Prestanak djelatnosti obrtnika/ samostalne djelatnosti obveznika poreza na dobit
Prestanak obavljanja djelatnosti obrtnika ili nositelja samostalne djelatnosti koja je oporeziva
porezom na dobit zahtijeva provedbu jasno definiranih računovodstvenih i poreznih postupaka. Bez
obzira na razloge prestanka, obveznik je dužan zatvoriti poslovne knjige, uskladiti imovinu i obveze,
provesti završne obračune te podnijeti propisana izvješća Poreznoj upravi i drugim nadležnim tijelima.
U praksi upravo faza zatvaranja djelatnosti otvara niz specifičnih pitanja – od evidentiranja zaliha
i dugotrajne imovine, preko obračuna poreza na dohodak ili poreza na dobit, do primjene poreza
na dodanu vrijednost i obveze podnošenja završnih financijskih izvještaja. Razumijevanje ispravnog
računovodstvenog i poreznog postupanja u ovoj situaciji ključno je za pravilno okončanje poslovanja
i izbjegavanje naknadnih poreznih rizika.
Ovaj članak daje pregled obveza i praktičnih koraka koje je potrebno provesti pri prestanku obavljanja
djelatnosti, s naglaskom na razlike između obrtnika i obveznika poreza na dobit te na najčešće
nedoumice koje se javljaju u praksi.
Fiskalizacija 2.0: Sustavna reforma koja od 1. siječnja 2026. mijenja način poslovanja obrtnika i poduzetnika
Od 1. rujna 2025. godine na snazi je novi Zakon o fiskalizaciji, čime je sustav fiskalizacije u Hrvatskoj
ušao u novu fazu – fiskalizaciju 2.0. Uvođenje fiskalizacije 2.0 od 1. siječnja 2026. predstavlja najveću
regulatornu i tehnološku transformaciju hrvatskog malog i srednjeg poduzetništva od 2013. godine.
Iako se u javnom prostoru najčešće spominje tek obveza izdavanja e-Računa, stvarna promjena mnogo
je dublja: riječ je o potpunoj reorganizaciji razmjene dokumenata, računovodstvenog evidentiranja
i komunikacije s Poreznom upravom. Novi sustav zahvaća sve poduzetnike – od velikih društava
do najmanjih obrtnika, uključujući paušaliste, koji su dosad bili sustavno izuzeti iz većine digitalnih
obveza.
Kod pojedinih djelatnosti ne očekuju se velike prilagodbe (npr. frizeri, kozmetičari, ugostitelji) dok
u nekim drugim djelatnostima prilagodbe će biti dosta značajne (npr. veleprodaja, proizvodnja, online usluge fizičkim osobama). Cilj novog sustava je digitalizacija procesa, veća transparentnost te
povezivanje fiskalizacije s elektroničkim računima i klasifikacijom prema KPD oznakama (Klasifikacija
proizvoda prema djelatnosti), ali prvo treba nadvladati pripremu, prilagoditi software, educirati se,
obučiti djelatnike, usko surađivati s programerima, računovođom…
Utvrđivanje veličine poduzetnika prema Zakonu o računovodstvu s osvrtom na prijedloge izmjena iz e-savjetovanja
Kriteriji za razvrstavanje poduzetnika prema Zakonu o računovodstvu prvi se put primjenjuju za
2025. godinu kod svih poduzetnika koji izvještavaju prema kalendarskoj godini, što znači da će
novo razvrstavanje izravno odrediti i opseg dokumentacije koju su dužni predati FINA-i uz godišnje
financijske izvještaje. Budući da su pragovi ukupne aktive i netoprihoda povećani za približno
25 %, zaokruženo na cijele iznose, očekuje se da će se dio poduzetnika svrstati u nižu kategoriju
veličine, što može utjecati na obvezu primjene HSFI-ja ili MSFI-ja. Promjene koje su već stupile na
snagu obuhvaćaju nova pravila razvrstavanja grupa poduzetnika te obvezu sastavljanja izvještaja o
održivosti, sukladno odredbama važećeg Zakona o računovodstvu iz 2024. godine. Uz te već važeće
odredbe, dodatne promjene i pojašnjenja predviđene su kroz Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i
dopuni Zakona o računovodstvu koji je trenutno u postupku e-savjetovanja. Ovaj se Nacrt ponajprije
odnosi na odgodu rokova za drugi i treći krug obveznika izvještavanja o održivosti te na preciziranje
obveza vezanih uz dostavu odluke odnosno prijedloga odluke o raspodjeli dobiti ili pokriću gubitka u
postupku javne objave.
