Ovršne isprave na temelju kojih se po ovršnim propisimao dređuje ovrha
U ovršnom postupku kao postupku prisilne naplate potraživanja poseban značaj imaju ovršne isprave.
Ovršne isprave predstavljaju zakonom utvrđenu pravnu osnovu za pokretanje ovršnog postupka bez
prethodnog vođenja parnice, što strankama omogućuje brže ostvarivanje svojih prava uz konačno
manje troškove.
Ovršni postupak provode sudovi i javni bilježnici na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava u skladu
s odredbama Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12. – 06/24., dalje: Zakon).
Tema ovoga članka je prikaz ovršnih isprava s posebnim osvrtom na pitanja podobnosti za ovrhu,
zateznih kamata, prijenosa tražbina ili obveza, uvjetne i uzajamne obveze, alternativne obveze i
ovlaštenja ovršenika, potvrde ovršnosti i vjerodostojne isprave.
Sklapanje ugovora po Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o radu
Sklapanje ugovora o radu potrebno je promatrati u širem normativnom okviru općih pravila obveznog
prava koja uređuju nastanak ugovornih odnosa. Iako je sklapanje ugovora o radu djelomično
propisano odredbama Zakona o radu, cjelovito razumijevanje trenutka sklapanja (perfekcije) ugovora
i nastanka obveza među ugovornim stranama traži širi pravni kontekst koji nudi Zakon o obveznim
odnosima. Dodatno, Zakon o radu sam upućuje na supsidijarnu primjenu općih propisa obveznog
prava, što je konkretno Zakon o obveznim odnosima.
Zakon o obveznim odnosima u ovom slučaju djeluje kao sustavna dopuna odredbama Zakona o radu
na način da detaljno razrađuje opće elemente vezane za sklapanje ugovora. Kao neke od važnijih mogli
bismo navesti pitanje suglasnosti volja, pravne posljedice pregovora, značenje šutnje ponuđenika,
pravni učinci predugovora i utvrđivanje samog trenutka sklapanja ugovora.
U prvom dijelu ovoga članka razmatraju se okolnosti koje se u praksi učestalo pojavljuju u vezi sa
sklapanjem ugovora, dok se u nastavku analiziraju odredbe Zakona o radu koje se odnose na istu materiju.
Tko osim dužnika može ispuniti novčanu obvezu?
Kao jedno je od temeljnih načela obveznih odnosa Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05.
– 155/23., dalje u tekstu: Zakon), u odredbi članka 9. navodi dužnost ispunjenja obveze. Prema
navedenoj odredbi sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za
njezino ispunjenje.
Ispunjenje je samo jedan od mogućih načina prestanka obveza, uz prestanak obveza na temelju
suglasnosti volja sudionika i uz druge zakonom određene slučajeve.
Zakon u odredbama članka 161. – 182. propisuje opća pravila o ispunjenju obveza. U navedenim
odredbama konkretno se opisuje tko sve i pod kojim uvjetima može ispuniti obvezu dužnika, kome
se obveza može ispuniti, od čega se sastoji ispunjenje obveze, mjesto i vrijeme ispunjenja, izdavanje
priznanice, itd. U nastavku teksta ovoga članka iznesene su najznačajnije odredbe Zakona kojima se
propisuje ispunjavanje obveza.
Odluke o zabrani novog zapošljavanja
Zabrana novog zapošljavanja odnosi se na zapošljavanje državnih službenika i namještenika,
a koja je zabrana propisana odlukama Vlade Republike Hrvatske. Zabrana novog zapošljavanja
jedna je od mjera kojom država nastoji ograničiti javnu potrošnju uz zadržavanje učinkovitosti i
dostupnosti javnih službi.
U skladu s navedenim, Vlada Republike Hrvatske donijela je dvije odluke kojima se zabranjuje novo
zapošljavanje državnih službenika i namještenika, ali uz taksativno navedene iznimke od tog pravila. Kako
bi se omogućila kontinuirana kontrola zapošljavanja i onemogućilo nepotrebno trošenje proračunskih
sredstava Vlada pitanje zabrane zapošljavanja navedenih kategorija uređuje odlukama od 2009. godine.
