Oporezivanje PDV-om usluga povezanih s nepokretnom imovinom
Kod utvrđivanja mjesta oporezivanja usluga povezanih s nepokretnom imovinom primjenjuje se
posebno pravilo te je za ove usluge propisano da se njihovo mjesto pružanja smatra mjesto gdje
se nepokretna imovina nalazi. Za ispravno određivanje mjesta oporezivanja usluga povezanih s
nepokretnom imovinom važno je odrediti smatra li se određena usluga povezanom s nepokretnom
imovinom i gdje se ta imovina nalazi. Pri tome nije važno kome se usluga obavlja, drugom poreznom
obvezniku ili krajnjem potrošaču, uvijek se mjestom oporezivanja smatra mjesto gdje se nepokretna
imovina nalazi. Ako hrvatski porezni obveznik obavlja uslugu koja je povezana s nepokretnom
imovinom u inozemstvu, ista ne podliježe oporezivanju prema hrvatskom Zakonu o PDV-u pa i u
slučaju kada se ista zaračunava naručitelju sa sjedištem u Hrvatskoj. Autorica u članku, polazeći od
definicije usluga povezanih s nepokretnom imovinom prema članku 47. Direktive 2006/112/EZ i prema
odredbama Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011, daje primjere obračuna PDV-a kada ove
usluge obavlja hrvatski porezni obveznik na nepokretnoj imovini u inozemstvu i kada strani porezni
obveznik ove usluge obavlja na nepokretnoj imovini u Hrvatskoj.
Utjecaj Fiskalizacije 2.0 na izvještavanje u PDV-u
Uvođenjem obveze izdavanja eRačuna uz njihovu fiskalizaciju, Porezna uprava će u stvarnom vremenu
dobiti informaciju o obavljenim transakcijama i obvezama obračuna PDV-a u trenutku nastanka
oporezivog događaja, što će poreznim obveznicima omogućiti značajno administrativno rasterećenje
vezano za sastavljanje porezne prijave za razdoblje oporezivanja u kojemu nastaje obveza obračuna
PDV-a. Do stupanja na snagu izmjena Direktive 2006/112/EZ, a koje se izmjene odnose na obvezu
izdavanja eRačuna i usklađivanja Zakona o PDV-u s tim izmjenama, obveza izdavanja i zaprimanja
eRačuna prema Zakonu o fiskalizaciji propisana je samo za račune izdane poslovnim subjektima
sa sjedištem u Hrvatskoj, dok se obveza izdavanja eRačuna ne odnosi na račune izdane poreznim
obveznicima sa sjedištem u drugoj državi članici ili u trećim zemljama. Tako će se prijava PDV-a
sastavljati automatizmom prema izdanim i zaprimljenim računima samo po osnovu računa poreznim
obveznicima sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, dok će se računi
za transakcije s inozemstvom dodavati kao i ostale transakcije koje neće biti obuhvaćene sustavom
digitalnog izvještavanja u stvarnom vremenu. Prema izmjenama Direktive 2006/112/EZ odredbe o
obvezi izdavanja i zaprimanja eRačuna za poslovanje na jedinstvenom europskom tržištu stupit će
na snagu 1. srpnja 2030. te će države članice koje su ranije propisale obvezu izdavanja eRačuna biti
obvezne uskladiti svoje poslovanje s odredbama Direktive koje će biti prenesene u nacionalne propise.
Autorica u članku piše o očekivanim izmjenama Zakona o PDV-u na početku primjene izdavanja
eRačuna između poslovnih subjekata.
Utvrđivanje dohotka po osnovi najma ili zakupa nekretnina
Prema Zakonu o porezu na dohodak, dohodak kojeg ostvaruju fizičke osobe – građani po osnovi
iznajmljivanja poslovnog ili stambenog prostora smatra se primicima od imovine i imovinskih prava.
Iznajmljivanje nekretnina i pokretnina najčešće nije osnovna djelatnost fizičkih osoba – građana, radi
čega se prema sklopljenom ugovoru o najmu između najmoprimca i najmodavca utvrđuje obveza
plaćanja poreza na dohodak prema rješenju nadležne ispostave Porezne uprave, uz priznavanje
paušalnih izdataka u visini 30 % od ostvarene najamnine ili zakupnine.
Međutim, ako građanin ostvari primitak od najma ili zakupa nekretnina i pokretnina iznad iznosa
propisanog za obvezni upis u registar obveznika PDV-a odnosno iznad 60.000,00 €, tada postaje
obveznik poreza na dodanu vrijednost. U tom slučaju je obvezan dohodak po toj osnovi utvrđivati na
način propisan za samostalnu djelatnost prema podacima iz poslovnih knjiga i evidencija, a može i
podnijeti zahtjev za plaćanje poreza na dobit umjesto poreza na dohodak.
