Porezi

Drugi dohodak i autorski honorari koje rezident ostvari iz inozemstva ili u inozemstvu podliježe obvezi
doprinosa za mirovinsko osiguranje. Doprinos za zdravstveno osiguranje se ne plaća. Obveza plaćanja
predujma poreza na dohodak ovisi o tome je li u državi izvora ustegnut porez na dohodak.
Stjecatelj drugog dohotka i autorskih honorara dužan je u roku 30 dana Poreznoj upravi dostaviti
obrazac JOPPD i platiti doprinos za mirovinsko osiguranje. Ako u Hrvatskoj treba platiti predujam
poreza na dohodak, na istom JOPPD obrascu iskazuje obvezu poreza na dohodak. Ako u Hrvatskoj ne
plaća predujam poreza na dohodak, dužan je o obustavi plaćanja poreza obavijestiti Poreznu upravu i
do 31. siječnja sljedeće godine dostaviti obrazac INO-DOH. Priznavanje poreza plaćenog u inozemstvu
se, uz propisane uvjete, provodi u postupku godišnjeg obračuna poreza na dohodak.

Podmirivanje javnih davanja prema utvrđenim rokovima dospijeća je obveza svih pravnih i fizičkih
osoba koje obavljaju gospodarsku djelatnost te djelatnost slobodnog zanimanja. Ako se pri
popunjavanju podataka na nalogu za plaćanje poreza, obveznih doprinosa te drugih javnih davanja,
upišu pogrešni podaci, uplaćena sredstva mogu biti usmjerena na pogrešan račun proračuna ili
uplatni račun, čime porezna obveza nije podmirena ili je neki drugi javni prihod preplaćen.
Budući se danom uplate poreza i drugih javnih davanja, smatra dan kada su sredstva evidentirana
na uplatnim računima, to je sudionicima u platnom prometu u interesu da odmah po otkrivanju
pogreške pri uplati javnih davanja za koje analitičku evidenciju obavlja Porezna uprava, podnesu
zahtjev za povrat sredstava.
Međutim, osim Poreznoj upravi, zahtjevi za povrat pogrešno uplaćenih javnih davanja podnose se i
drugim tijelima i institucijama koje su posebno navedene u Naputku o načinu uplaćivanja prihoda
proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba, koji se primjenjuje
u 2024. godini.

Isporuke u okviru zdravstvene djelatnosti kao djelatnosti od općeg društvenog interesa oslobođene su
PDV-a prema odredbama članka 39. Zakona o PDV-u. Ako zdravstvene organizacije pored medicinskih
usluga obavljaju i oporezive isporuke, za taj dio djelatnosti mogu biti porezni obveznici ako ostvare
vrijednost isporuka iznad praga za ulazak u sustav PDV-a. Autorica u članku piše o oporezivim i
oslobođenim isporukama, obračunu poreza i podjeli pretporeza te obvezama zdravstvenih ustanova
vezano za nabave dobara i usluga iz drugih država članica.

Kod obračuna PDV-a na usluge koje se pružaju u okviru djelatnosti ugostiteljstva često se javljaju
dvojbe vezane za primjenu odgovarajuće porezne stope obzirom da se radi o djelatnosti čije se usluge
oporezuju različitim poreznim stopama. Na dio usluga primjenjuje se snižena stopa 13 %, dok se
drugi dio oporezuje standardnom stopom 25 %. Iste dvojbe javljaju se i kod oporezivanja usluga
koje ugostitelji pružaju u okviru usluga u objektima iz skupine “kampovi”. Prema Zakonu i Pravilniku
o PDV-u u pogledu primjene snižene stope, ugostiteljskim objektima smatraju se između ostalih i
kampovi, kamp naselja i kampirališta, a snižena stopa primjenjuje se osim na usluge smještaja i
prehrane u tim objektima i na usluge iznajmljivanja prostora u kampovima za odmor kako je to
propisano člankom 38. Zakona i člankom 47. Pravilnika o PDV-u. Autorica u članku piše o primjeni
snižene ili standardne stope PDV-a ovisno o vrsti usluga koje se pružaju u okviru djelatnosti kampa.

