Uredba o taksonomiji – ključne objave u izvješću o održivosti
Uredba o taksonomiji, koja se primjenjuje na razini cijele Europske unije, ima ključnu ulogu u postizanju
okolišne održivosti gospodarskih aktivnosti. Njezin sustav funkcionira kao filter koji pomaže utvrditi
koliko je neka aktivnost i je li uopće zaista “zelena”. Drugim riječima, više nije dovoljno tvrditi da
nešto doprinosi održivosti, sada je to potrebno i dokazati. Glavni cilj ove Uredbe je preoblikovanje
europskog gospodarstva u otporniji, kružni i ekološki održiv sustav. Proces procjene održivosti temelji
se na jasno definiranim kriterijima koji čine srž taksonomije. Da bi neka djelatnost bila prepoznata
kao okolišno održiva, mora značajno doprinositi barem jednom od šest okolišnih ciljeva, a pritom ne
smije uzrokovati ozbiljnu štetu nijednom od preostalih. EU taksonomija nije samo skup smjernica –
ona predstavlja konkretan alat koji financijske tokove usmjerava prema sektorima koji stvarno rade
na očuvanju okoliša i borbi protiv klimatskih promjena. Time se smanjuje financiranje aktivnosti koje
imaju negativan utjecaj na okoliš, a potiče ulaganje u one koje donose stvarne promjene. Struktura
taksonomije temelji se na šest ključnih ciljeva održivosti te na katalogu gospodarskih aktivnosti
koje mogu doprinijeti njihovom ispunjavanju. Svrha tog sustava je olakšati i ubrzati investitorima
i društvima procjenu koliko su njihove aktivnosti u skladu s održivim razvojnim ambicijama EU.
Ugradnja taksonomije u izvješća o održivosti nije jednostavan zadatak – zahtijeva precizno planiranje
i strukturirani pristup. Prvi korak je prepoznati koje gospodarske aktivnosti društva mogu biti
obuhvaćene taksonomijom. Nakon toga slijedi analiza njihove usklađenosti s propisanim kriterijima.
Na kraju, dolazi faza kvantifikacije i objave podataka kroz tri ključna pokazatelja: udio u prihodu
(prometu), kapitalnim ulaganjima (CapEx) i operativnim troškovima (OpEx) koji se odnose na
taksonomski usklađene aktivnosti. U tekstu koji slijedi, autori kroz konkretan primjer prikazuju kako
izgleda primjena Uredbe u praksi. Prikaz je jasan, fokusiran i usmjeren na ono što je zaista važno, a
to je kako prevesti regulativne zahtjeve u konkretne brojke i razumljiv sadržaj izvješća o održivosti.
Taksonomija nije samo još jedna formalnost, već snažan alat koji pomaže gospodarstvu da jasno
pokaže i dokaže svoj doprinos održivoj budućnosti.
ISSA 5000: Međunarodni standard za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti
Okolišna, društvena i upravljačka pitanja (ESG), kao i jačanje svijesti o potrebi primjene koncepta
održivosti u EU su postala glavna žarišna točka za široku lepezu dionika pa tako i za (revizijsku)
profesiju koja pruža angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti. Direktivom o korporativnom
izvještavanju o održivosti (CSRD), kao i Standardima izvještavanja o održivosti (ESRS) usmjerava se
potreba za provjerom informacija o održivosti, kroz provođenje postupaka izražavanja ograničenog
uvjerenja te postupnog prelaska na izražavanje razumnog uvjerenja. U studenome 2024. godine
objavljen je Međunarodni standard za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti (ISSA 5000), koji
predstavlja zaseban i sveobuhvatan standard odobren od strane IAASB-a. Ovaj Standard primjenjuje
se na sve angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, temelji se na načelima i usmjeren je na
ishode, a ne na stroge procedure. Odnosi se na informacije o svim aspektima održivosti te obuhvaća
izvještavanje prema bilo kojem okviru, uključujući CSRD i ESRS. Primjenjiv je za sve praktičare koji
se bave izražavanjem uvjerenja o održivosti. Kao takav, nudi okvir revizorima kako bi procijenili i
potvrdili točnost informacija pripremljenih u skladu s bilo kojim okvirom za izvještavanje o održivosti.
ISSA 5000 je fleksibilan i prilagodljiv različitim sektorima bez obzira na njegovu složenost te se koristi
za angažmane s ograničenim i razumnim uvjerenjem. Autori u članku navode ključne, ali ne i sve,
aktivnosti angažmana iz Općih zahtjeva za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, koji će se
primjenjivati na sve informacije o održivosti koje društvo planira objaviti ili samo na njihov dio.
