Odbitak pretporeza – sudska praksa
U okolnostima kada postoji dvojba o primjeni odredbi Direktive Vijeća 2006/112/EZ1 Sud Europske
unije2 je nadležan za njihovo tumačenje. U svojoj bogatoj sudskoj praksi na području poreza na
dodanu vrijednost se, među ostalim, bavio slučajevima vezanim uz pravo na odbitak pretporeza. U
ovom članku autorica daje pregled dijela navedene sudske prakse Suda EU-a.
Stope PDV-a
Stopa koja se primjenjuje na oporezive transakcije je ona koja je na snazi u trenutku oporezivog
događaja. Iznimno, PDV se obračunava po stopi koja je na snazi u trenutku nastanka obveze obračuna
PDV-a u slučaju stjecanja dobara unutar Europske unije te u slučaju uvoza. Na stjecanje dobara
unutar Europske unije obavljeno u tuzemstvu, kao i na uvoz dobara primjenjuje se stopa PDV-a koja
se za takva dobra primjenjuje u tuzemstvu. Zakonom o PDV-u propisana je standardna stopa PDV-a
od 25 %, stopa nula te dvije snižene stope 13 % i 5 %. U članku se daje pregled po grupama proizvoda
čiji se promet oporezuje pojedinim stopama, a temeljem odredbi članka 38. Zakona o PDV-u, članka
47. Pravilnika o PDV-u te niza mišljenja Središnjeg ureda Porezne uprave.
Analiza usporedivosti i izbor najprimjerenije metode transfernih cijena
Osnovno načelo transfernih cijena je načelo nepristrane transakcije odnosno neovisno tržišno
načelo. Kako bi se potvrdilo tržišno načelo u cijenama između povezanih osoba potrebno je odabrati
najprimjereniju metodu transfernih cijena i izbor metode pojasniti u dokumentaciji o transfernim
cijenama.
Da bi se utvrdila najprimjerenija metoda potrebno je prethodno pronaći usporedive podatke odnosno
provesti analizu usporedivosti.
U ovom članku prikazuje se proces analize usporedivosti, obrazlažu se pet najznačajnijih metoda
transfernih cijena te pojašnjava njihova primjena.
Kamate na zajmove međupovezanim društvima i obračun poreza po odbitku
U poslovanju povezanih društava česta je praksa da jedno društvo, najčešće matično, osigurava
financijska sredstva putem zaduženja kod banaka ili drugih financijskih institucija, kako bi osiguralo
likvidnost na razini cijele grupe. Ta se sredstva potom dalje raspoređuju unutar grupe kroz odobravanje
zajmova povezanim društvima, osobito onima kojima su sredstva u tom trenutku potrebna za tekuće
poslovanje ili investicije.
Iako je najčešći model taj u kojemu matično društvo posuđuje i dalje plasira sredstva, u praksi se
često susrećemo i s modelom u kojemu financijsku funkciju unutar grupe obavlja jedno od povezanih
društava koje nije matično, ali je operativno zaduženo za financiranje. Takvo društvo može dalje
odobravati zajmove sestrinskim ili drugim povezanim subjektima u okviru grupacije.
Pritom je, sa stajališta poreza na dobit, neophodno uzeti u obzir visinu kamatne stope koja se
primjenjuje na takve zajmove. Naime, ako ugovorena kamata odstupa od kamatne stope propisane
od ministra financija koja se primjenjuje na zajmove između povezanih osoba, treba voditi računa o
možebitnom povećanju osnovice poreza na dobit zbog nepriznatog rashoda ili podcijenjenog prihoda.
Dodatnu kompleksnost donosi činjenica da se društva često zadužuju u inozemstvu, gdje su kamatne
stope povoljnije, a zatim se plasiraju sredstva povezanim domaćim društvima. U takvim slučajevima,
pri isplati kamata inozemnim društvima potrebno je obratiti pozornost na obvezu obračuna, obustave
i plaćanja poreza po odbitku, u skladu s tuzemnim propisima i primjenjivim ugovorima o izbjegavanju
dvostrukog oporezivanja.
eRačuni u Europskoj uniji
Pred nama se nalazi razdoblje implementacije eRačuna u našu svakodnevnicu. Novi Zakon o
fiskalizaciji, koji je izglasan u lipnju 2025. godine, za najveći broj poduzetnika stupa na snagu 1. 1.
