Naknada štete po Zakonu o radu
Institut naknade štete uz svoju ulogu u obveznom pravu ima značajnu ulogu i unutar radnog prava.
Naknada štete je u kontekstu radnih odnosa posebno propisana odredbama Zakona o radu, ali se
odredbe o naknadi štete Zakona o radu često pozivaju na primjenu općih propisa obveznog prava.
Nastanak štete se u radnom odnosu može pravno očitovati na različite načine, radnik može
prouzročiti štetu poslodavcu, dodatno poslodavac može uzrokovati štetu radniku, ali moguće je i da
kao posljedicu radnikova postupanja štetu pretrpi i treća osoba. Odgovornost za naknadu štete u
navedenim slučajevima propisuje Zakon o radu od čl. 107. do čl. 111. (Nar. nov., br. 93/14. – 64/23.).
Kad je riječ o naknadi štete koju je prouzročio radnik važno je imati u vidu odredbu iz čl. 26. Zakona
o radu prema kojoj poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku
naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela odnosno uskratom isplate naknade plaće
ili dijela naknade plaće. Dakle, Zakon o radu poslodavcu izričito brani prijeboj. Prema odredbama
Zakona o radu, radnik može dati privolu na prijeboj plaće ili naknade plaće s iznosom nastale štete,
no privolu može dati samo nakon nastanka tog potraživanja.
U ovom članku iznesene su najvažnije odredbe vezane za naknadu štete po Zakonu o radu uz praktične
primjere i primjere iz sudske prakse.
Probni rad, obrazovanje i osposobljavanje za rad
Odredbe o probnom radu, obrazovanju i osposobljavanju spadaju u poglavlje 7. iz Glave II. Zakona o
radu (Nar. nov., br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.), koja Glava uređuje individualne
radne odnose.
Poglavlje 7. obuhvaća odredbe od čl. 53. do zaključno 59. Zakona o radu. U tim su odredbama uređena pitanja
ugovaranja i trajanja probnog rada, obveza obrazovanja i osposobljavanja za rad, pojam pripravnika i
vrijeme za koje se može s pripravnikom sklopiti ugovor o radu, način osposobljavanja pripravnika, trajanje
pripravničkog staža, stručni ispit i stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa.
Primjena Zakona o pravu na pristup informacijama
Zakonom o pravu na pristup informacijama (Nar. nov., br. 25/13., 85/15. i 69/22.), uređuje se pravo
na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija koje posjeduju tijela javne vlasti, propisuju
se načela, ograničenja, postupak i način ostvarivanja i olakšavanja pristupa i ponovne uporabe
informacija, djelokrug, način rada i uvjeti za imenovanje i razrješenje Povjerenika za informiranje te
inspekcijski nadzor nad provedbom tog Zakona.
Odredbe Zakona ne primjenjuju se na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim
postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom, a niti na informacije
za koje postoji obveza čuvanja tajnosti, sukladno zakonu koji uređuje sigurnosno-obavještajni sustav
Republike Hrvatske. Također se odredbe Zakona ne primjenjuju na informacije koje predstavljaju
klasificirane informacije čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države te klasificirane
informacije tijela javne vlasti koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru suradnje s međunarodnim
organizacijama ili drugim državama.
U članku se obrađuje postupak nakon što korisnik podnese zahtjev za pristup informaciji uz primjere
iz sudske prakse koji odredbama Zakona daju širi kontekst njihove primjene. Citirane su neke odluke
Ustavnog suda RH, Vrhovnog suda RH, Visokog upravnog suda RH i Povjerenika za informiranje.
Citati iz sudskih odluka vezuju se uz pojedine institute Zakona o pravu na pristup informacijama koji
se instituti obrađuju u članku.
Prednosti i nedostaci dualističkog i monističkog modela upravljanja i koji model bi imao prednost ususret novoj regulativi za državna poduzeća
Pred Republiku Hrvatsku se zadnjih godina stavljaju brojni izazovi, posljednji u nizu je članstvo u
Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Društvo koje se odlikuje najboljim ekonomskim
i fiskalnim politikama. Stoga je pred Hrvatski sabor upućen prijedlog Zakona o pravnim osobama
u vlasništvu Republike Hrvatske, isti je izglasan i izašao u službenom glasilu Republike Hrvatske,
Nar. nov., br. 105/25. Povod je to da povedemo raspravu o prednostima i nedostacima dualističkog
i monističkog modela upravljanja i koji model bi imao prednost ususret novoj regulativi za državna
poduzeća.
U samom radu nećemo se baviti novinama koje Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike
Hrvatske donosi, već usporedbom dualističkog odnosno monističkog ustroja organa dioničkog
društva i uvjetuje li se izborom jednog od tih modela uspješnost poslovanja, transparentnost,
smanjenje korupcije i svi oni pozitivni učinci koje prilikom uređenja korporativnog upravljanja javnim
poduzećima priželjkujemo.
Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske
Kao što se i najavljivalo, Hrvatski sabor je na sjednici 15. srpnja 2025. godine donio Zakon o pravnim
osobama u vlasništvu Republike Hrvatske, a već je sljedećeg dana, 16. srpnja 2025. taj Zakon objavljen
u Narodnim novinama br. 102.
Uz Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske, u istim Narodnim novinama obavljen
je i Zakon o Centru za restrukturiranje i prodaju pa tako oba zakona predstavljaju zaokruženi
pravni okvir kojim se uređuje stjecanje dionica i poslovnih udjela u ime Republike Hrvatske, kao i
raspolaganje dionicama, poslovnim udjelima i osnivačkim pravima Republike Hrvatske u pravnim
osobama u vlasništvu RH.
Zakon o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske stupa na snagu 1. listopada 2025.
U članku je naglasak na neovisnim članovima nadzornog odbora kojih u pravnim osobama u vlasništvu
RH mora biti najmanje 33 %, kao i na reviziju pravnih osoba u vlasništvu RH.
Socijalno osiguranje obrtnika koji obrt obavlja uz radni odnos ili uz mirovinu
Do 31. prosinca 2025. godine nije dozvoljeno obavljanje obrta uz primanje mirovine. Od 1. siječnja
2026. godine prema novom Zakonu o mirovinskom osiguranju, obrtnik će nakon navršenih 65 godina
moći nastaviti obavljanje obrta i primati mirovinu u umanjenom iznosu.
Zaposlena osoba može uz radni odnos obavljati i samostalnu djelatnost obrta. Obavljanje domaće
radinosti i sporednog zanimanja dozvoljeno je uz radni odnos ili uz mirovinu, neovisno o dobi fizičke
osobe. Ove mogućnosti su dozvoljene i od 1. siječnja 2026. godine, u tom dijelu nema promjena.
Prema propisima o obveznim doprinosima, obavljanje obrtničke djelatnosti, domaće radinosti ili
sporednog zanimanja uz istovremeni radni odnos kod poslodavca, bilo radni odnos s punim ili s
nepunim radnim vremenom, smatra se drugom djelatnosti. Za drugu djelatnost se obveza doprinosa
utvrđuje jednom godišnje, a doprinosi se plaćaju po sniženim stopama.
Obavljanjem obrta uz mirovinu, što će biti moguće od 1. siječnja 2026. godine, obrtnik će imati status
obvezno osigurane osobe po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, uz mjesečnu obvezu plaćanja
doprinosa prema propisanim mjesečnim osnovicama i po redovnim stopama doprinosa.
Novi najviši iznosi naknade za bolovanje na teret HZZO-a
Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br.
105/25.), od 1. kolovoza 2025. povećava se najviši iznos naknade plaće za bolovanje na teret nositelja
obveznog zdravstvenog osiguranja (HZZO) i iznosi 995,45 eura mjesečno. Novi limit naknade na teret
HZZO-a počinje se primjenjivati od naknade plaće za kolovoz 2025., koja se u pravilu isplaćuje u
rujnu. Povećani limit najvišeg iznosa naknade na teret HZZO-a odnosi se na osiguranike zatečene na
bolovanju i na nove osigurane slučajeve.
Od 1. kolovoza 2025. godine mijenja se visina naknade u slučaju spriječenosti za rad zbog njege
djeteta do 7 godina starosti. Naknada se određuje u visini 100 % satne osnovice plaće isplaćene u
prethodnih šest mjeseci, ali najviše 995,45 eura mjesečno.
Kod obračuna naknade plaće za razdoblje privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad
koja se isplaćuje na teret HZZO-a treba paziti na propisana pravila, kao što su uvjet prethodnog
osiguranja, isplate u relevantnom šestomjesečnom razdoblju, gornja i donja granica za visinu naknade
i dr.
Uvažavajući ograničenja iz propisa o zdravstvenom osiguranju, u članku pokazujemo primjere
obračuna naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u slučajevima kada poslodavac
radniku isplaćuje naknadu nakon čega traži refundaciju od HZZO-a.