Iznimno, a s primjenom od 1. siječnja 2025. godine, propisano je oslobođenje od plaćanja poreza
na dohodak od imovine ostvarenog izdavanjem u najam nekretnina i pokretnina između poreznog
obveznika i njegovih krvnih srodnika, kao i promjena u pripadnosti poreza na dohodak po osnovi
najma ili zakupa koji se uplaćuje prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.
Isplata napojnice studentima i učenicima
Za vrijeme turističke sezone kada je potražnja za radom studenata i učenika u ugostiteljskoj i općenito
turističkoj djelatnosti povećana, kao aktualno pitanje uvijek se nameće pitanje isplate napojnica.
Autorica u ovom tekstu iznosi najvažnije pojedinosti koje se odnose na mogućnost isplate napojnice
studentima i učenicima na način da obrađuje porezni tretman isplate napojnice, neoporeziv iznos
napojnice, način isplate, obvezu odnosno ne obvezu isplate te kako isplata napojnice utječe na status
uzdržavanog člana obitelji.
Neoporezive dnevnice – službeni put, rad na terenu i per diem
Porezni propisi ne predstavljaju izvor radničkih prava, već određuju uvjete i iznose do kojih se određene
vrste primitaka mogu isplatiti bez obveze obračuna poreza na dohodak. Pravilnikom o porezu na
dohodak izrijekom je propisano da se dnevnica ne može neoporezivo isplatiti osobi upućenoj na
službeno putovanje u mjesto svog prebivališta ili uobičajenog boravišta – čak i ako su svi ostali uvjeti
za neoporezivu isplatu zadovoljeni. Osim ove, u praksi se često pojavljuju i druge dvojbe o tome kada
je moguće neoporezivo isplatiti dnevnicu, a kada nije.
Nadalje, važno je razjasniti razliku između dnevnice za službeni put i dnevnice za rad na terenu.
Iako su iznosi koji se mogu neoporezivo isplatiti istovjetni, uvjeti za isplatu znatno se razlikuju. Uz
to, poseban oblik naknade čini i per diem dnevnica, koja se isplaćuje iz sredstava Europske unije i
uređena je pravilima pojedinih EU programa. Iznos per diem dnevnice razlikuje se od zemlje do zemlje,
a posljednja službena lista objavljena je od strane Europske komisije u studenome 2024. godine.
Važno je istaknuti da pravo na isplatu dnevnice nije uređeno Zakonom o radu, već se ono najčešće
propisuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili odlukom poslodavca. Ako ni u jednom izvoru
radnog prava nije propisana obveza isplate dnevnice, odluka o njezinoj isplati ostaje u isključivoj
nadležnosti poslodavca.
Fiskalizacija 2.0 – izazovi u poslovnoj praksi
Novi Zakon o fiskalizaciji, poznat kao Fiskalizacija 2.0, donosi brojne novine u sustavu izdavanja i
fiskalizacije eRačuna te unosi značajne promjene u svakodnevno poslovanje obveznika. Iako Zakon
stupa na snagu 1. rujna 2025., već sada se javljaju brojna pitanja i nedoumice u vezi s njegovom
praktičnom primjenom. Poduzetnici, računovođe i informatički stručnjaci suočavaju se s izazovima
povezanim s tehničkim rješenjima, razumijevanjem novih obveza te primjenom pojedinih zakonskih
odredbi u praksi.
Posebnu pozornost izaziva primjena sustava Fiskalizacije 1.0 ili sustava Fiskalizacije 2.0 u transakcijama
između poduzetnika (B2B) kada je način plaćanja gotovina ili kartica te kada se navedena plaćanja
kombiniraju s plaćanjem na transakcijski račun. Dodatnu složenost unosi obvezna primjena KPD šifri
na eRačunima, kao i nedoumice u vezi klasifikacije specifičnih stavki poput prefakturiranja režijskih
troškova vezano uz najam prostora. Tu su i specifične situacije poput godišnjih odobrenja, postupanja
s računima koji ne služe poslovnoj svrsi, a evidentirani su u FiskAplikaciji Porezne uprave. Nadalje,
obrađuju se postupci koji su predviđeni za slučajeve kada zbog nedostupnosti adrese primatelja,
eRačun nije mogao biti izdan, a naknadno adresa primatelja bude dostupna u AMS-u. Uz to, prikazani
su i novi zahtjevi u vezi izvještavanja o naplaćenim eRačunima te izvještavanje o naplati u slučaju
kada je izvršen otpis potraživanja.
Autorica u članku obrađuje izazove s kojima se poduzetnici susreću u pripremi za primjenu novog
sustava fiskalizacije, nudeći pritom korisna pojašnjenja i praktične smjernice.
Budućnost digitalizacije i AI u reviziji financijskih izvještaja
Digitalizacija je duboko ušla u sve pore revizijskog procesa od analize do primjene financijskih
podataka. Još veći iskorak predstavlja ubrzana implementacija umjetne inteligencije, posebno
LLM modela. Autorica referata detaljno ukazuje na ulogu umjetne inteligencije, njene prednosti i
ograničenja u reviziji financijskih izvještaja. Također, u radu se ukazuje na nove zahtjeve i znanja
revizora koja zahtijeva umjetna inteligencija.
