Evidentiranje izvanbilančnih zapisa
Izvanbilančni zapisi predstavljaju evidenciju onih poslovnih događaja koji u trenutku nastanka ne
utječu na promjenu bilo koje bilančne pozicije odnosno nemaju utjecaj na temeljne knjigovodstvene
kategorije (imovinu, obveze, kapital, prihode, rashode i rezultat poslovanja), ali su bitan izvor
korisnih informacija za društvo. Evidentiranje izvanbilančnih zapisa provodi se načelom dvojnog
knjigovodstva, unutar kontne skupine 99, koja je podijeljena na aktivne izvanbilančne zapise i pasivne
izvanbilančne zapise. U članku autorica obrađuje karakteristike najčešćih izvanbilančnih zapisa te
njihovo računovodstveno evidentiranje.
Računovodstveni i porezni tretman danih zajmova i kamata
Odobravanje novčanih zajmova drugim pravnim osobama, ali i fizičkim osobama, kao što su članovi
uprave, zaposlenici i druge osobe, često je u poslovnoj praksi. Prilikom ugovoranja zajmova potrebno
je obratiti pozornost na niz zakonskih propisa vezano uz ugovoranje i tretman kamata, posebice ako
se radi o povezanim osobama.
Dokumentiranje obavljenog revizijskog posla
Revizijska dokumentacija (radni spisi ili radni papiri) mora biti pravodobno pripremljena, a predstavlja
podatke o obavljenim revizijskim postupcima, pribavljenim relevantnim revizijskim dokazima i
zaključcima koje je revizor stvorio. Dokumentacija mora biti pripremljena na način da nekom iskusnom
revizoru, koji prethodno nije povezan s revizijom, omogući razumjeti postupke koje je revizor proveo,
rezultate tih postupaka i pribavljene revizijske dokaze, kao i pitanja, zaključke i prosudbe revizora u
stvaranju zaključaka.
Računovodstveni tretman prodaje udjela u ovisnom društvu i utjecaj na konsolidaciju financijskih izvještaja
Prodaja udjela matice u ovisnom društvu može rezultirati gubitkom kontrole nad ovisnim društvom,
zadržavanjem kontrole uz smanjenje postojećeg udjela ili matica može prodati sve udjele.
Računovodstveni tretman prodaje udjela te utjecaj na konsolidirane financijske izvještaje u ovisnosti
su o veličini promjene vlasničkog udjela. U članku autorica obrađuje računovodstveni tretman i
karakteristike prodaje udjela matice u ovisnom društvu, ovisno je li prilikom prodaje udjela dolazi do
gubitka kontrole (uslijed potpune ili djelomične prodaje udjela) ili zadržavanja kontrole.
Utvrđivanje goodwilla u konsolidiranim financijskim izvještajima prilikom postupnog stjecanja društva
Poslovne kombinacije u kojima jedan poduzetnik kontrolira drugog poduzetnika rezultiraju poslovnim
spajanjem. Poslovno spajanje je spajanje dvaju poduzetnika ili poslovanja u jedan izvještajni
subjekt. Jedan od učestalih oblika poslovnih spajanja nastaje kada jedan poduzetnik stekne neto
imovinu drugog poduzetnika ili glavnički udjel u drugom poduzetniku koji mu omogućava kontrolu
nad stečenikovim poslovnim i financijskim politikama. U ovom slučaju, poduzetnici koji sudjeluju
u poslovnom spajanju i dalje nastavljaju samostalno poslovati kao zasebni i odvojeni subjekti, a s
obzirom da jedan poduzetnik kontrolira drugog poduzetnika, ovakvo poslovno spajanje rezultira
matično-podružničkim odnosom.
Komunikacija revizora grupe s revizorom komponente – primjena MRevS-a 600
Kada se obavlja revizija financijskih izvještaja grupe, vrlo često se revizija svih komponenti koje
čine grupu ne provodi od strane istog revizora. Stoga, u svrhu prikupljanja dostatnih i primjerenih
revizijskih dokaza na kojima će temeljiti revizijsko mišljenje o financijskim izvještajima grupe, revizor
grupe će zatražiti od revizora komponente (revizora ovisnog društva) da za potrebe revizije grupe
obavi posao na financijskim informacijama koje se odnose na tu komponentu.
Naknadno mjerenje goodwilla prema MRS-u 36
Nakon početnog priznavanja, u skladu s MRS-om 36 – Umanjenje imovine, goodwill se obvezno testira
na umanjenje jednom godišnje. Radi testiranja umanjenja imovine, tj. za potrebe provođenja testa
umanjenja, goodwill se raspoređuje na jedinice ili skupine jedinica koje stvaraju novac. Vrijednost
goodwilla je umanjena kada je nadoknadiva vrijednost jedinice koja stvara novac manja od njene
knjigovodstvene vrijednosti. Gubitak od umanjenja goodwilla priznaje se u računu dobiti i gubitka u
trenutku nastanka, bez mogućnosti njegovog ukidanja u budućim razdobljima. Autorica u članku na
primjerima pojašnjava postupak testiranja goodwilla na umanjenje i računovodstveno iskazivanje.
Reakcija revizora na procijenjeni rizik prijevare
Kako bi mogao izraziti razumno uvjerenje da financijski izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze
nastale uslijed pogreške ili prijevare, od revizora se očekuje da provede odgovarajuće postupke kako
bi primjereno reagirao na procijenjene rizike značajnih pogrešnih prikazivanja uslijed prijevare ili na
one na koje se sumnja. Ovo područje posebno je obrađeno u Međunarodnom revizijskom standardu
(MRevS) 240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja. U članku
autorica obrađuje postupke koje revizor provodi nakon izvršene procjene i prepoznavanja rizika
prijevare u fazi planiranja odnosno postupke koje revizora obavlja kao reakciju na procijenjene rizike
prijevare.
Naknadno mjerenje nekretnina po fer vrijednosti
Računovodstvo nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine,
postrojenja i oprema odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina te MRS-om 40 – Ulaganja
u nekretnine odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje njezine
knjigovodstvene vrijednosti (početno i naknadno mjerenje), amortizacije i gubitaka zbog umanjenja
koje je potrebno priznati u vezi s time. Međutim, u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva
računovodstvenih standarda te su utvrđene nepravilnosti prilikom knjiženja poslovnih događaja
vezanih uz revalorizaciju nekretnina, ali i kod naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine po modelu
fer vrijednosti. Također, potrebno je voditi računa i o klasifikaciji ove imovine u ispravnu kategoriju u
financijskim izvještajima, posebice prilikom popunjavanja GFI obrazaca.
Pisane izjave na kraju postupka revizije financijskih izvještaja
Pisana izjava ili pismo predstavljanja uprave je pisana izjavu koju revizor mora pribaviti od
menadžmenta za svaki revizijski angažman, kako bi potkrijepio ostale revizijske dokaze ili tvrdnje
u financijskim izvještajima, a u kojoj menadžement potvrđuje svoju odgovornost za sastavljanje
financijskih izvještaja i potpunost informacija danih revizoru. Ukoliko menadžment odbije dati
pisanu izjavu ili ju modificira, revizor se može i suzdržati od izražavanja mišljenja. U članku autorica
detaljnije razmatra odredbe MRevS-a 580 – Pisane izjave, a vezane uz odgovornost revizora da u
reviziji financijskih izvještaja pribavi pisane izjave od menadžmenta koje će koristiti pri donošenju
zaključaka na kojima temelji revizorovo mišljenje.