2026. godine i donosi obveznu elektroničku razmjenu računa, kao i obvezno povezivanje isporučene
robe/usluga s jedinstvenom klasifikacijom po KPD 2025.
Iako smo skeptični u pogledu roka implementacije (preostala su svega četiri mjeseca za ovako veliki
projekt), zapanjuje brzina kojom se obveza uvođenja eRačuna širi globalno – ne samo u Europskoj
uniji, nego i diljem svijeta. Više od 80 zemalja već je uvelo obvezu e-fakturiranja, a još 50 planira
uvesti nove ili dodatne obveze.
Fiskalizacija 2.0 i obveze stjecatelja drugog dohotka koji su u sustavu PDV-a
Fizičke osobe koje prema čl. 39. Zakona o porezu na dohodak ostvaruju primitke od drugog dohotka,
autorskih naknada i naknada za isporučena umjetnička djela i upisane su u registar obveznika PDV-a,
obvezne su prema Zakonu o fiskalizaciji od 1. siječnja 2026. godine za svoje isporuke izdati račun u
formi eRačuna i fiskalizirati ga u Sustavu za fiskalizaciju. Također, obvezni su za obavljene nabavke
primljene od drugih obveznika izdavanja eRačuna, zaprimiti eRačun. Obveza izdavanja i fiskaliziranja
eRačuna odnosi se na isporuke u tuzemnom prometu obavljene poslovnim subjektima koji su prema
Zakonu o fiskalizaciji obveznici zaprimanja fiskaliziranih eRačuna.
U pogledu sadržaja eRačuna, pribavljanja digitalnog certifikata, upisa identifikatora poreznog
obveznika u Adresar metapodatkovnih servisa, provođenja postupka fiskalizacije i izvještavanja
Porezne uprave, na fizičke osobe stjecatelje drugog dohotka koji su obveznici PDV-a odnose se sve
odredbe Zakona o fiskalizaciji kojima se uređuju transakcije između poslovnih subjekata.
Uvođenje obveze izdavanja i zaprimanja eRačuna i obveza fiskalizacije tih računa u Sustavu za
fiskalizaciju ne mijenja obveze isplatitelja drugog dohotka koje se odnose na obračun i plaćanje
doprinosa iz primitka, doprinosa na primitak, poreza na dohodak po odbitku i izvještavanje Porezne
uprave na obrascu JOPPD o drugom dohotku isplaćenom fizičkoj osobi.
Mogućnosti i izazovi upotrebe alata generativne umjetne inteligencije u internoj reviziji
Koncept umjetne inteligencije je sveprisutan. Sastavni je dio života ljudi, poslovanja poduzeća, a sve
više počinje biti i neizostavna komponenta djelovanja funkcija interne revizije. Generativna umjetna
inteligencija višestruko utječe na različite aspekte djelovanja funkcija interne revizije. Dva ključna
područja utjecaja odnose se na upotrebu rješenja temeljenih na generativnoj umjetnoj inteligenciji kao
alata i tehnika internih revizora za ispunjavanje njihovih individualnih odgovornosti te razmatranje
usvajanja i upotrebe umjetne inteligencije u poslovanju poduzeća kao objekata angažmana funkcije
interne revizije. U ovom se radu naglasak primarno stavlja na razmatranje praktičnih mogućnosti
upotrebe, prednosti, koristi i rizika povezanih s upotrebom alata generativne umjetne inteligencije u
internoj reviziji.