Najava novog međunarodnog standarda za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti
Okolišna, društvena i upravljačka pitanja (ESG), kao i jačanje svijesti o potrebi primjene koncepta
održivosti u EU su postala glavna žarišna točka za široku lepezu dionika pa tako i za (revizijske) profesije
koje pružaju angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti. Novom Direktivom o korporativnom
izvještavanju o održivosti (CSRD), kao i novim Standardima izvještavanja o održivosti (ESRS) usmjerava
se potreba za provjerom informacija o održivosti, kroz provođenje postupaka izražavanja ograničenog
uvjerenja te postupnog prelaska na izražavanje razumnog uvjerenja. Međunarodni standard za
angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti (ISSA) 5000 predstavlja zaseban i sveobuhvatan
standard koji se odnosi na sve angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, a temelji se na načelima
koji se odnose na informacije o svim temama održivosti, kao i na informacije pripremljene u skladu s
bilo kojim okvirom izvještavanja o održivosti, uključujući ESRS te je primjenjiv od strane svih praktičara
za izražavanje uvjerenja. Krajem prošle godine, zaključena je javna rasprava na navedeni Standard
5000 te će konačna verzija biti objavljena do kraja ove godine. Autori u članku navode ključne (ne
i sve) aktivnosti angažmana iz Općih zahtjeva za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti koji
će se primjenjivati na sve informacije o održivosti koje se očekuje da će ih društvo izvijestiti ili samo
na dio tih informacija, pripremljenih prema više okvira. Od prioritetnih područja, autori ističu razlike
u naporima u provođenju revizijskog angažmana u pružanju ograničenog i razumnog uvjerenja,
prikladnost kriterija izvještavanja baveći se konceptom dvostruke značajnosti, opseg angažmana s
izražavanjem uvjerenja te sustav interne kontrole društva i njen utjecaj na revizora da dobije dovoljno
odgovarajućih dokaza, uključujući pouzdanost održivih informacija.
Praktični prikaz primjene Uredbe o taksonomiji i objava o materijalnim temama u izvješću o održivosti
Održivi razvoj, kako je opisan u Brundtlandovom izvještaju Svjetske komisije za okoliš i razvoj iz 1987.
godine, predstavlja pristup koji stavlja fokus na dugoročno zadovoljenje potreba društva, istodobno
osiguravajući očuvanje okoliša i resursa za buduće generacije. Poslovanje u skladu s ciljevima održivog
razvoja ima cilj doprinijeti suzbijanju globalnih klimatskih i društvenih izazova te stvaranju bolje
budućnosti. Održivi razvoj postavlja pred sebe tri osnovne grupe ciljeva koje nastoji ostvariti: okolišne,
društvene i upravljačke ciljeve (ESG ciljevi). Klimatske promjene se smatraju jednim od najvećih
problema današnjice, zbog čega su okolišni ciljevi postali od ključne važnosti. Pariški sporazum, koji
je stupio na snagu 2016. godine, prepoznaje okolišno održiv razvoj, postizanje klimatske neutralnosti
i prelazak na kružno gospodarstvo ključnim ciljevima za osiguravanje dugoročne konkurentnosti
gospodarstva Europske unije. Organizacije se često suočavaju s pitanjima zašto je važno sastavljati
izvještaj o održivosti i koji regulatorni okvir koristiti pri tome. Postavlja se pitanje kako organizacije
utječu na ekonomiju, okoliš i društvo? Kako bi bile u skladu s održivm ciljevima EU, organizacije koje
imaju tu obvezu, trebaju biti upoznate s EU taksonomijom. EU taksonomija je niz kriterija koji pomažu
usmjeravanju financijskih investicija prema održivijim sektorima i smanjenju financiranja aktivnosti
koje štete okolišu i klimi. Sastoji se od šest ključnih ciljeva održivosti te popisa održivih aktivnosti koje
doprinose tim ciljevima, a cilj joj je pomoći investitorima i društvima u procjeni i usklađivanju svojih
aktivnosti s održivim ciljevima EU-a. Nadalje, organizacije si moraju postaviti pitanje kako uspješno
primijeniti izvještajni okvir za izradu izvješća o održivosti te poboljšati transparentnost, točnost i
usporedivost podataka. Ključnu ulogu su dosada imale GRI smjernice. Autori u tekstu pružaju uvid
u praktičnu primjenu Uredbe o taksonomiji pri sastavljanju izvješća o održivosti te kroz praktičan
primjer pokazuju na koji način se procjenjuje materijalnost te odabiru ključne teme prema GRI 3 u
izvješću o održivosti.