Karakteristike računovodstvenog i poreznog gubitka
Potrebno je razlikovati računovodstveni od poreznog gubitka, s obzirom da se odnose na dvije različite
kategorije. Računovodstveni gubitak (gubitak prije oporezivanja) utvrđuje se kao razlika prihoda i
rashoda iskazanih i obračunatih sukladno računovodstvenim propisama, evidentira se u poslovnim
knjigama subjekta te iskazuje u računu dobiti i gubitka. Gubitak nakon oporezivanja utvrđuje se na
način da se računovodstvena osnovica (dobit ili gubitak) korigira za tekući porez na dobit utvrđen
u Prijavi poreza na dobit (Obrascu PD ili Obrascu PD-NN), kao i za možebitne efekte odgođenih
poreza. Tako utvrđeni gubitak razdoblja iskazuje se u računu dobiti i gubitka odnosno iskazuje se
u bilanci kao gubitak poslovne godine. Porezni gubitak utvrđuje se prilikom sastavljanja prijave
poreza na dobit, na način da se računovodstvena osnovica korigira za određene stavke umanjenja
i uvećanja, sukladno poreznim propisima. U članku autorica na primjerima prikazuje utvrđivanje
računovodstvenog i poreznog gubitka, pokriće prenesenog gubitka u računovodstvu, korištenje
prenesenog poreznog gubitka pri utvrđivanju porezne osnovice te priznavanje odgođene porezne
imovine s osnove prenesenih poreznih gubitaka.
Evidentiranje operativnog najma poslovnog prostora kod obveznika MSFI-a
U skladu s MSFI-om – 16 Najmovi, prilikom evidentiranja operativnih najmova, najmoprimci će
od prvog dana trajanja najma, za sve najmove, osim onih koji se smatraju kratkoročnim (najmovi
ugovoreni na razdoblje kraće od 12 mjeseci) i najmovima male vrijednosti, u poslovnim knjigama
priznati imovinu s pravom korištenja i obvezu po osnovi najma, trošak amortizacije i rashode od
kamata, a prestat će ih priznavati prilikom isteka ili prekida ugovora o najmu. Iako je MSFI 16 stupio
na snagu 1. siječnja 2019. godine, autorica u članku podsjeća i na primjeru prikazuje računovodstveno
priznavanje i mjerenje operativnog najma poslovnog prostora u poslovnim knjigama najmoprimca u
skladu s odredbama MSFI-a 16.
Revizija odnosa i transakcija s povezanim strankama – primjena MRevS-a 550
Stanja i transakcije s povezanim strankama potrebno je odgovarajuće računovodstveno evidentirati
i objaviti u financijskim izvještajima u skladu s primjenjivim okvirom financijskog izvještavanja.
Brojne transakcije s povezanim strankama nastaju tijekom uobičajenog i redovnog poslovanja te u
takvim okolnostima ne nose veći rizik značajnog pogrešnog prikazivanja u financijskim izvještajima u
odnosu na slične transakcije s nepovezanim strankama. Ipak, u nekim okolnostima, ovisno o sadržaju
odnosa i transakcija s povezanim strankama može doći do povećanog rizika u odnosu na transakcije s
nepovezanim strankama. Stoga, revizor mora steći dovoljno razumijevanja o odnosima i transakcijama
s povezanim strankama, kako bi mogao na odgovarajući način prepoznati i procijeniti rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja povezanog s odnosima i transakcijama s povezanim strankama.
Troškovi rezerviranja – računovodstveni i porezni tretman
Rezerviranje predstavlja obvezu čija je priroda jasno određena i za koju je na datum bilance vjerojatno
ili sigurno da će nastati, međutim postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.
Rezerviranje, kao obvezu neodređenog vremena i/ili iznosa, potrebno je priznati kao rashod razdoblja
samo ako su zadovoljeni određeni zahtjevi propisani računovodstvenim standardima, a rezerviranje
se ne može koristiti za usklađivanje vrijednosti imovine. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi
društvo priznalo rezerviranja su: postojanje sadašnje obveze (zakonske ili izvedene) koja je rezultat
prošlog događaja; vjerojatno je da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju
ekonomske koristi; i iznos obveze se može pouzdano procijeniti. Iznos koji se priznaje kao rezerviranje
treba odražavati najbolju procjenu izdataka potrebnih za podmirenje sadašnje obveze na datum
bilance. Osim računovodstvenih propisa, subjekt mora voditi računa i o poreznim propisima vezanim
uz oporezivanje dobiti. Naime, određeni troškovi rezerviranja privremeno su porezno nepriznati
rashod, stoga utječu na povećanje osnovice poreza na dobit te na računovodstveno evidentiranje
odgođene porezne imovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni tretman rezerviranja te
porezne aspekte pojedinih vrsta rezerviranja.
Priznavanje odgođenih poreza u financijskim izvještajima za 2021. godinu
U obračunskom razdoblju za određene stavke imovine i obveza mogu nastati razlike između njihovih
knjigovodstvenih iznosa u bilanci i njihove porezne osnovice, stoga je učinke takvih razlika potrebno
razmotriti prilikom utvrđivanja poreza na dobit. Ove razlike imaju privremeni karakter jer nastaju
u jednom razdoblju, a ukinut će se u sljedećim razdobljima. Ovisno o uzroku nastanka, razlikuju se
odbitne i oporezive privremene razlike, a njihovi učinci se iskazuju kao odgođena porezna imovina
odnosno odgođene porezne obveze. Odgođena porezna imovina priznaje se za odbitne privremene
razlike, kod kojih je računovodstvena osnovica imovine manja ili obveze veća od njihove porezne
osnovice, u slučajevima prijenosa poreznog gubitka ili neiskorištenih poreznih olakšica. Odgođene
porezne obveze priznaju se za sve oporezive privremene razlike kada je računovodstvena osnovica
imovine veća ili obveze manja u odnosu na njihovu poreznu osnovicu. S računovodstvenog gledišta,
priznavanje i mjerenje odgođenih poreza definirano je HSFI-om 14 – Vremenska razgraničenja te
MRS-om 12 – Porezi na dobit.
Primjena analitičkih postupaka u reviziji financijskih izvještaja
Mr. sc. SILVIJA PRETNAR ABIČIĆ
Dugotrajna imovina namijenjena prodaji
Mr. sc. SILVIJA PRETNAR ABIČIĆ
Izvješće o dobiti kontroliranog inozemnog društva – Obrazac PD-KID
Mr. sc. SILVIJA PRETNAR ABIČIĆ
Odgovornost i postupci revizora u reviziji subjekata koji koriste rad uslužnih organizacija
Mr. sc. SILVIJA PRETNAR ABIČIĆ
Događaji nakon datuma bilance
Mr. sc. SILVIJA PRETNAR ABIČIĆ