MRevS 260 (izmijenjen) – Komuniciranje s onima koji su zaduženi za upravljanje
Revizor je odgovoran da tijekom revizije financijskih izvještaja komunicira s onima koji su zaduženi za
upravljanje, a sukladno zahtjevima MRevS-a 260 (izmijenjen) – Komuniciranje s onima koji su zaduženi
za upravljanje. Pri tome, potrebno je voditi računa o važnosti učinkovitog dvosmjernog komuniciranja
te o pitanjima o kojima je potrebno komunicirati. Određene izmjene i dopune MRevS-a 260 (izmijenjen)
stupile su na snagu za revizije financijskih izvještaja za razdoblja koja su počela 15. prosinca 2024. godine
ili kasnije, a nastale su kao rezultat izmjene Međunarodnog kodeksa etike za profesionalne računovođe
(s Međunarodnim standardima neovisnosti), koji je izdao Odbor za međunarodne etičke standarde za
računovođe (IESBA) (IESBA Kodeks) u vezi sa subjektima od javnog interesa. Ključna ažuriranja uključuju
novi opći zahtjev da revizori povećaju transparentnost prema onima koji su zaduženi za upravljanje
o relevantnim etičkim zahtjevima i zahtjevima neovisnosti, uključujući primjerenu komunikaciju svih
specifičnih zahtjeva neovisnosti za subjekte od javnog interesa. Radi se o ograničenim izmjenama koje
su dodane već postojećem standardu koji je u primjeni za revizije financijskih izvještaja za razdoblja
koja završavaju na 15. prosinca 2016. ili nakon tog datuma, što znači da nije došlo do promjene cijelog
standarda. Autorica ukratko pojašnjava revizorove odgovornosti u vezi komunikacije revizora s onima
koji su zaduženi za upravljanje, uz prikaz izmjena i dopuna važećih od 15. prosinca 2024. godine, a
sukladno zahtjevima MRevS-a 260 (izmijenjen).
Ugovor o obavljanju knjigovodstvenih usluga
U članku se bavimo pitanjima koja se za ugovorne strane postavljaju prilikom sklapanja, važenja i
prestanka ugovora o pružanju knjigovodstvenih i računovodstvenih poslova.
Ugovorne strane ovog ugovora su, s jedne strane, pružatelji ovih usluga, knjigovodstveni uredi
koji mogu biti registrirani kao trgovačka društva ili obrti, a s druge strane, su korisnici tih usluga.
Korisnici kojima se pružaju knjigovodstvene i računovodstvene usluge su prije svega trgovci. Trgovci
su trgovačka društva i obrti, tj. oni koji samostalno trajno obavljaju gospodarsku djelatnost radi
ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a prema definiciji
iz čl. 3. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93. – 136/24.).
Osim trgovaca, korisnici knjigovodstvenih usluga su i ustanove, udruge, zadruge, političke stranke,
sindikati i drugi.
U članku je prikazan i ogledni primjer ugovora o obavljanju ovih usluga u kojemu su, osim ostalih
pitanja, navedeni i poslovi koje knjigovođa može obavljati za stranku, a ovisno o obujmu i složenosti
tih poslova ugovorit će se i visina naknade.
Računovodstvene politike tretiranja troškova u filmskoj industriji
U ovom članku prezentirane su računovodstvene politike tretiranja troškova u filmskoj produkciji.
Obrazloženo je korištenje standarda financijskog izvještavanja MRS 38 – Nematerijalna imovina i
MRS 2 – Zalihe, za situacije koje mogu nastati bilo u filmskoj produkciji ili u filmskoj distribuciji.
Specifičnost računovodstvenog praćenja i obračuna poreza u djelatnosti ugostiteljstva
Djelatnost ugostiteljstva obuhvaća pružanja usluga smještaja u posebno kategoriziranim
ugostiteljskim objektima, pružanje usluga prehrane te usluživanje pića i napitaka, što je uređeno
Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti. Kod računovodstvenog praćenja i obračuna poreza posebnost
ove djelatnosti je u istovremenom obavljanju uslužne djelatnosti i svojevrsne proizvodnje vezano za
pripremanje jela i slastica te posluživanje hrane i pića. U nastavku članka autorica daje primjere
obračuna PDV-a i poreza na potrošnju, ovisno o vrsti ugostiteljskih usluga te primjere knjiženja
poslovnih događaja karakterističnih za ugostiteljsku djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića te
pružanja usluga smještaja.
Računovodstveno evidentiranje i porezni tretman troškova osiguranja
Kako bi zaštitili imovinu i poslovanje od štetnih događaja poduzetnici ugovaraju police osiguranja
kod osiguravajućih društava.
Plaćajući premiju osiguranja poduzetnici prenose rizik financijskih gubitaka zbog nastanka štete na
osiguravatelja.
Često se police osiguranja ugovaraju i zbog zakonskih obveza (odgovornost prema trećim osobama),
uvjeta financiranja (zahtjevi kreditora) ili kao dokaz poslovne odgovornosti.