U daljnjem tekstu ovog članka navedene su najvažnije odredbe iz trenutno važeće Odluke o zabrani
novog zapošljavanja državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave te uredima i
drugim stručnim službama Vlade Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 35/22. i 37/23.) i Odluke o zabrani
novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (Nar. nov., br. 35/22.).
Kodeks korporativnog upravljanja
Kodeks korporativnog upravljanja je skup smjernica i preporuka koje definiraju najbolje prakse u
upravljanju trgovačkim društvima, s ciljem poboljšanja odgovornosti, transparentnosti i efikasnosti u
njihovom poslovanju. Kodeks se primjenjuje na sva društva čije su dionice uvrštene na uređeno tržište
Zagrebačke burze.
Primjena Kodeksa korporativnog upravljanja propisana je u čl. 272.p Zakona o trgovačkim društvima
(Nar. nov., br. 111/93. – 136/24.).
HANFA i Zagrebačka burza usvojili su novi Kodeks korporativnog upravljanja u prosincu 2024.
godine, a isti se počeo primjenjivati od 1. siječnja 2025. godine. Prethodni je Kodeks iz 2019.
godine novom izmjenom usklađen s naknadnim promjenama međunarodnog regulatornog okvira
te su implementirane najbolje prakse upravljanja i prilagodbe poslovanja izazovima na svjetskom
tržištu. Najvažnije izmjene vidljive su u odredbama koje se odnose na ravnomjernu zastupljenost
obaju spolova na rukovodećim funkcijama, kao i u odredbama kojima se jačaju prava dioničara.
U nastavku ovoga članka izneseni su najvažniji dijelovi Kodeksa korporativnog upravljanja, koji je
tekst u cijelosti dostupan na stranicama Zagrebačke burze i HANFA-e.
Direktiva (EU) 2023/970 o jednakosti plaća muškaraca i žena
Dana 10. svibnja 2023. godine Europski parlament i Vijeće Europske unije kao nadležna tijela donijela
su Direktivu (EU) 2023/970 koja se odnosi na jačanje primjene načela jednakih plaća muškaraca i
žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja.
Za razliku od uredbi koje predstavljaju neposredan izvor prava Europske unije koji se izravno
primjenjuje u Republici Hrvatskoj, direktive države članice moraju prvo implementirati u nacionalno
zakonodavstvo. Odnosno, direktive određuju pojedine ciljeve koje države članice moraju kroz
implementaciju ostvariti, dok im se ostavlja sloboda izbora na koji će način to one provesti.
Direktiva koja je tema ovoga članka donesena je 10. svibnja 2023. godine, a prema čl. 34. Direktive,
države članice su radi usklađivanja s ovom Direktivom dužne uskladiti zakonsku regulativu do 7. lipnja
2026. godine. U skladu s navedenim Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne
politike objavilo je Prijedlog plana zakonodavnih aktivnosti za 2026. godinu, a koji prijedlog uključuje
i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu „(EU)“. Prijedlog za Zakon potvrđuje većinsko
preuzimanje već navedene Direktive.
Novim Zakonom najavljuje se utvrđivanje minimalnih pravila za jačanje načela jednake plaće
muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, zabranu svake izravne ili neizravne
diskriminacije u pogledu plaće na temelju spola te transparentnost plaća i snažniju provedbu prava
na jednaku plaću.
U nastavku ovoga članka u dva su dijela izložene najvažnije odredbe Direktive (EU) 2023/970. Prvi dio
se odnosi na sadržaj preambule, dok je u drugom dijelu izložen normativni dio Direktive.
Ništetnost i pobojnost ugovora
Temeljno obilježje ugovornih odnosa je dispozitivnost stranaka da dobrovoljno i samostalno uređuju i
utvrđuju sadržaj međusobnih pravnih odnosa. Međutim, ugovorne strane prilikom sklapanja ugovora
nisu bez ograničenja. Tako prema čl. 2. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. – 155/23.),
ugovorne strane u pravnom prometu slobodno uređuju obvezne odnose, ali ne mogu ih uređivati
suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Upravo će ti kriteriji biti
mjerodavni kad se govori o nevaljanim ugovorima. Zakon o obveznim odnosima predviđa dvije vrste
nevaljanosti ugovora odnosno ništetnost i pobojnost ugovora.
