Sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja za 2023. godinu
Za 2023. godinu godišnji financijski izvještaji sastavljaju se prema Zakonu o računovodstvu (Nar. nov.,
br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20., 114/22. i 82/23.) i prema Pravilniku o strukturi i
sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (Nar. nov., br. 95/16. i 144/20.), kojim su propisani obrasci
financijskih izvještaja: bilanca, račun dobiti i gubitka, izvještaj o novčanim tokovima po direktnoj i
indirektnoj metodi, izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj dobiti i izvještaj o promjenama kapitala.
Poduzetnici kojima je poslovna godina jednaka kalendarskoj po prvi puta sastavljaju svoj godišnji
financijski izvještaj u eurima. Prema objavljenom GFI POD obrascu u Excelu na stranicama FINA-e
sastavlja se u eurima i centima. Također, prethodnu kolonu, 2022. godinu potrebno je također iskazati
u eurima i centima. U vrijeme pisanja ovoga članka na mrežnoj stranici FINA-e objavljen je GFI POD u
Excelu verzija 4.04. od 6. travnja 2023. godine.
Autori u članku obrađuju zakonski okvir relevantan za sastavljanje izvještaja za 2023. godinu s osvrtom
na prikaz knjiženja prikaza isječaka financijskih izvještaja na primjerima i izvještavanje utjecaja mjera
za očuvanje radnih mjesta na prihode odnosno račun dobiti i gubitka.
Revizija završnog stanja zaliha
Zalihe su vrlo često značajna stavka financijskih izvještaja, stoga revizor prilikom provođenja revizije
svoje postupke mora planirati na način koji će mu omogućiti prikupljanje dostatnih i primjerenih
revizijskih dokaza vezanih uz završno stanje zaliha. U tom smislu, revizor mora provjeriti određene
tvrdnje vezane uz stanje zaliha na kraju razdoblja, kao što su: postojanje, potpunost, prava i obveze,
vrednovanje i objavljivanje. U članku autorica razmatra specifičnosti revizije završnog stanja zaliha, s
naglaskom na obveze revizora prilikom inventure, sukladno MRevS-u 501 – Revizijski dokazi – posebna
razmatranja za odabrane stavke te obveze revizora pri procjeni razumnosti računovodstvene procjene
menadžmenta vezane uz vrednovanje zaliha odnosno priznavanje vrijednosnog usklađenja zaliha,
sukladno MRevS -u 540 (izmijenjenom) – Revidiranje računovodstvenih procjena i povezanih objava.
Evidentiranje produljenog jamstva – primjena MSFI-a 15
Vrlo često ugovori s kupcima uključuju jamstva na prodane proizvode i robu. Naime, uobičajeno je da
subjekt osigurava (sukladno odredbama ugovora, temeljem zakonodavnih propisa ili uobičajenom
poslovnom praksom subjekta) jamstvo u pogledu prodaje proizvoda (bez obzira na to radi li se o
robi ili usluzi). Pri tome, vrste jamstava mogu se znatno razlikovati ovisno o različitim sektorima u
kojima subjekti posluju, kao i ovisno o sklopljenim ugovorima. Osim toga, jamstva mogu biti redovna
ili produljena. Autorica u članku obrađuje računovodstveno evidentiranje tzv. produljenog jamstva,
sukladno MSFI-u 15 – Prihodi na temelju ugovora s kupcima.
Vrijednosno usklađenje imovine (dugotrajne i kratkotrajne) – pripreme za godišnji obračun za 2023. godinu
Približavamo se kraju poslovne godine stoga je na vrijeme potrebno voditi računa o tome da financijski
izvještaji trebaju istinito i fer prezentirati financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove
poduzetnika. Istinito i objektivno predočavanje zahtjeva vjerno predočenje učinaka transakcija i drugih
poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima priznavanja imovine, obveza, kapitala, prihoda i rashoda.
Stoga, pri izradi završnog računa, subjekt mora razmotriti postoje li određeni indikatori umanjenja
vrijednosti imovine, primjerice potraživanja od kupaca, zaliha, financijske imovine, dugotrajne
materijalne imovine i sl. Ako postoje objektivni dokazi te je vrijednost imovine umanjena, potrebno
je evidentirati vrijednosno usklađenje. Vrlo često dolazi do vremenske nepodudarnosti priznavanja
rashoda vrijednosnog usklađenja za računovodstvene i porezne svrhe. U tom slučaju, vrijednosno
usklađenje je privremeno porezno nepriznat rashod za koji je potrebno uvećati osnovicu poreza na dobit
odnosno nastaje odbitna privremena razlika koja zahtijeva priznavanje odgođene porezne imovine u
bilanci. U radu autorica obrađuje računovodstveni i porezni aspekt vrijednosnog usklađenja pojedinih
vrsta dugotrajne i kratkotrajne imovine, s naglaskom na obveznike primjene HSFI-a.
Revizijski postupci kao reakcija na procijenjene rizike na razini tvrdnja
Nakon procjene rizika, revizor mora oblikovati i implementirati odgovarajuće reakcije na procijenjene
rizike značajnog pogrešnog prikazivanja, kako bi prikupio primjerene i dostatne revizijske dokaze
koji se odnose na te procijenjene rizike. Procijenjeni rizici na razini tvrdnje odnose se na određena
stanja računa, klasa transakcija i objave. Stoga, kako bi reagirao na procijenjene rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja na razini tvrdnje, potrebno je odgovarajuće planirati vrstu, vremenski
raspored i opseg daljnjih revizijskih postupaka, kao što su dokazni postupci (testovi detalja i dokazni
analitički postupci) i testovi kontrola. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a 330 – Revizorove
reakcije na procijenjene rizike, a vezano uz provođenje daljnjih revizijskih postupaka koje revizor
provodi kao reakciju na procijenjene rizike na razini tvrdnja.