U članku se prikazuju kriteriji razvrstavanja poduzetnika i grupa poduzetnika te daje pregled
dokumentacije koju su, ovisno o veličini, poduzetnici dužni predati FINA-i prilikom podnošenja GFIPOD obrasca, uz osvrt na najavljene zakonske izmjene iz Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i
dopuni Zakona o računovodstvu.
Računovodstveno praćenje otkupa vlastitih poslovnih udjela
Vlastiti poslovni udjel je poslovni udjel koji se nalazi u vlasništvu društva, a društvo ga je steklo od
dotadašnjih članova društva po uvjetima koje propisuje Zakon o trgovačkim društvima.
Otkupom poslovnih udjela od svojih članova, smanjuje s broj udjela, a prava i obveze iz otkupljenih
poslovnih udjela miruju.
U članku se navode uvjeti za stjecanje vlastitih poslovnih udjela, obrazlaže se postupanje s vlastitim
udjelima, prikazuje se način knjiženja stjecanja i naknadne prodaje vlastitih udjela.
Mjerenje financijske imovine za potrebe sastavljanja financijskih izvještaja
Mjerenje financijske imovine na datum sastavljanja financijskih izvještaja ovisi prije svega o klasifikaciji
pojedine financijske imovine u određenu kategoriju financijske imovine definiranu u standardima
financijskog izvještavanja. Obveznici primjene Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja
(MSFI) klasificiraju financijsku imovinu sukladno zahtjevima MSFI-a 9 Financijski instrumenti, prema
kojemu klasifikacija financijske imovine u određenu kategoriju financijske imovine ovisi o cilju
poslovnog modela subjekta za upravljanje financijskom imovinom i obilježjima ugovornih novčanih
tokova od financijske imovine. Obveznici primjene Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja
(HSFI) klasificiraju financijsku imovinu sukladno zahtjevima HSFI-a 9 Financijska imovina. Pri mjerenju
financijske imovine na datum sastavljanja financijskih izvještaja financijska imovina se, u ovisnosti o
klasifikaciji u određenu kategoriju financijske imovine, mjeri po fer vrijednosti ili po amortiziranom
trošku. Autorica u članku navodi i objašnjava odredbe MSFI-a 9 i HSFI-a 9 relevantnih za naknadno
mjerenje financijske imovine te ukazuje na utjecaj aktualnih gospodarskih uvjeta na kretanje
vrijednosti financijske imovine
Računovodstveni i porezni aspekt troškova promidžbe, reprezentacije i darovanja
Propisi o oporezivanju PDV-om, porezom na dobit odnosno porezom na dohodak različito uređuju
porezni status troškova promidžbe, troškova reprezentacije i troškova po osnovu danih darovanja.
Prema Zakonu o PDV-u, za troškove reprezentacije i danih darovanja koja se ne smatraju poslovnim
izdacima nije dopušten odbitak pretporeza dok se troškovi promidžbe smatraju poslovnim izdacima
za koje je dopušten odbitak pretporeza u ukupnom iznosu. Prema Zakonu o porezu na dobit i Zakonu
o porezu na dohodak, troškovi reprezentacije porezno su priznati u visini 50 %, dok su troškovi
promidžbe uz propisane uvjete priznati u ukupnom iznosu. Trošak po osnovu danih darovanja prema
određenim uvjetima smatra se porezno priznatim rashodom, ali sa stanovišta PDV-a donacije u
naravi smatraju se isporukom bez naknade koja podliježe oporezivanju, ako je kod nabave korišten
pretporez. Iznimka je donacija hrane prema posebnim propisima. Autorica u članku ukazuje na razlike
u poreznom određenju ovih troškova te daje primjere njihovog računovodstvenog praćenja.