Predmet oporezivanja PDV-om prema članku 4. Zakona o PDV-u je isporuka dobara u tuzemstvu uz
naknadu koju obavi porezni obveznik. Iako je čl. 7. Zakona definirano da se isporukom smatra prijenos
prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, istim člankom u stavku 5. propisano
je da se isporukom uz naknadu smatra i premještanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog
obveznika koja je za potrebe svojeg poslovanja bez prenošenja prava raspolaganja na drugoga
otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za njegov račun u drugu državu članicu.
Obzirom da se dobra otpremaju (fizički prevoze) u drugu državu članicu, nastaje robna razmjena
unutar EU za koju su propisana porezna pravila i način praćenja iako se ne radi o prodaji dobara
niti prijenosu prava raspolaganja. Autorica u članku piše o obračunu PDV-a i primjeni poreznog
oslobođenja kod premještanja dobara u drugu državu članicu.

Pravo radnika na naknadu troškova prehrane može biti uređeno različitim izvorima radnog prava
poput kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili odlukom poslodavca. Poslodavci imaju mogućnost
neoporezivo nadoknaditi ove troškove pri čemu moraju uskladiti izbor modela naknade s poreznim
propisima. Mogu birati između isplate novčane paušalne naknade ili naknade na temelju
vjerodostojne dokumentacije. Poslodavci također mogu tijekom godine prilagođavati model isplate
kako bi se uskladio sa specifičnim radnim uvjetima zadržavajući neoporezivi tretman isplate, no te se
dvije opcije ne smiju kombinirati u istom mjesecu za istog radnika.

Kada proračunskom korisniku ili neprofitnoj organizaciji određenu uslugu obavlja osoba koja ima
sjedište, boravište ili prebivalište u inozemstvu (u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji) potrebno
je, ovisno o vrsti usluge, utvrditi je li korisnik obvezan obračunati PDV. Obveza obračuna PDV-a ovisi
o tome kako je za određenu uslugu definirano mjesto obavljanja (odnosno oporezivanja). Mjesto
obavljanja odnosno oporezivanja usluga propisano je člancima 17. do 26. Zakona o PDV-u pri čemu
je opće načelo da se usluge koje obavlja porezni obveznik drugom poreznom obvezniku oporezuju
prema sjedištu poreznog obveznika primatelja usluge. Navedeno znači da kada hrvatskom poreznom
obvezniku uslugu obavi porezni obveznik sa sjedištem, prebivalištem ili boravištem u inozemstvu,
primatelj usluge je obvezan obračunati PDV prema odredbama Zakona o PDV-u, neovisno o tome je li
osoba koja obavlja uslugu u svojoj državi u sustavu PDV-a. Poreznim obveznikom vezano za primjenu
odredbi o mjestu oporezivanja usluga smatra se i „mali porezni obveznik“. Tako je obveznik obračuna
PDV-a prema sjedištu primatelja i hrvatski „mali porezni obveznik“, tj. i korisnici usluga izvan sustava
PDV-a. Autorica u članku piše o obvezi obračuna PDV-a na autorske ugovore, ugovore o djelu i druge
usluge za koje se naknada isplaćuje osobama sa sjedištem, prebivalištem ili boravištem u inozemstvu.

