.0 – izazovi u poslovnoj praksi
Novi Zakon o fiskalizaciji, poznat kao Fiskalizacija 2.0, donosi brojne novine u sustavu izdavanja i
fiskalizacije eRačuna te unosi značajne promjene u svakodnevno poslovanje obveznika. Iako Zakon
stupa na snagu 1. rujna 2025., već sada se javljaju brojna pitanja i nedoumice u vezi s njegovom
praktičnom primjenom. Poduzetnici, računovođe i informatički stručnjaci suočavaju se s izazovima
povezanim s tehničkim rješenjima, razumijevanjem novih obveza te primjenom pojedinih zakonskih
odredbi u praksi.
Posebnu pozornost izaziva primjena sustava Fiskalizacije 1.0 ili sustava Fiskalizacije 2.0 u transakcijama
između poduzetnika (B2B) kada je način plaćanja gotovina ili kartica te kada se navedena plaćanja
kombiniraju s plaćanjem na transakcijski račun. Dodatnu složenost unosi obvezna primjena KPD šifri
na eRačunima, kao i nedoumice u vezi klasifikacije specifičnih stavki poput prefakturiranja režijskih
troškova vezano uz najam prostora. Tu su i specifične situacije poput godišnjih odobrenja, postupanja
s računima koji ne služe poslovnoj svrsi, a evidentirani su u FiskAplikaciji Porezne uprave. Nadalje,
obrađuju se postupci koji su predviđeni za slučajeve kada zbog nedostupnosti adrese primatelja,
eRačun nije mogao biti izdan, a naknadno adresa primatelja bude dostupna u AMS-u. Uz to, prikazani
su i novi zahtjevi u vezi izvještavanja o naplaćenim eRačunima te izvještavanje o naplati u slučaju
kada je izvršen otpis potraživanja.
Autorica u članku obrađuje izazove s kojima se poduzetnici susreću u pripremi za primjenu novog
sustava fiskalizacije, nudeći pritom korisna pojašnjenja i praktične smjernice.