Računovodstveni tretman vrijednosnog usklađenja zaliha
Zalihe, kao dio kratkotrajne materijalne imovine, predstavljaju značajnu stavku u imovini poduzeća
koja se bave trgovinom. Stoga je njihovo ispravno mjerenje, kao i provedba potrebnih ispravaka
vrijednosti, od presudne važnosti za vjerodostojan prikaz financijskog položaja i uspješnosti
poslovanja, što je temeljni zahtjev financijskog izvještavanja. Računovodstveni postupci koji se
odnose na naknadno mjerenje zaliha trgovačke robe propisani su Hrvatskim standardom financijskog
izvještavanja 10 – Zalihe te Međunarodnim računovodstvenim standardom 2 – Zalihe, a njihova
primjena analizirana je u ovom članku.
Vrijednosno usklađenje imovine (dugotrajne i kratkotrajne) – pripreme za godišnji obračun za 2025. godinu
Približava se kraj poslovne 2025. godine, stoga je potrebno na vrijeme započeti s pripremnim
radnjama u vezi financijskih izvještaja, kako bi financijski izvještaji istinito i fer prezentirali financijski
položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove poduzetnika. Istinito i objektivno predočavanje
zahtijeva vjerno predočenje učinaka transakcija i drugih poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima
priznavanja imovine, obveza, kapitala, prihoda i rashoda. Stoga, pri izradi završnog računa, subjekt
mora svakako razmotriti postoje li određeni indikatori umanjenja vrijednosti imovine, primjerice u
vezi potraživanja od kupaca, zaliha, financijske imovine, dugotrajne materijalne imovine i sl. Ako
postoje objektivni dokazi te je utvrđeno umanjenje vrijednosti imovine, potrebno je na odgovarajući
način evidentirati vrijednosno usklađenje, kao rashod u računu dobiti i gubitka, osim ako se radi
o, primjerice revaloriziranoj dugotrajnoj materijalnoj imovini, pri kojoj se najprije smanjuje
revalorizacijska rezerva. Vrlo često dolazi do vremenske nepodudarnosti priznavanja rashoda
vrijednosnog usklađenja za računovodstvene i porezne svrhe. U tom slučaju, vrijednosno usklađenje
je privremeno porezno nepriznat rashod za koji je potrebno uvećati osnovicu poreza na dobit odnosno
nastaje odbitna privremena razlika koja zahtijeva priznavanje odgođene porezne imovine u bilanci.
U radu autorica obrađuje računovodstveni i porezni aspekt vrijednosnog usklađenja pojedinih vrsta
dugotrajne i kratkotrajne imovine, s naglaskom na obveznike primjene HSFI-a.
Odgođena porezna imovina i odgođene porezne obveze
U članku autor obrađuje formiranje i ukidanje odgođene porezne imovine i odgođenih poreznih
obveza i njihovo računovodstveno praćenje.
Promjena obračuna amortizacije
Računovodstveni okvir nalaže da je svaki poduzetnik dužan, prije početka korištenja osnovnog
sredstva, procijeniti korisni vijek upotrebe temeljem kojeg utvrđuje stopu amortizacije odnosno
godišnji iznos amortizacije. Sukladno HSFI 6 odnosno MRS 16, poduzetnici su dužni korisni vijek
upotrebe preispitati barem jednom na kraju svake poslovne godine. Ukoliko se utvrdi da je došlo do
promjene u procjeni korisnog vijeka upotrebe, poduzetnik treba učinke promjene prikazati u skladu
s HSFI 3 odnosno MRS 8, kao promjenu računovodstvene procjene. Autor u članku definira promjene
u računovodstvenim procjenama i daje primjere evidentiranja promjene procjene korisnog vijeka
upotrebe odnosno promjene stopa amortizacije dugotrajne materijalne imovine.