Obveznici zakonske revizije financijskih izvještaja i ugovaranje revizijskog angažmana
Obveznici zakonske revizije financijskih izvještaja definirani su Zakonom o računovodstvu, dok Zakon
o reviziji uređuje pitanja vezana za obavljanje revizorskih usluga, kao što su: imenovanje revizorskog
društva, ugovor o reviziji, naknada za obavljenu reviziju, trajanje revizijskog angažmana, ograničenja
obavljanja poslova revizije, dužnosti revidiranog subjekta i sl. Nadalje, postupci dogovaranja uvjeta
revizijskih angažmana uređeni su i Međunarodnim revizijskim standardima. Prije samog ugovaranja
revizijskog angažmana obveza je revizora provesti određene preliminarne aktivnosti, razmotriti
postoje li preduvjeti za obavljanje revizije te prepoznati i procijeniti relevantne čimbenike rizika,
kako bi se mogla donijeti odluka o prihvaćanju ili odbijanju revizijskog angažmana. Zakon o reviziji
posebno ističe potrebu ispunjavanja zahtjeva vezanih uz neovisnost. Nakon što je donesena odluka
o prihvaćanju angažmana od strane revizora, uvjeti samog revizijskog angažmana moraju se pisano
dogovoriti u pismu o preuzimanju angažmana. Detaljnije o obveznicima revizije sukladno novim
zakonskim odredbama, imenovanju revizorskog društva, ograničenjima vezanim uz obavljanje
revizije, zahtjevima neovisnosti te postupcima revizora koji prethode prihvaćanju i ugovaranju
revizijskog angažmana, autorica navodi u nastavku.
Prva primjena ESRS-a u Hrvatskoj– iskustva i izazovi prvog vala izvještavanja
Ovaj rad analizira prvu primjenu Europskih standarda za izvještavanje o održivosti (ESRS) u Republici
Hrvatskoj, s naglaskom na iskustva i izazove prvog vala izvještavanja za poslovnu 2024. godinu. U
fokusu su analiza izvještaja društava iz sastava indeksa CROBEX, evaluacija regulatornog okvira te
kvalitativna i kvantitativna usporedba ključnih elemenata izvještavanja.
Rad detaljno obrađuje procjenu dvostruke značajnosti, gdje se pokazalo da postoji visoka razina
varijabilnosti u pristupu i transparentnosti među društvima. Uočene su razlike u uključivanju internih
i vanjskih dionika, kao i u obrazlaganju izostavljenih tema. U dijelu o utjecajima, rizicima i prilikama
(IRO), istaknuta je široka raspršenost u broju i dubini obrade, s primjerima dobre prakse poput
Podravke i Atlantic Grupe.
Analiza značajnih tema pokazuje da su klimatske promjene, radna snaga i poslovno ponašanje
najčešće uključene, dok su teme poput bioraznolikosti i vodnih resursa rijetko zastupljene. Posebno
je naglašena potreba za sektorskim smjernicama i dodatnom edukacijom. U dijelu o klimatskim
promjenama, istaknuti su izazovi u izvještavanju o emisijama opsega 3, niska razina objave ciljeva
neto nulte emisije i ograničena prisutnost tranzicijskih planova.
Neovisna revizija izvještaja o održivosti još je u ranoj fazi razvoja. Većina društava koristi ograničenu
razinu uvjeravanja, a izazovi uključuju nedostatak standardiziranih metodologija i potrebu za jačanjem
internih kontrola. Ipak, pojedina društva ulažu dodatne napore u povećanje vjerodostojnosti izvještaja.
Analiza CROBEX-a pokazuje da postoji značajna raznolikost u pristupu izvještavanju, s prosjekom
od 35 IRO-a po društvu, ali i velikim razlikama u dubini i širini obuhvata. Samo 16 % društava ima
imenovanog Chief Sustainability Officera (CSO), što ukazuje na potrebu za jačanjem upravljačkih
struktura u području održivosti.
Zaključno, izvještavanje o održivosti u Hrvatskoj je u fazi tranzicije. Iako su postavljeni temelji, pred
društvima su izazovi standardizacije, jačanja kapaciteta i institucionalizacije održivosti kao strateške
funkcije. Rad donosi konkretne preporuke za unaprjeđenje prakse izvještavanja u skladu s ESRS-om.
Vođenje evidencije sitnog inventara u skladu s računovodstvenim standardima
Nabava i računovodstveno evidentiranje imovine manje vrijednosti – poput stvari i opreme – učestala je
pojava u poslovanju poduzetnika. Ova vrsta kratkotrajne imovine u financijskim izvještajima najčešće
se vodi kao zaliha odnosno kao sitni inventar. U ovom članku bit će obrađen način računovodstvenog
evidentiranja te kriteriji za priznavanje sitnog inventara, uz praktične primjere knjiženja iz poslovne
prakse poduzetnika.