Škole u sustavu poreza na dodanu vrijednost
Usluge odgoja i obrazovanja djece i mladeži kada ih obavljaju javne ustanove, oslobođene su plaćanja
PDV-a temeljem čl. 39. Zakona o PDV-u. Radi se o poreznom oslobođenju bez prava na odbitak
pretporeza. Ako obrazovne ustanove pored usluga obrazovanja, obavljaju i oporezive isporuke mogu
biti porezni obveznici koji imaju obvezu upisa u registar obveznika PDV-a ili se samo smatraju tzv.
„malim poreznim obveznicima“, ako im je vrijednost oporezivih isporuka manja od propisanog praga
za ulazak u sustav PDV-a. Autorica u članku piše o oslobođenim i oporezivim isporukama škola koje
su kao porezni obveznici upisane u registar obveznika PDV-a.
Obveze za PDV kod malih poreznih obveznika
Mali porezni obveznici prema odredbama Zakona o PDV-u smatraju se poreznim obveznicima koji nisu
upisani u registar obveznika PDV-a. Radi se o osobama koje samostalno obavljaju gospodarsku djelatnost
i samim time se smatraju poreznim obveznicima, ali zbog vrijednosti isporuka u iznosu manjem od praga
za ulazak u sustav PDV-a, ne smatraju se redovnim poreznim obveznicima i nemaju obvezu upisa u registar
obveznika PDV-a. Na njih se primjenjuje posebni postupak oporezivanja za male porezne obveznike. Posebni
postupak oporezivanja u ovom slučaju znači da porezni obveznik na svoje isporuke ne obračunavaju PDV
i nema pravo na odbitak pretporeza. Ovi se porezni obveznici u poslovanju s poreznim obveznicima u
drugim državama članicama kao u trećim zemljama, smatraju osobama registriranim za potrebe PDV-a.
Tako su kao osobe registrirane za potrebe PDV-a obvezni obračunati PDV kod stjecanja dobara unutar
EU, ako je stjecanje u vrijednosti koja prelazi prag stjecanja odnosno obveznici su PDV-a kod primanja
usluga iz inozemstva za koje je propisano mjesto oporezivanja sjedište poreznog obveznika primatelja
usluge. Autorica u članku piše o obvezama malih poreznih obveznika kod isporuka u tuzemstvu te u slučaju
poslovanja s poreznim obveznicima sa sjedištem u inozemstvu.
Oporezivanje dohotka ostvarenog od prodaje otpada
Naknada koju građani ostvare za prodani otpad, oporezuje se kao dohodak od otuđenja posebnih
vrsta imovine, poreznom stopom od 12 %. Neto svotu dohotka dozvoljeno je isplatiti stjecatelju u
gotovu novcu. Ne oporezuje se povratna naknada za ambalažu ni naknada ostvarena prodajom
otpada koji je prikupljen u okviru organiziranih akcija u svrhu zaštite okoliša.
Trgovac na malo koji otkupljuje otpad od građana, dužan je Poreznoj upravi dostaviti obrazac JOPPD,
najkasnije zadnjeg dana u mjesecu za isplate obavljene u tekućem mjesecu.
Dokumentacija o transfernim cijenama
transferne cijene,načelo nepristrane transakcije, glavna datoteka (master file), posebni
dio (local file), izvješće po državama (CbCR)
Odbitak pretporeza – sudska praksa
U okolnostima kada postoji dvojba o primjeni odredbi Direktive Vijeća 2006/112/EZ1 Sud Europske
unije2 je nadležan za njihovo tumačenje. U svojoj bogatoj sudskoj praksi na području poreza na
dodanu vrijednost se, među ostalim, bavio slučajevima vezanim uz pravo na odbitak pretporeza. U
ovom članku autorica daje pregled dijela navedene sudske prakse Suda EU-a.
Stope PDV-a
Stopa koja se primjenjuje na oporezive transakcije je ona koja je na snazi u trenutku oporezivog
događaja. Iznimno, PDV se obračunava po stopi koja je na snazi u trenutku nastanka obveze obračuna
PDV-a u slučaju stjecanja dobara unutar Europske unije te u slučaju uvoza. Na stjecanje dobara
unutar Europske unije obavljeno u tuzemstvu, kao i na uvoz dobara primjenjuje se stopa PDV-a koja
se za takva dobra primjenjuje u tuzemstvu. Zakonom o PDV-u propisana je standardna stopa PDV-a
od 25 %, stopa nula te dvije snižene stope 13 % i 5 %. U članku se daje pregled po grupama proizvoda
čiji se promet oporezuje pojedinim stopama, a temeljem odredbi članka 38. Zakona o PDV-u, članka
47. Pravilnika o PDV-u te niza mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave.
Analiza usporedivosti i izbor najprimjerenije metode transfernih cijena
Osnovno načelo transfernih cijena je načelo nepristrane transakcije odnosno neovisno tržišno
načelo. Kako bi se potvrdilo tržišno načelo u cijenama između povezanih osoba potrebno je odabrati
najprimjereniju metodu transfernih cijena i izbor metode pojasniti u dokumentaciji o transfernim
cijenama.
