Ustanove za trajnu naobrazbu ikulturu (pučka otvorena učilišta)kao obveznici obračuna PDV-a
Djelatnost pučkih otvorenih učilišta uređena je Zakonom o pučkim otvorenim učilištima, a osnivaju se
prema Zakonu o ustanovama. Osnivaju se radi obavljanja osnovnoškolske i srednjoškolske naobrazbe
odraslih, djelatnosti glazbenih i srodnih škola izvan redovitog školskog sustava, djelatnosti javnog
prikazivanja filmova, novinsko nakladničke djelatnosti, radijske i televizijske djelatnosti te obavljanja
djelatnosti stručnog osposobljavanja i prekvalifikacije izvan sustava redovite naobrazbe, a mogu
obavljati i muzejsku, knjižničnu, kazališnu i scensko-glazbenu djelatnost. Navedene djelatnosti imaju
različiti porezni status u sustavu PDV-a, dio djelatnosti spada u javnu funkciju koja je prema članku
39. Zakona o PDV-u oslobođena PDV-a bez prava na odbitak pretporeza, a dio djelatnosti podliježe
oporezivanju. Autorica u nastavku piše o specifičnom poreznom statusu u sustavu PDV-a ustanova za
trajnu naobrazbu i kulturu, tj. pučkih otvorenih učilišta.
Oporezivanje PDV-om usluga povezanih s nepokretnom imovinom
Kod utvrđivanja mjesta oporezivanja usluga povezanih s nepokretnom imovinom primjenjuje se
posebno pravilo te je za ove usluge propisano da se njihovo mjesto pružanja smatra mjesto gdje
se nepokretna imovina nalazi. Za ispravno određivanje mjesta oporezivanja usluga povezanih s
nepokretnom imovinom važno je odrediti smatra li se određena usluga povezanom s nepokretnom
imovinom i gdje se ta imovina nalazi. Pri tome nije važno kome se usluga obavlja, drugom poreznom
obvezniku ili krajnjem potrošaču, uvijek se mjestom oporezivanja smatra mjesto gdje se nepokretna
imovina nalazi. Ako hrvatski porezni obveznik obavlja uslugu koja je povezana s nepokretnom
imovinom u inozemstvu, ista ne podliježe oporezivanju prema hrvatskom Zakonu o PDV-u pa i u
slučaju kada se ista zaračunava naručitelju sa sjedištem u Hrvatskoj. Autorica u članku, polazeći od
definicije usluga povezanih s nepokretnom imovinom prema članku 47. Direktive 2006/112/EZ i prema
odredbama Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 282/2011, daje primjere obračuna PDV-a kada ove
usluge obavlja hrvatski porezni obveznik na nepokretnoj imovini u inozemstvu i kada strani porezni
obveznik ove usluge obavlja na nepokretnoj imovini u Hrvatskoj.
Utjecaj Fiskalizacije 2.0 na izvještavanje u PDV-u
Uvođenjem obveze izdavanja eRačuna uz njihovu fiskalizaciju, Porezna uprava će u stvarnom vremenu
dobiti informaciju o obavljenim transakcijama i obvezama obračuna PDV-a u trenutku nastanka
oporezivog događaja, što će poreznim obveznicima omogućiti značajno administrativno rasterećenje
vezano za sastavljanje porezne prijave za razdoblje oporezivanja u kojemu nastaje obveza obračuna
PDV-a. Do stupanja na snagu izmjena Direktive 2006/112/EZ, a koje se izmjene odnose na obvezu
izdavanja eRačuna i usklađivanja Zakona o PDV-u s tim izmjenama, obveza izdavanja i zaprimanja
eRačuna prema Zakonu o fiskalizaciji propisana je samo za račune izdane poslovnim subjektima
sa sjedištem u Hrvatskoj, dok se obveza izdavanja eRačuna ne odnosi na račune izdane poreznim
obveznicima sa sjedištem u drugoj državi članici ili u trećim zemljama. Tako će se prijava PDV-a
sastavljati automatizmom prema izdanim i zaprimljenim računima samo po osnovu računa poreznim
obveznicima sa sjedištem, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu, dok će se računi
za transakcije s inozemstvom dodavati kao i ostale transakcije koje neće biti obuhvaćene sustavom
digitalnog izvještavanja u stvarnom vremenu. Prema izmjenama Direktive 2006/112/EZ odredbe o
obvezi izdavanja i zaprimanja eRačuna za poslovanje na jedinstvenom europskom tržištu stupit će
na snagu 1. srpnja 2030. te će države članice koje su ranije propisale obvezu izdavanja eRačuna biti
obvezne uskladiti svoje poslovanje s odredbama Direktive koje će biti prenesene u nacionalne propise.
