ACCA akreditacija studijskih programa računovodstva u Republici Hrvatskoj
Uredništvo časopisa “Računovodstvo i financije” objavljuje relevantnu informaciju računovodstvenoj
profesiji o međunarodnom značaju ACCA akreditacija programa računovodstva u Republici Hrvatskoj.
Analiza scenarija kao instrument smanjenja rizika kapitalnih ulaganja
Kapitalna ulaganja predstavljaju ulaganja u dugoročne projekte poput opreme, postrojenja ili
infrastrukture, koja zahtijevaju značajna financijska sredstva i dug vremenski horizont. Donošenje
investicijskih odluka u takvom okruženju obilježava visoka razina rizika i neizvjesnosti, uz moguće
utjecaje tržišnih, ekonomskih i tehnoloških promjena. Nepovratnost investicija dodatno povećava
značaj kvalitetnog planiranja i procjene budućih ishoda. U tom kontekstu, analiza scenarija se ističe kao
ključni alat koji omogućava menadžerima i investitorima da sagledaju više mogućih budućih scenarija,
unaprijed identificiraju potencijalne rizike i donose informirane odluke koje smanjuju neizvjesnost.
Analiza scenarija je metoda koja procjenjuje ishode investicija kroz više alternativnih scenarija,
razlikujući se od analize osjetljivosti, koja razmatra promjenu jedne varijable dok ostale ostaju iste
te primjerice od Monte Carlo simulacije, koja koristi veliki broj slučajnih varijacija. Prednost analize
scenarija se temelji u mogućnosti istovremenog razmatranja više ključnih varijabli, čime se dobiva
realističnija procjena budućih ishoda i strateških implikacija, što je posebno važno u kompleksnim
investicijskim projektima. Proces izrade analize scenarija uključuje nekoliko ključnih koraka, kao što
su identifikacija ključnih varijabli poput prodajne cijene, troškova, količine prodaje, kamatnih stopa i
poreza; formuliranje scenarija – optimističnog (najbolji mogući ishod), pesimističnog (najgori mogući
ishod) i realnog ili baznog (najvjerojatniji ishod); kvantifikacija scenarija pomoću pokazatelja, kao što su
neto sadašnja vrijednost, interna stopa prinosa i razdoblje povrata te analiza i interpretacija rezultata
kako bi se identificirale točke ranjivosti i potencijalne prilike za optimizaciju ulaganja. Primjena analize
scenarija u kapitalnom budžetiranju omogućava menadžerima da procijene vjerojatnost realizacije
različitih scenarija, bolje razumiju rizike i predvide moguće posljedice odluka. Prednosti uključuju
povećanu fleksibilnost, detaljan pregled mogućih ishoda te poboljšanu procjenu rizika, dok su među
ograničenjima istaknuti subjektivnost u izboru scenarija, složenost procesa i dodatni troškovi. U članku
se navodi praktični primjer iz prerađivačke industrije koji pokazuje kako analiza scenarija doprinosi
proaktivnom upravljanju investicijama, smanjuje mogućnost neplaniranih gubitaka i osigurava bolje
usklađivanje s dugoročnim strateškim ciljevima. Nadalje, autori pružaju preporuke menadžerima koji
uključuju integraciju analize scenarija kao redovitog dijela procesa odlučivanja, umjesto povremenog
alata, povezivanje s drugim metodama upravljanja rizicima poput analize osjetljivosti i Monte Carlo
simulacija te redovito ažuriranje scenarija u skladu s promjenama tržišnih i ekonomskih uvjeta. Na taj
način društva mogu optimizirati kapitalne investicije, povećati otpornost na nepredviđene događaje i
osigurati održivu vrijednost kroz strateško i informirano donošenje odluka.