Da bi se utvrdila najprimjerenija metoda potrebno je prethodno pronaći usporedive podatke odnosno
provesti analizu usporedivosti.
U ovom članku prikazuje se proces analize usporedivosti, obrazlažu se pet najznačajnijih metoda
transfernih cijena te pojašnjava njihova primjena.
Kamate na zajmove međupovezanim društvima i obračun poreza po odbitku
U poslovanju povezanih društava česta je praksa da jedno društvo, najčešće matično, osigurava
financijska sredstva putem zaduženja kod banaka ili drugih financijskih institucija, kako bi osiguralo
likvidnost na razini cijele grupe. Ta se sredstva potom dalje raspoređuju unutar grupe kroz odobravanje
zajmova povezanim društvima, osobito onima kojima su sredstva u tom trenutku potrebna za tekuće
poslovanje ili investicije.
Iako je najčešći model taj u kojemu matično društvo posuđuje i dalje plasira sredstva, u praksi se
često susrećemo i s modelom u kojemu financijsku funkciju unutar grupe obavlja jedno od povezanih
društava koje nije matično, ali je operativno zaduženo za financiranje. Takvo društvo može dalje
odobravati zajmove sestrinskim ili drugim povezanim subjektima u okviru grupacije.
Pritom je, sa stajališta poreza na dobit, neophodno uzeti u obzir visinu kamatne stope koja se
primjenjuje na takve zajmove. Naime, ako ugovorena kamata odstupa od kamatne stope propisane
od ministra financija koja se primjenjuje na zajmove između povezanih osoba, treba voditi računa o
možebitnom povećanju osnovice poreza na dobit zbog nepriznatog rashoda ili podcijenjenog prihoda.
Dodatnu kompleksnost donosi činjenica da se društva često zadužuju u inozemstvu, gdje su kamatne
stope povoljnije, a zatim se plasiraju sredstva povezanim domaćim društvima. U takvim slučajevima,
pri isplati kamata inozemnim društvima potrebno je obratiti pozornost na obvezu obračuna, obustave
i plaćanja poreza po odbitku, u skladu s tuzemnim propisima i primjenjivim ugovorima o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja.
eRačuni u Europskoj uniji
Pred nama se nalazi razdoblje implementacije eRačuna u našu svakodnevnicu. Novi Zakon o
fiskalizaciji, koji je izglasan u lipnju 2025. godine, za najveći broj poduzetnika stupa na snagu 1. 1.
2026. godine i donosi obveznu elektroničku razmjenu računa, kao i obvezno povezivanje isporučene
robe/usluga s jedinstvenom klasifikacijom po KPD 2025.
Iako smo skeptični u pogledu roka implementacije (preostala su svega četiri mjeseca za ovako veliki
projekt), zapanjuje brzina kojom se obveza uvođenja eRačuna širi globalno – ne samo u Europskoj
uniji, nego i diljem svijeta. Više od 80 zemalja već je uvelo obvezu e-fakturiranja, a još 50 planira
uvesti nove ili dodatne obveze.
Fiskalizacija 2.0 i obveze stjecatelja drugog dohotka koji su u sustavu PDV-a
Fizičke osobe koje prema čl. 39. Zakona o porezu na dohodak ostvaruju primitke od drugog dohotka,
autorskih naknada i naknada za isporučena umjetnička djela i upisane su u registar obveznika PDV-a,
obvezne su prema Zakonu o fiskalizaciji od 1. siječnja 2026. godine za svoje isporuke izdati račun u
formi eRačuna i fiskalizirati ga u Sustavu za fiskalizaciju. Također, obvezni su za obavljene nabavke
primljene od drugih obveznika izdavanja eRačuna, zaprimiti eRačun. Obveza izdavanja i fiskaliziranja
eRačuna odnosi se na isporuke u tuzemnom prometu obavljene poslovnim subjektima koji su prema
Zakonu o fiskalizaciji obveznici zaprimanja fiskaliziranih eRačuna.
U pogledu sadržaja eRačuna, pribavljanja digitalnog certifikata, upisa identifikatora poreznog
obveznika u Adresar metapodatkovnih servisa, provođenja postupka fiskalizacije i izvještavanja
Porezne uprave, na fizičke osobe stjecatelje drugog dohotka koji su obveznici PDV-a odnose se sve
odredbe Zakona o fiskalizaciji kojima se uređuju transakcije između poslovnih subjekata.
Uvođenje obveze izdavanja i zaprimanja eRačuna i obveza fiskalizacije tih računa u Sustavu za
fiskalizaciju ne mijenja obveze isplatitelja drugog dohotka koje se odnose na obračun i plaćanje
doprinosa iz primitka, doprinosa na primitak, poreza na dohodak po odbitku i izvještavanje Porezne
uprave na obrascu JOPPD o drugom dohotku isplaćenom fizičkoj osobi.