Autorica u članku piše o očekivanim izmjenama Zakona o PDV-u na početku primjene izdavanja
eRačuna između poslovnih subjekata.
Utvrđivanje dohotka po osnovi najma ili zakupa nekretnina
Prema Zakonu o porezu na dohodak, dohodak kojeg ostvaruju fizičke osobe – građani po osnovi
iznajmljivanja poslovnog ili stambenog prostora smatra se primicima od imovine i imovinskih prava.
Iznajmljivanje nekretnina i pokretnina najčešće nije osnovna djelatnost fizičkih osoba – građana, radi
čega se prema sklopljenom ugovoru o najmu između najmoprimca i najmodavca utvrđuje obveza
plaćanja poreza na dohodak prema rješenju nadležne ispostave Porezne uprave, uz priznavanje
paušalnih izdataka u visini 30 % od ostvarene najamnine ili zakupnine.
Međutim, ako građanin ostvari primitak od najma ili zakupa nekretnina i pokretnina iznad iznosa
propisanog za obvezni upis u registar obveznika PDV-a odnosno iznad 60.000,00 €, tada postaje
obveznik poreza na dodanu vrijednost. U tom slučaju je obvezan dohodak po toj osnovi utvrđivati na
način propisan za samostalnu djelatnost prema podacima iz poslovnih knjiga i evidencija, a može i
podnijeti zahtjev za plaćanje poreza na dobit umjesto poreza na dohodak.
Iznimno, a s primjenom od 1. siječnja 2025. godine, propisano je oslobođenje od plaćanja poreza
na dohodak od imovine ostvarenog izdavanjem u najam nekretnina i pokretnina između poreznog
obveznika i njegovih krvnih srodnika, kao i promjena u pripadnosti poreza na dohodak po osnovi
najma ili zakupa koji se uplaćuje prema mjestu gdje se nekretnina nalazi.
Isplata napojnice studentima i učenicima
Za vrijeme turističke sezone kada je potražnja za radom studenata i učenika u ugostiteljskoj i općenito
turističkoj djelatnosti povećana, kao aktualno pitanje uvijek se nameće pitanje isplate napojnica.
Autorica u ovom tekstu iznosi najvažnije pojedinosti koje se odnose na mogućnost isplate napojnice
studentima i učenicima na način da obrađuje porezni tretman isplate napojnice, neoporeziv iznos
napojnice, način isplate, obvezu odnosno ne obvezu isplate te kako isplata napojnice utječe na status
uzdržavanog člana obitelji.
Neoporezive dnevnice – službeni put, rad na terenu i per diem
Porezni propisi ne predstavljaju izvor radničkih prava, već određuju uvjete i iznose do kojih se određene
vrste primitaka mogu isplatiti bez obveze obračuna poreza na dohodak. Pravilnikom o porezu na
dohodak izrijekom je propisano da se dnevnica ne može neoporezivo isplatiti osobi upućenoj na
službeno putovanje u mjesto svog prebivališta ili uobičajenog boravišta – čak i ako su svi ostali uvjeti
za neoporezivu isplatu zadovoljeni. Osim ove, u praksi se često pojavljuju i druge dvojbe o tome kada
je moguće neoporezivo isplatiti dnevnicu, a kada nije.
Nadalje, važno je razjasniti razliku između dnevnice za službeni put i dnevnice za rad na terenu.