U članku se obrazlaže računovodstveno evidentiranje troškova osiguranja te se pojašnjava porezni
aspekt plaćenih premija osiguranja.
Obveze s osnove primljenih kredita od banaka
Bankovni krediti predstavljaju jedan od učestalih oblika vanjskog financiranja poduzetnika, jer
omogućuju pribavljanje sredstava potrebnih za financiranje investicijskih projekata, održavanje
tekuće likvidnosti te poticanje rasta i razvoja poslovnih aktivnosti. S obzirom da kreditne obveze često
imaju znatan udio u strukturi obveza društva, njihovo pravilno računovodstveno evidentiranje, tj.
priznavanje i mjerenje, važno je za osiguravanje istinitog i fer prikaza financijskog položaja društva.
Osim toga, bitna je i odgovarajuća prezentacija u financijskim izvještajima, sukladno važećim
standardima financijskog izvještavanja, pri čemu je nužno razgraničiti obveze po osnovi glavnice i
pripadajuće obveze za kamate, kao i pravilno klasificirati dugoročni i kratkoročni dio duga. Potrebno
je voditi računa i o ispravnom priznavanju troškova posudbe, koji se evidentiraju kao rashod razdoblja,
osim kada su ispunjeni uvjeti za njihovu kapitalizaciju. Računovodstveno postupanje s financijskim
obvezama uređeno je HSFI-em 13 – Obveze odnosno MSFI-em 9 – Financijski instrumenti, dok je
računovodstveni tretman rashoda od kamata definiran HSFI-om 16 – Rashodi odnosno MRS-om 23 –
Troškovi posudbe, uz primjenu efektivne kamatne stope. Autorica u članku prikazuje računovodstveni
tretman financijskih obveza i kamata, primjenom odgovarajućeg okvira financijskog izvještavanja
(HSFI ili MSFI).
Obračun i priznavanje ulaganja u nekretnine
Ako poslovni subjekt drži zemljište, zgradu ili njihov dio radi ostvarivanja prihoda od najma, rasta
vrijednosti na tržištu ili kombinacije tih ciljeva, takva se imovina u računovodstvenom smislu
smatra ulaganjem u nekretnine. Bitna razlika u odnosu na nekretnine koje poduzeće koristi za
obavljanje vlastite djelatnosti leži upravo u namjeni njihove uporabe. Zbog različite svrhe držanja,
na ovu se imovinu primjenjuje poseban računovodstveni tretman. U nastavku članka razmatra se
računovodstveni i porezni okvir koji se odnosi na ulaganja u nekretnine, kao i način njihova priznavanja,
mjerenja i objavljivanja u financijskim izvještajima sukladno Međunarodnim standardima financijskog
izvještavanja i Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja odnosno MRS-u 40 i HSFI-u 7.
Priznavanje i računovodstveno praćenje poreza po odbitk uplaćenog u inozemstvu
Hrvatski porezni obveznici sve se češće suočavaju sa situacijama u kojima su obvezni platiti porez na
dobit u poreznoj jurisdikciji koja nije njihova. S obzirom na suverenost svake države, postoji mogućnost
da poslovanje u inozemstvu podliježe plaćanju poreza u toj državi. Ako hrvatski porezni obveznik ostvari
prihode ili dobit izravno iz inozemstva koji podliježu porezu na dobit po odbitku, taj porez plaćen u
inozemstvu trebao bi biti evidentiran u poslovnim knjigama te, ako je moguće, uračunat u poreznu prijavu.
Autor članka analizira računovodstveni i porezni tretman poreza na dobit odnosno poreza na dobit
po odbitku koji je plaćen u inozemstvu.
Obvezno izvješće o volontiranju za 2025. godinu
Dugi niz godina u nas postoji zakonska obveza izvješćivanja o obavljenim uslugama ili aktivnostima
organizatora volontiranja. Udruge, zaklade, ustanove i sve druge pravne osobe iz čijeg osnivačkog
akta proizlazi da nisu osnovane s ciljem stjecanja dobiti te državna tijela i tijela jedinica lokalne i
područne (regionalne) samouprave koja su u protekloj godini bile organizatori volontiranja dužne su
do 31. ožujka 2026. godine podnijeti izvješće o volontiranju za proteklu 2025. godinu
Izuzeće od primjene Zakona o javnoj nabavi s primjerima
Izuzeća od primjene Zakona o javnoj nabavi propisana su u glavi II ZJN 2016, u člancima 29 – 47.
Sistematizirana su kao opća izuzeća te kao posebna izuzeća za javne i sektorske naručitelje. Posebno
poglavlje odnosi se na posebne situacije kod ugovora koje subvencioniraju ili sufinanciraju javni
naručitelji te izuzeća za područje obrane i sigurnosti. U članku se navode primjeri iz prakse odnosno
slučajevi kada su naručitelji bili u dvojbi jesu li ispunjeni uvjeti za izuzeće od primjene ZJN 2016 pa su
u vezi toga postavili pitanja i zatražili mišljenja tijela nadležnog za politiku javne nabave.