Aktualna pitanja i odgovori
Aktualna pitanja i odgovori
PDV kod transakcija poslodavca s radnicima
Razlikuje se porezni aspekt pojedinih transakcija poslodavca s radnicima prema Zakonu o PDV-u u
odnosu na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Zakona o porezu na dobit. S jedne strane, određena
davanja radnicima jesu porezno priznati rashod i ne smatraju se oporezivim dohotkom odnosno plaćom
u naravi, a s druge strane, propisi o PDV-u to smatraju isporukama u privatne svrhe koje podliježu
oporezivanju kao isporuke uz naknadu. Autorica u članku analizira pojedine isporuke poslodavca
radnicima koje se prema propisima o oporezivanju dohotka i dobiti smatraju neoporezivim isporukama,
a prema propisima o PDV-u smatraju se isporukama koje su predmet oporezivanja PDV-om.
Fiskalizacija 2.0 i izdavanje eRačuna za predujam
U kontekstu Fiskalizacije 2.0 razlikuju se dva osnovna slučaja postupanja s predujmovima, ovisno
o odnosu trenutka primitka predujma i realizacije isporuke u okviru poreznih razdoblja. U slučaju
kada je isporuka dobara ili usluga obavljena unutar istog poreznog razdoblja u kojemu je predujam
zaprimljen, porezni obveznik nema obvezu izdavanja računa za predujam, pod uvjetom da je konačni
račun izdan do roka za podnošenje prijave PDV-a. U tom slučaju, obveza fiskalizacije odnosi se samo
na konačni eRačun. Međutim, u slučaju kada se primitak predujma i realizacija isporuke odnose na
različita porezna razdoblja, porezni obveznik obvezan je izdati račun za predujam te po obavljenoj
isporuci provesti storniranje računa za predujam i izdati konačni račun. U navedenom slučaju
Fiskalizaciji 2.0 podliježe račun za primljeni predujam, storno računa za primljeni predujam te konačni
račun za obavljenu isporuku. Također, u situacijama kada se jedan predujam koristi za podmirenje više
isporuka, potrebno je provoditi djelomična storna u visini izvršenih isporuka te izdavati odgovarajuće
račune za svaku pojedinu isporuku.
Detaljnije o postupanjima s eRačunom za predujam, kao i postupanjima prilikom dostave podataka
o naplati tih računa te praktičnim primjerima primjene, pročitajte u nastavku članka.
Strani umjetnici, autori i izvođači kao mali obveznici PDV-a i mogućnost primjene oslobođenjana njihove usluge
Korisnici usluga stranih umjetnika, autora i izvođača imaju obvezu obračuna PDV-a na njihove usluge
ako se radi o uslugama za koje je propisano mjesto oporezivanja prema mjestu primatelja. Tako
proračunski korisnici i neprofitne organizacije kao korisnici njihovih usluga imaju obvezu obračuna
PDV-a na bruto naknadu isporučiteljima sa sjedištem u inozemstvu. Obveza obračuna PDV-a jednako
se odnosi na korisnike usluga u sustavu PDV-a, kao i one koji nisu obveznici PDV-a. Poseban je to
financijski teret za porezne obveznike koji imaju obvezu obračunati PDV, a nemaju pravo na odbitak
pretporeza. S primjenom od početka prošle godine porezni obveznici iz drugih država članica, uz
ispunjavanje određenih uvjeta, mogu dobiti status malih poreznih obveznika te su njihove isporuke
oslobođene PDV-a, kao i tuzemnih autora i izvođača koji nisu u sustavu PDV-a. Autorica u članku
skreće pozornost primateljima usluga na ovu mogućnost, kako bi potaknuli male porezne obveznike
sa sjedištem u drugim državama članicama za korištenje poreznog oslobođenja do praga od 60.000,00
eura za usluge obavljene tuzemnim primateljima. Posebno je to zanimljivo primateljima koji nemaju
pravo na odbitak pretporeza
Aktualna pitanja i odgovori
Aktualna pitanja i odgovori
Izmjene Pravilnika o PDV-u
S primjenom od 1. siječnja 2026. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona
o PDV-u. Osnovne izmjene odnose se na usklađivanje odredbi Zakona vezano za početak primjene
Zakona o fiskalizaciji i obvezi izdavanja računa u elektroničkom obliku te njihovoj fiskalizaciji. U
međuvremenu je ministar financija donio i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o PDV-u.
Izmjene Pravilnika objavljene su u Nar. nov., br. 11/26., a sadrži odredbe o usklađenju s novim
odredbama Zakona o PDV-u vezano za ukidanje vođenja posebnih evidencija u obliku knjige ulaznih
odnosno izlaznih računa te ostale izmjene, o čemu autorica piše u nastavku članka.
Obveze poreznih obveznika za izradu dokumentacije o transfernim cijenama za 2025. godinu
Transferne cijene odnose se na uvjete transakcija između povezanih društava i izravno utječu na
raspodjelu dobiti unutar grupe. Svaka prodaja robe, usluga, nematerijalne imovine, financiranje ili
garancija mora biti postavljena pod uvjetima koje bi u usporedivim okolnostima prihvatile nepovezane
osobe.