Obveznici posebnog poreza na kavu i bezalkoholna pića te motorna vozila trebaju carinskom
uredu nadležnom prema sjedištu odnosno prebivalištu, uporabom sustava elektroničke razmjene
podataka, dostaviti propisana izvješća. Oporezivanje kave i bezalkoholnih pića propisani su Zakonom
o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 72/13., 121/19. i 22/20.), Pravilnikom
o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 101/16. i 37/20.) i Uredbom o načinu
izračuna i visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov.,
br. 156/22.). Trošarinsko oporezivanje motornih vozila propisano je Zakonom o posebnom porezu na
motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13., 108/13., 115/16., 127/17. i 121/19.), Pravilnikom o posebnom
porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 1/17., 2/18., 1/20. i 32/21.) i Uredbom o načinu izračuna i
visinama sastavnica za izračun posebnog poreza na motorna vozila (Nar. nov., br. 156/22.).
Autorica članku u obliku tabličnog pregleda piše o obvezama poreznih obvezanika vezano za
podnošenje izvješća, nastanak porezne obveze i utvrđivanje poreza na kavu i bezalkoholna pića te
motorna vozila.

Jedno od načela PDV-a je načelo odredišta prema kojemu se PDV-om oporezuju sva dobra koja se
konačno troše u zemlji, bez obzira na mjesto proizvodnje u tuzemstvu ili inozemstvu. Polazeći od ovog
načela PDV na promet proizvoda i obavljanje usluga koji se smatraju da spadaju u krajnju potrošnju
pripada državama potrošnje pa se isporučitelj kao porezni obveznik načelno treba registrirati za potrebe
PDV-a u državi potrošnje. Da bi se pojednostavnilo pitanje registracije poreznih obveznika u nizu
država članica u kojima obavljaju isporuke oporezive prema mjestu potrošnje, propisana je mogućnost
primjene posebnog postupka oporezivanja kod prodaje na daljinu i kod obavljanja određenih usluga
koje se oporezuju prema mjestu potrošnje. Primjena posebnog postupka oporezivanja sastoji se
u mogućnosti plaćanja PDV-a na jednom mjestu. Mogućnost obračuna PDV-a na jednom mjestu
korištenjem elektroničkog sustava (OSS – One Stop Shop), odnosi se na prodaju dobara na daljinu
i kod usluga koje se obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici. Svrha elektroničkog sustava je
omogućiti poreznim obveznicima sa sjedištem u različitim državama članicama ispunjavanje obveze
plaćanja PDV-a prema svim državama članicama EU u jednoj državi podnošenjem prijave PDV-a
putem tog sustava. Sustav omogućava da se podaci iz prijave automatski prenose onim državama
članicama u kojima su isporuke oporezive i u kojima treba platiti PDV prema načelu odredišta.

Općenito, mjestom obavljanja usluga poreznom obvezniku, kao i osobi koja djeluju kao porezni
obveznik, smatra se mjesto sjedišta poreznog obveznika primatelja usluge. Kada usluge za koje je
propisano opće pravilo o mjestu obavljanja, hrvatskom poreznom obvezniku ili osobi koja djeluje kao
porezni obveznik, obavi osoba koja nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u Hrvatskoj,
primatelj usluge ima obvezu obračunati PDV. Osnovica za obračun PDV-a je dogovorena naknada, a
obveza je propisana člankom 75. st. 1. točka 6. Zakona o PDV-u. Obvezu obračuna PDV-a na usluge
koje se oporezuju prema sjedištu primatelja usluge, osim poreznih obveznika koji su upisani u registar
obveznika PDV-a, imaju i ostali primatelji koji se u ovom slučaju moraju registrirati za potrebe PDV-a.
Između ostalih usluga, ova se obveza odnosi i na usluge po osnovu autorskih ugovora odnosno
po osnovu određenih ugovora o djelu sklopljenih s inozemnim fizičkim osobama (predavačima,
prevoditeljima, recenzentima, autorima, izvođačima, umjetnicima, konzultantima i sl.). Autorica u
članku piše o obvezi obračuna PDV-a na usluge poreznih obveznika sa sjedištem u inozemstvu za koje
je propisana obveza plaćanja PDV-a prema sjedištu poreznog obveznika korisnika usluge odnosno na
usluge za koje je propisano da je mjesto oporezivanja tuzemstvo.