Analitički postupci u reviziji financijskih izvještaja
Analitički postupci odnose se na ocjenjivanje financijskih informacija analiziranjem vjerojatnih odnosa
između financijskih i nefinancijskih podataka, ispitivanje uočenih fluktuacija i odnosa koji nisu u skladu
s ostalim relevantnim informacijama ili koji značajno odstupaju od predviđenih iznosa. Ovi postupci
imaju široko područje primjene u procesu revizije financijskih izvještaja, budući da se koriste u fazi
planiranja revizije, provođenja dokaznih postupaka i na kraju revizije kod sveobuhvatnog pregleda
financijskih izvještaja. U tom smislu, Međunarodni revizijski standard (MRevS) 315 (izmijenjen
2019.) – Identificiranje i procjenjivanje rizika značajnih pogrešnih prikazivanja, obrađuje upotrebu
analitičkih postupaka u postupcima procjene rizika, MRevS 330 – Revizorove reakcije na procijenjene
rizike, uključuje zahtjeve i upute u pogledu vremenskog rasporeda i obujma revizijskih postupaka kao
reakcije na procijenjene rizike, a ti revizijski postupci mogu uključivati dokazne analitičke postupke, dok
se MRevS 520 – Analitički postupci, bavi upotrebom analitičkih postupaka kao dokaznih postupaka,
kao i odgovornošću revizora da obavi analitičke postupke blizu kraja revizije kako bi pomogli revizoru
u stvaranju općih zaključaka o financijskim izvještajima. U članku autorica pojašnjava zahtjeve
pojedinih standarda te pruža upute za primjenu analitičkih postupaka u pojedinim fazama revizije, s
naglaskom na provođenje analitičkih postupaka kao dokaznih postupaka te oblikovanje i provođenje
analitičkih postupaka blizu kraju revizije u skladu s MRevS-om 520.
Postupak likvidacije trgovačkog društva
Prije nego što se društvo ugasi, kao posljednja faza postojanja društva dolazi likvidacija koju valja
provesti.
Likvidacija društva provodi se ako je imovina društva dostatna kako bi se namirili svi vjerovnici s
kamatama, u protivnom se ima provesti stečajni postupak.
Likvidaciju provodi likvidator koji mora imate posebne kvalitete. Likvidator mora poznavati
računovodstvene i porezne propise, kao i poznavanje odredbi Zakona o trgovačkim društvima.
Utvrđivanje goodwilla za potrebe izrade konsolidiranih financijskih izvještaja prilikom postupnog ostvarivanja kontrole
Poslovne kombinacije u kojima jedan poduzetnik kontrolira drugog poduzetnika rezultiraju poslovnim
spajanjem. Poslovno spajanje je spajanje dvaju poduzetnika ili poslovanja u jedan izvještajni
subjekt. Jedan od učestalih oblika poslovnih spajanja nastaje kada jedan poduzetnik stekne neto
imovinu drugog poduzetnika ili glavnički udjel u drugom poduzetniku koji mu omogućava kontrolu
nad stečenikovim poslovnim i financijskim politikama. U ovom slučaju, poduzetnici koji sudjeluju
u poslovnom spajanju i dalje nastavljaju samostalno poslovati kao zasebni i odvojeni subjekti, a s
obzirom da jedan poduzetnik kontrolira drugog poduzetnika, ovakvo poslovno spajanje rezultira
matično-podružničkim odnosom. Poduzetnik koji stječe kontrolu nad drugim poduzetnikom naziva
se matica, a poduzetnik koji je kontroliran od strane matice je ovisan poduzetnik. Prema tome,
poslovno spajanje u kojemu jedan pravni subjekt kontrolira drugog pravnog subjekta, koji su i dalje
pravno samostalni i sastavljaju svoje samostalne financijske izvještaje, odnosi se na konsolidaciju
u užem smislu. Iako poduzetnici nastavljaju poslovati kao odvojeni subjekti, potrebno je sastaviti
konsolidirane financijske izvještaje. Konsolidirani financijski izvještaji su financijski izvještaji grupe
poduzetnika te prikazuju financijski položaj i uspješnost grupe kao cjeline. Obveza sastavljanja
godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja (uz određena izuzeća) odnosi se na onoga poduzetnika
koji u grupi poduzetnika predstavlja matično društvo. Prilikom izrade konsolidiranih financijskih
izvještaja bitno je ispravno utvrditi goodwill nastao u trenutku stjecanja i provesti odgovarajuće
eliminacijske postupke. U članku autorica obrađuje obilježja i računovodstveni tretman poslovnog
spajanja ostvaren postupnim stjecanjem, a posebice s aspekta utvrđivanja goodwilla.