Ništetnost i pobojnost ugovora, kao i njihovi učinci, propisani su u odredbama čl. 322. do čl. 335.
Zakona o obveznim odnosima. Navedene odredbe imaju važnu funkciju u zaštiti ravnopravnosti
sudionika u pravnom prometu, osiguranju načela savjesnosti i poštenja, provedbi zabrane zlouporabe
prava, kao i zaštiti načela jednake vrijednosti činidaba.
Naknada štete po Zakonu o radu
Institut naknade štete uz svoju ulogu u obveznom pravu ima značajnu ulogu i unutar radnog prava.
Naknada štete je u kontekstu radnih odnosa posebno propisana odredbama Zakona o radu, ali se
odredbe o naknadi štete Zakona o radu često pozivaju na primjenu općih propisa obveznog prava.
Nastanak štete se u radnom odnosu može pravno očitovati na različite načine, radnik može
prouzročiti štetu poslodavcu, dodatno poslodavac može uzrokovati štetu radniku, ali moguće je i da
kao posljedicu radnikova postupanja štetu pretrpi i treća osoba. Odgovornost za naknadu štete u
navedenim slučajevima propisuje Zakon o radu od čl. 107. do čl. 111. (Nar. nov., br. 93/14. – 64/23.).
Kad je riječ o naknadi štete koju je prouzročio radnik važno je imati u vidu odredbu iz čl. 26. Zakona
o radu prema kojoj poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku
naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela odnosno uskratom isplate naknade plaće
ili dijela naknade plaće. Dakle, Zakon o radu poslodavcu izričito brani prijeboj. Prema odredbama
Zakona o radu, radnik može dati privolu na prijeboj plaće ili naknade plaće s iznosom nastale štete,
no privolu može dati samo nakon nastanka tog potraživanja.
U ovom članku iznesene su najvažnije odredbe vezane za naknadu štete po Zakonu o radu uz praktične
primjere i primjere iz sudske prakse.
Primjena Zakona o pravu na pristup informacijama
Zakonom o pravu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 25/13., 85/15. i 69/22.), uređuje se pravo
na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija koje posjeduju tijela javne vlasti, propisuju
se načela, ograničenja, postupak i način ostvarivanja i olakšavanja pristupa i ponovne uporabe
informacija, djelokrug, način rada i uvjeti za imenovanje i razrješenje Povjerenika za informiranje te
inspekcijski nadzor nad provedbom tog Zakona.
Odredbe Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim
postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, a niti na informacije
za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav
Republike Hrvatske. Također se odredbe Zakona ne primjenjuju na informacije koje predstavljaju
klasificirane informacije čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države te klasificirane
informacije tijela javne vlasti koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru suradnje s međunarodnim
organizacijama ili drugim državama.
U članku se obrađuje postupak nakon što korisnik podnese zahtjev za pristup informaciji uz primjere
iz sudske prakse koji odredbama Zakona daju širi kontekst njihove primjene. Citirane su neke odluke
Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH, Visokog upravnog suda RH i Povjerenika za informiranje.
Citati iz sudskih odluka vezuju se uz pojedine institute Zakona o pravu na pristup informacijama koji
se instituti obrađuju u članku.
Zapošljavanje i rad maloljetnika
Zapošljavanje i rad maloljetnika poseban je dio radnog prava, kojemu se zbog nedostatka radne
snage sve više daje na značaju. Ovaj dio radnog prava osobito je važan jer uključuje zaštitu posebno
osjetljive kategorije radnika i štiti ih od potencijalne zlouporabe, dok istodobno omogućuje njihovo
postupno uključivanje u svijet rada.
U ovom članku iznesene su zakonske odredbe koje se odnose na rad maloljetnika i učenika, uključujući
dobne granice, vrste dopuštenih poslova, radno vrijeme te zaštitne mjere koje zakon predviđa u svrhu
očuvanja dobrobiti maloljetnika.
U ovom članku nisu obuhvaćeni rad djece i maloljetnika koji pohađaju obvezno osnovno obrazovanje
kao ni obavljanje poslova u okviru provedbe učenja temeljenog na radu, kao što je praktični rad
učenika strukovnih škola.