Konfliktnost ciljnih skupina dioničkih društava i njihove informacijske potrebe iz financijskih izvještaja
Dvije su osnovne ciljne skupine dioničkog društva čiji se ciljevi mogu naći u konfliktu. Najčešći trenutak
koji ukazuje na potencijalni konflikt očituje se u raspodjeli neto dobiti. Koji dio se dijeli u dividende,
a koji se zadržava, od iznimnog je značaja za ostvarivanje interesa ciljnih skupina te društva kao
legalnog subjekta. Međutim, konflikti interesnih skupina u dioničkom društvu imaju vrlo širok sadržaj
koji je relevantan za opstanak i razvoj društva. Pri tome, veliki značaj u ispunjavanju ciljeva pružaju
relevantne informacije iz financijskih izvještaja.
Jesu li financijski pokazatelji adekvatni za analizu državnih poduzeća?
Često se u analizi financijskih izvještaja državnih poduzeća ispituje opravdanost primjene financijskih
pokazatelja kojima se kvantificiraju temeljni kriteriji poslovanja svakog poslovnog subjekta – sigurnost
i uspješnost poslovanja. Pri tome se uobičajeno naglašava kako ti kriteriji kod državnih poduzeća nisu
toliko značajni kao u privatnom sektoru pa se samim time dovodi u pitanje opravdanost primjene
uobičajenih financijskih pokazatelja. Nasuprot tome, u ovom članku autor ističe nužnost njihove
primjene i njihovu adekvatnost za analizu državnih poduzeća. Naime, o sigurnosti i uspješnosti
poslovanja potrebno je voditi računa kod svih subjekata pa tako i kod državnih poduzeća.
Financijsko i porezno izvještavanje kod stečaja, likvidacije, statusnih promjena i prestanka društva bez likvidacije
U članku se obrazlažu posebnosti sastavljanja financijskih i poreznih izvještaja društava koja zbog
statusne promjene pripajanja, spajanja ili podjele gube pravnu osobnost, društava nad kojima je
otvoren likvidacijski postupak, društava nad kojima je otvoren stečajni postupak, društava koja
prestaju poslovati po skraćenom postupku bez likvidacije.
Isto tako, navode se rokovi u kojima se predaju takvi financijski i porezni izvještaji, kao i oznaka
izvještaja koju je potrebno navesti u GFI koji se predaje FINA-i
Sastavljanje financijskih izvještaja u uvjetima vremenske ograničenosti poslovanja
Jedno od općih načela u svezi mjerenja i priznavanja pozicija financijskih izvještaja odnosno
sastavljanja financijskih izvještaja je načelo neograničenosti vremena poslovanja. Primjerice,
pretpostavka o neograničenosti vremena poslovanja nije primjerena u slučaju likvidacije ili stečajnog
postupka. HSFI 18 – Vremenska ograničenost poslovanja1, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025.
godine, propisuje posebna pravila koja je potrebno primijeniti prilikom utvrđivanja primjerenosti
korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju i računovodstvena pravila koja
se primjenjuju kad zbog činjeničnih i/ili pravnih okolnosti nije primjereno koristiti pretpostavku o
neograničenosti vremena poslovanja.
Standard je primjenjiv za sve poduzetnike, tj. obveznike primjene HSFI-a i MSFI-a, osim onih
poduzetnika kojima je izdavanje odobrenja za rad u nadležnosti Hrvatske narodne banke ili Hrvatske
agencije za nadzor financijskih usluga.
S obzirom da je HSFI 18 stupio na snagu za izvještajna razdoblja započeta na 1. siječnja 2025.
godine ili nakon toga datuma, potrebno ga je primjenjivati, uz uvjet da je poslovna godina jednaka
kalendarskoj godini i ako za to postoje okolnosti, prilikom izrade financijskih izvještaja za godinu
koja je završila 31. prosinca 2025. godine. Stečajne postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovog
standarda, treba dovršiti primjenom računovodstvenih standarda koje je poduzetnik primjenjivao do
stupanja na snagu HSFI-a 18.
Autorica u članku upućuje na posebnosti sastavljanja financijskih izvještaja poduzetnika u postupku
stečaja ili likvidacije odnosno u uvjetima kada pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja
nije primjerena, sukladno odredbama HSFI-a 18.