Oporezivanje PDV-om usluga povezanih s nepokretnom imovinom
Kod utvrđivanja mjesta oporezivanja usluga povezanih s nepokretnom imovinom primjenjuje se
posebno pravilo te je za ove usluge propisano da se njihovo mjesto pružanja smatra mjesto gdje
se nepokretna imovina nalazi. Za ispravno određivanje mjesta oporezivanja usluga povezanih s
nepokretnom imovinom važno je odrediti smatra li se određena usluga povezanom s nepokretnom
imovinom i gdje se ta imovina nalazi. Pri tome nije važno kome se usluga obavlja, drugom poreznom
obvezniku ili krajnjem potrošaču, uvijek se mjestom oporezivanja smatra mjesto gdje se nepokretna
imovina nalazi. Ako hrvatski porezni obveznik obavlja uslugu koja je povezana s nepokretnom
imovinom u inozemstvu, ista ne podliježe oporezivanju prema hrvatskom Zakonu o PDV-u pa i u
slučaju kada se ista zaračunava naručitelju sa sjedištem u Hrvatskoj. Autorica u članku, polazeći od
definicije usluga povezanih s nepokretnom imovinom prema članku 47. Direktive 2006/112/EZ i prema
odredbama Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011, daje primjere obračuna PDV-a kada ove
usluge obavlja hrvatski porezni obveznik na nepokretnoj imovini u inozemstvu i kada strani porezni
obveznik ove usluge obavlja na nepokretnoj imovini u Hrvatskoj.
Utjecaj Fiskalizacije 2.0 na izvještavanje u PDV-u
Uvođenjem obveze izdavanja eRačuna uz njihovu fiskalizaciju, Porezna uprava će u stvarnom vremenu
dobiti informaciju o obavljenim transakcijama i obvezama obračuna PDV-a u trenutku nastanka
oporezivog događaja, što će poreznim obveznicima omogućiti značajno administrativno rasterećenje
vezano za sastavljanje porezne prijave za razdoblje oporezivanja u kojemu nastaje obveza obračuna
PDV-a. Do stupanja na snagu izmjena Direktive 2006/112/EZ, a koje se izmjene odnose na obvezu
izdavanja eRačuna i usklađivanja Zakona o PDV-u s tim izmjenama, obveza izdavanja i zaprimanja
eRačuna prema Zakonu o fiskalizaciji propisana je samo za račune izdane poslovnim subjektima
sa sjedištem u Hrvatskoj, dok se obveza izdavanja eRačuna ne odnosi na račune izdane poreznim
obveznicima sa sjedištem u drugoj državi članici ili u trećim zemljama. Tako će se prijava PDV-a
sastavljati automatizmom prema izdanim i zaprimljenim računima samo po osnovu računa poreznim
obveznicima sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, dok će se računi
za transakcije s inozemstvom dodavati kao i ostale transakcije koje neće biti obuhvaćene sustavom
digitalnog izvještavanja u stvarnom vremenu. Prema izmjenama Direktive 2006/112/EZ odredbe o
obvezi izdavanja i zaprimanja eRačuna za poslovanje na jedinstvenom europskom tržištu stupit će
na snagu 1. srpnja 2030. te će države članice koje su ranije propisale obvezu izdavanja eRačuna biti
obvezne uskladiti svoje poslovanje s odredbama Direktive koje će biti prenesene u nacionalne propise.
Autorica u članku piše o očekivanim izmjenama Zakona o PDV-u na početku primjene izdavanja
eRačuna između poslovnih subjekata.
Utvrđivanje dohotka po osnovi najma ili zakupa nekretnina
Prema Zakonu o porezu na dohodak, dohodak kojeg ostvaruju fizičke osobe – građani po osnovi
iznajmljivanja poslovnog ili stambenog prostora smatra se primicima od imovine i imovinskih prava.
Iznajmljivanje nekretnina i pokretnina najčešće nije osnovna djelatnost fizičkih osoba – građana, radi
čega se prema sklopljenom ugovoru o najmu između najmoprimca i najmodavca utvrđuje obveza
plaćanja poreza na dohodak prema rješenju nadležne ispostave Porezne uprave, uz priznavanje
paušalnih izdataka u visini 30 % od ostvarene najamnine ili zakupnine.
Međutim, ako građanin ostvari primitak od najma ili zakupa nekretnina i pokretnina iznad iznosa
propisanog za obvezni upis u registar obveznika PDV-a odnosno iznad 60.000,00 €, tada postaje
obveznik poreza na dodanu vrijednost. U tom slučaju je obvezan dohodak po toj osnovi utvrđivati na
način propisan za samostalnu djelatnost prema podacima iz poslovnih knjiga i evidencija, a može i
podnijeti zahtjev za plaćanje poreza na dobit umjesto poreza na dohodak.
Iznimno, a s primjenom od 1. siječnja 2025. godine, propisano je oslobođenje od plaćanja poreza
na dohodak od imovine ostvarenog izdavanjem u najam nekretnina i pokretnina između poreznog
obveznika i njegovih krvnih srodnika, kao i promjena u pripadnosti poreza na dohodak po osnovi
najma ili zakupa koji se uplaćuje prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.