Iako su iznosi koji se mogu neoporezivo isplatiti istovjetni, uvjeti za isplatu znatno se razlikuju. Uz
to, poseban oblik naknade čini i per diem dnevnica, koja se isplaćuje iz sredstava Europske unije i
uređena je pravilima pojedinih EU programa. Iznos per diem dnevnice razlikuje se od zemlje do zemlje,
a posljednja službena lista objavljena je od strane Europske komisije u studenome 2024. godine.
Važno je istaknuti da pravo na isplatu dnevnice nije uređeno Zakonom o radu, već se ono najčešće
propisuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili odlukom poslodavca. Ako ni u jednom izvoru
radnog prava nije propisana obveza isplate dnevnice, odluka o njezinoj isplati ostaje u isključivoj
nadležnosti poslodavca.
Proračunski korisnici i neprofitne organizacije kao obveznici izdavanja eRačuna i fiskalizacije
Prema Zakonu o fiskalizaciji koji se počinje primjenjivati od 1. siječnja 2026. godine i proračunski
korisnici te neprofitne organizacije bit će, uz određene specifičnosti, obveznici fiskalizacije, kako u
prometu s krajnjim potrošačima, tako i u prometu s poslovnim subjektima. Bez obzira na činjenicu
što su dosada bili obveznici zaprimanja elektroničkih računa prema Zakonu o izdavanju elektroničkih
računa u javnoj nabavi, koji će se i nadalje primjenjivati, proračunski korisnici i neprofitne organizacije
trebaju se pripremiti za početak primjene Zakona o fiskalizaciji u dijelu koji se na njih odnosi, o čemu
autorica piše u nastavku članka.
Unos robe u putničkom prometu za osobne potrebe putnika
Roba nekomercijalne naravi, koja se uvozi u osobnoj prtljazi putnika, oslobođena je od plaćanja
carine, PDV-a, posebnog poreza, trošarine i drugih javnih davanja pod uvjetom da ne premašuje
propisanu ukupnu vrijednost ili propisanu količinu, pri čemu narav ili količina robe u osobnoj prtljazi
ne smije ukazivati na uvoz robe komercijalne naravi ili iz komercijalnih razloga.
Porezna osnovica – sudska praksa Suda EU
U okolnostima kada postoji dvojba o primjeni odredbi Direktive Vijeća 2006/112/EZ1 Sud Europske
unije2 je nadležan za njihovo tumačenje. U svojoj bogatoj sudskoj praksi na području poreza na dodanu
vrijednost3 se, među ostalim, bavio slučajevima vezanim uz utvrđivanje porezne osnovice i njenog
naknadnog ispravka. U pogledu utvrđivanja porezne osnovice u različitim okolnostima kada PDV nije
bio iskazan kao takav, Sud EU-a je odlučivao o tome smatra li se da je već sadržan u cijeni ili nije. U
pogledu instituta ispravka porezne osnovice njegova sudska praksa je iznimno opsežna i kontinuirano
se nadopunjuje, što je jedan od pokazatelja kompleksnosti primjene tog instituta za države članice EU-a
kao i različitog postupanja. U ovom članku daje se pregled dijela navedene sudske prakse Suda EU-a.
Povrat PDV-a putnicima iz trećih zemalja za dobra iznesena u osobnoj prtljazi
Putnici koji imaju prebivalište u trećim zemljama mogu ostvariti povrat PDV-a plaćenog za nabavu
dobara u maloprodaji na području Republike Hrvatske, a koja u roku tri mjeseca bez prethodnog
korištenja izvezu s područja Europske unije u okviru putničkog prometa. Na ovaj način osobe
koje nemaju prebivalište ili uobičajeno boravište na području Europske unije ostvaruju porezno
oslobođenje naknadno kroz povrat poreza uz dokaz o izvozu, što ovjerom posebnog obrasca potvrđuje
carinski službenik. Putnik ostvaruje pravo na povrat podnošenjem Zahtjeva za povrat poreza u okviru
putničkog prometa u obliku Obrasca PDV-P koji mu je izdao trgovac kod prodaje dobara, a ovjerio
carinski ured prilikom iznošenja dobara izvan Europske unije. Autorica u članku piše o uvjetima i
načinu povrata PDV-a za dobra izvezena u okviru putničkog prometa.