Za 2025. godinu proširene su obveze u području transfernih cijena. Uz lokalnu studiju uvodi se i
obveza izrade master file dokumentacije. Izmjenama Općeg poreznog zakona rok poreznog nadzora
produljen je na šest godina, uz pojačan fokus na transakcije s povezanim društvima, osobito kada
postoji rizik korištenja poreznih pogodnosti. Hrvatsko zakonodavstvo sada i izrijekom slijedi OECD
Smjernice o transfernim cijenama za multinacionalna poduzeća i porezne uprave, čime se metodološki
okvir primjene načela tržišnosti dodatno formalizira.
U nastavku se daje pregled ključnih koraka koje porezni obveznik koji posluje s povezanim osobama
treba poduzeti kako bi osigurao usklađenost svoje politike transfernih cijena s važećim propisima.
Porezno priznati otpisi nenaplativih potraživanja
U poslovnoj praksi, potraživanja čine značajan dio imovine poduzeća s time da uvijek postoji rizik da dio
tih potraživanja neće biti naplaćen, što dovodi do potrebe njihova otpisa ili vrijednosnog usklađenja.
S poreznog stajališta, pitanje kada i pod kojim uvjetima potraživanje može postati porezno priznati
rashod od iznimne je važnosti za utvrđivanje porezne osnovice poreza na dobit. Općenito, rashodi
nastali zbog nenaplativih potraživanja mogu biti porezno priznati ako su ispunjeni zakonom propisani
uvjeti te je stoga potrebno pravilno razumijevanje kriterija pod kojima se takvi rashodi priznaju, kako
bi se osiguralo pravilno i na zakonu ispravno evidentiranje poslovnih primitaka i izdataka.
Porez po odbitku na licence i autorske naknade
Porez po odbitku (engl. withholding tax) javlja se u prekograničnim transakcijama kada tuzemni
isplatitelj isplaćuje propisane vrste naknada nerezidentima. Licence i autorske naknade koje tuzemna
društva plaćaju inozemnim pravnim osobama podliježu ovom obliku oporezivanja. Pritom je potrebno
razlikovati više porezno relevantnih situacija, ovisno o statusu primatelja, postojanju ugovora o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te ispunjenju propisanih uvjeta. Kada se naknade isplaćuju
povezanom društvu, uz ispunjenje zakonom propisanih uvjeta, moguće je ostvariti oslobođenje od
plaćanja poreza po odbitku. U drugim slučajevima, ako uvjeti za oslobođenje između povezanih
društava nisu ispunjeni, a između Republike Hrvatske i države rezidentnosti primatelja je na snazi
ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, može se primijeniti snižena ugovorna stopa, pod
uvjetom da isplatitelj raspolaže propisanom dokumentacijom i ovjerenim Zahtjevom od strane
nadležnog poreznog tijela. Međutim, ako s državom rezidentnosti primatelja nije sklopljen ugovor o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja ili nisu ispunjeni formalni uvjeti za primjenu ugovorne stope,
primjenjuju se odredbe tuzemnog zakonodavstva te se porez po odbitku obračunava prema stopi
propisanoj nacionalnim propisima.
U članku se razmatra porezni tretman licenci i autorskih naknada u kontekstu poreza po odbitku, uz
prikaz tipičnih poslovnih situacija i praktičnih primjera obračuna. Kroz primjere se prikazuje primjena
tuzemne, kao i ugovorne stope poreza po odbitku te se pojašnjavaju obveze tuzemnog društva pri
isplati naknada inozemnim primateljima. Također, prikazani su i primjeri knjiženja u poslovnim
knjigama, radi cjelovitog razumijevanja računovodstvenog i poreznog aspekta evidentiranja tih
transakcija.
PDV na usluge učenja na daljinu
Mjesto obavljanja usluga u vezi s kulturnim, umjetničkim, sportskim, znanstvenim, obrazovnim,
zabavnim i sličnim aktivnostima koje se u virtualnom obliku (putem interneta i sl.) stavljaju na
raspolaganje osobama koje nisu porezni obveznici (B2C) smatra se mjesto u kojemu korisnik usluge
ima prebivalište ili uobičajeno boravište. Ako se ove usluge stavljaju na raspolaganje putem interneta
poreznim obveznicima (B2B), mjesto obavljanja smatra se mjesto sjedišta poreznog obveznika
korisnika usluge. Dakle, opće načelo oporezivanja prema sjedištu primatelja u skladu s čl. 17. st.
1. Zakona o PDV-u primjenjuje se kada se ove usluge pružaju poreznim obveznicima, a izuzeće od
općeg načela prema čl. 21. Zakona o PDV-u primjenjuje se kod pružanja usluga krajnjim potrošačima
te se oporezuju prema sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu korisnika usluge. Kako bi
se pojednostavnio postupak oporezivanja prema sjedištu, prebivalištu ili uobičajenom boravištu
korisnika usluge propisan je poseban postupak oporezivanja ovih usluga.
Autorica u članku piše o utvrđivanju mjesta oporezivanja i obračunu PDV-a na usluge učenja na
daljinu (online seminari, konferencije, radionice) kao usluge koje se pružaju elektroničkim putem.