Tretman prodaje i ponovnog uzimanja imovine u najam u računovodstvu
Danas, u uvjetima kada poduzetnici mogu birati između različitih modela financiranja, povratni
najam (engl. sale and lease back) sve se češće koristi kao instrument za poboljšanje likvidnosti. Riječ
je o transakciji u kojoj poduzetnik prodaje vlastitu imovinu, a potom nastavlja koristiti tu istu imovinu
temeljem ugovora o operativnom ili financijskom najmu. Takav model omogućuje oslobađanje
vezanih sredstava uz istodobno zadržavanje prava korištenja imovine u poslovanju. Budući da
ovakve transakcije imaju i računovodstvene i porezne učinke, njihovo je pravilno evidentiranje nužno
provoditi u skladu s primjenjivim računovodstvenim standardima i poreznim propisima. U nastavku
članka detaljnije će se razmotriti računovodstveni i porezni aspekti povratnog najma.
Računovodstveni pristup raskidu ugovora o leasingu sukladno HSFI-u
U uvjetima pojačane tržišne neizvjesnosti i kontinuiranih promjena, poduzetnici se sve češće suočavaju
s posljedicama ranije donesenih poslovnih odluka, dok im se istovremeno smanjuje razina raspoložive
likvidnosti. U takvim okolnostima, potreba za prilagodbom financijskih obveza postaje sve izraženija,
a jedna od mogućih mjera jest i prijevremeni raskid ugovora o leasingu.
Kako bi se ispravno utvrdio porezni i računovodstveni tretman takvog raskida, nužno je prethodno
razlikovati vrstu leasinga – financijski ili operativni. Naime, klasifikacija ugovora izravno utječe na
način evidentiranja poslovnih događaja i može dovesti do značajnih razlika u računovodstvenom
pristupu. U nastavku članka prikazat će se postupak evidentiranja prijevremenog raskida leasing
ugovora, kako za financijski, tako i za operativni leasing, kod obveznika koji primjenjuju Hrvatske
standarde financijskog izvještavanja (HSFI).
Računovodstveno evidentiranje primljenih i danih predujmova
Plaćanje predujma nije rijetka pojava u pravnom prometu. U slučajevima kada se ugovara, predujam
najčešće služi za podmirivanje predviđenih izdataka isporučitelja, ali ujedno i kao osiguranje plaćanja.
Bez obzira je li riječ o predujmovima u tuzemstvu ili iz inozemstva ili vezanima uz određene grane
gospodarstva, potrebno je pripaziti na porezne implikacije koje se odnose na predujmove. Fiskalizacija
nas je u slučaju izdavanja storno računa za predujam vratila na staro pa se nakon 1. 1. 2026. storno
računa za predujam opet izdaje kao zaseban dokument. Autor u članku navodi način na koji se
računovodstveno i porezno postupa s predujmovima, s posebnim osvrtom na one u graditeljstvu.
Bankovna garancija – regulatorni okvir, korištenje u poslovanju i računovodstveno praćenje
Bankovne garancije jedan su od ključnih instrumenata osiguranja u suvremenim poslovnim
transakcijama, posebno u okruženjima koja zahtijevaju visok stupanj povjerenja između ugovornih
strana. Kao oblik financijskog osiguranja, garancija omogućuje da se kreditna sposobnost i reputacija
banke stave u funkciju zaštite ugovora, čime se smanjuje rizik neispunjenja obveza te potiče
stabilnost i predvidivost poslovanja. U praksi se koriste u širokom rasponu situacija, od javnih nabava
i investicijskih projekata do međunarodne trgovine i financijskih transakcija, gdje služe kao jamstvo
da će se određena obveza ispuniti ili da će u suprotnom banka nadoknaditi štetu korisniku garancije.
Zbog svoje pravne snage i financijske sigurnosti, bankovne garancije postale su nezaobilazan
instrument osiguranja izvršenja ugovorenih obveza.