Računovodstvo vremenskih razgraničenja prihoda i rashoda – primjena HSFI-a 14
Vrlo često u praksi nastaju poslovni događaji koji započinju u jednom, a završavaju u drugom
obračunskom razdoblju. Učinci takvih transakcija utječu na prihode i rashode kroz više obračunskih
razdoblja. Prilikom sastavljanja financijskih izvještaja subjekt mora učinke takvih transakcija
vremenski razgraničiti, tj. priznati u odgovarajućem razdoblju, u skladu s načelom nastanka poslovnog
događaja. Stoga, prihode i rashode potrebno je priznati u iznosima i u onom obračunskom razdoblju
na koje se i odnose, tj. u trenutku njihova nastanka, a ne kada se ostvari primitak ili izvrši isplata
novca ili novčanog ekvivalenta. Razlikuju se stavke aktivnih i pasivnih vremenskih razgraničenja, a
njihova specifičnost je iskazivanje kao zasebnih pozicija u bilanci, uz dodatna pojašnjenja u bilješkama
uz financijske izvještaje. U radu autorica prikazuje računovodstveno iskazivanje pojedinih kategorija
aktivnih i pasivnih vremenskih razgraničenja uz osvrt na odgovarajući tretman PDV-a.
Komuniciranje s onima koji su zaduženi za upravljanje – primjena MRevS-a 260 (izmijenjenog)
Revizor je odgovoran da tijekom revizije financijskih izvještaja komunicira s onima koji su zaduženi za
upravljanje. Pri tome, potrebno je voditi računa o važnosti učinkovitog dvosmjernog komuniciranja
te o pitanjima o kojima je potrebno komunicirati. Autorica članka u nastavku ukratko pojašnjava
revizorove odgovornosti u vezi s komunikacijom revizora i onih koji su zaduženi za upravljanje, a
sukladno zahtjevima MRevS-a 260 (izmijenjenog) – Komuniciranje s onima koji su zaduženi za
upravljanje.
Računovodstveno iskazivanje državnih potpora povezanih s dugotrajnom materijalnom imovinom
Državne potpore su određeni oblici novčanih ili nenovčanih pomoći koje se daju poduzetnicima u
zamjenu ispunjavanja određenih prošlih ili budućih uvjeta vezanih uz poslovanje poduzetnika. Razlikuju
se dvije vrste potpora i to, one koje su povezane s imovinom i one koje su povezane s prihodom,
o čemu ovisi i njihov računovodstveni tretman. Potpore povezane s imovinom ne iskazuju se kao
prihod u trenutku primitka potpore, već ih je potrebno vremenski razgraničiti na sustavnoj osnovi,
tj. priznati kao prihod tijekom razdoblja u kojima se priznaju i povezani troškovi za čije pokriće su
potpore i namijenjene. Državne potpore povezane s imovinom moguće je evidentirati: a) iskazivanjem
odgođenog prihoda ili b) tretiranjem kao odbitne stavke pri izračunavanju knjigovodstvene vrijednosti
predmetne imovine. Autorica u članku pojašnjava zahtjeve relevantnih računovodstvenih standarda
te prikazuje računovodstvene postupke evidentiranja državnih potpora povezanih s imovinom.
Obveznici zakonske revizije financijskih izvještaja i ugovaranje revizijskog angažmana
Obveznici zakonske revizije financijskih izvještaja definirani su Zakonom o računovodstvu, dok
Zakon o reviziji uređuje pitanja vezana za obavljanje revizije, kao što su: izbor revizora, ugovor o
reviziji, naknada za poslove revizije, ograničenja obavljanja poslova revizije i sl. Nadalje, postupci
dogovaranja uvjeta revizijskih angažmana uređeni su i Međunarodnim revizijskim standardima.
Prije samog ugovaranja revizijskog angažmana obveza je revizora provesti određene preliminarne
aktivnosti, razmotriti postoje li preduvjeti za obavljanje revizije te prepoznati i procijeniti relevantne
čimbenike rizika, kako bi se mogla donijeti odluka o prihvaćanju ili odbijanju revizijskog angažmana.
Zakon o reviziji posebno ističe potrebu zadovoljavanja zahtjeva vezanih uz neovisnost. Nakon što je
donesena odluka o prihvaćanju angažmana od strane revizora, uvjeti samog revizijskog angažmana
moraju se pisano dogovoriti u pismu o preuzimanju angažmana. Detaljnije o obveznicima revizije,
izboru revizora, ograničenjima vezanim uz obavljanje revizije, zahtjevima neovisnosti te postupcima
revizora koji prethode prihvaćanju i ugovaranju revizijskog angažmana autorica navodi u nastavku.
Računovodstveni i porezni tretman ulaganja u investicijsko zlato
Ne postoji zaseban računovodstveni standard koji definira investicijsko zlato, kao niti računovodstveni
tretman ulaganja u investicijsko zlato. Međutim, pojam investicijskog zlata definiran je s poreznog
aspekta, tj. propisima vezanim za porez na dodanu vrijednost te je u kontekstu PDV-a potrebno
primijeniti posebni postupak oporezivanja investicijskog zlata. Autorica u članku navodi problematiku
računovodstvenog tretmana ulaganja u investicijsko zlato, kao i moguća rješenja