PDV kod transakcija poslodavca s radnicima

Rif Travanj

Razlikuje se porezni aspekt pojedinih transakcija poslodavca s radnicima prema Zakonu o PDV-u u
odnosu na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Zakona o porezu na dobit. S jedne strane, određena
davanja radnicima jesu porezno priznati rashod i ne smatraju se oporezivim dohotkom odnosno plaćom
u naravi, a s druge strane, propisi o PDV-u to smatraju isporukama u privatne svrhe koje podliježu
oporezivanju kao isporuke uz naknadu. Autorica u članku analizira pojedine isporuke poslodavca
radnicima koje se prema propisima o oporezivanju dohotka i dobiti smatraju neoporezivim isporukama,
a prema propisima o PDV-u smatraju se isporukama koje su predmet oporezivanja PDV-om.

Fiskalizacija 2.0 i izdavanje eRačuna za predujam

Rif Travanj

U kontekstu Fiskalizacije 2.0 razlikuju se dva osnovna slučaja postupanja s predujmovima, ovisno
o odnosu trenutka primitka predujma i realizacije isporuke u okviru poreznih razdoblja. U slučaju
kada je isporuka dobara ili usluga obavljena unutar istog poreznog razdoblja u kojemu je predujam
zaprimljen, porezni obveznik nema obvezu izdavanja računa za predujam, pod uvjetom da je konačni
račun izdan do roka za podnošenje prijave PDV-a. U tom slučaju, obveza fiskalizacije odnosi se samo
na konačni eRačun. Međutim, u slučaju kada se primitak predujma i realizacija isporuke odnose na
različita porezna razdoblja, porezni obveznik obvezan je izdati račun za predujam te po obavljenoj
isporuci provesti storniranje računa za predujam i izdati konačni račun. U navedenom slučaju
Fiskalizaciji 2.0 podliježe račun za primljeni predujam, storno računa za primljeni predujam te konačni
račun za obavljenu isporuku. Također, u situacijama kada se jedan predujam koristi za podmirenje više
isporuka, potrebno je provoditi djelomična storna u visini izvršenih isporuka te izdavati odgovarajuće
račune za svaku pojedinu isporuku.
Detaljnije o postupanjima s eRačunom za predujam, kao i postupanjima prilikom dostave podataka
o naplati tih računa te praktičnim primjerima primjene, pročitajte u nastavku članka.

Izvještavanje revizora o izvješću o transakcijama s povezanim osobama i izvješću o odnosima s povezanim društvima prema Zakonu o trgovačkim društvima

Rif Travanj

U čl. 263.e i čl. 497. Zakona o trgovačkim društvima1 propisana je obveza godišnjeg izvještavanja
o transakcijama s povezanima osobama odnosno sastavljanja izvješća o odnosima društva s
povezanim društvima. Ako su financijski izvještaji društva podložni obvezi zakonske revizije, izvješće
o transakcijama s povezanim osobama i izvješće o odnosima društva s povezanim društvima podložni
su obveznoj provjeri od strane revizora, u opsegu koji je potreban za stjecanje razumnog uvjerenja.
U članku autorica pojašnjava tko su obveznici izrade i što obuhvaća izvješće o transakcijama s
povezanim osobama i izvješće o odnosima društva s povezanim društvima, koje su obveze i postupci
revizora vezano uz provjeru tih izvješća te način izvještavanja, a sukladno odredbama ZTD-a i uputama
Hrvatske revizorske komore.

Analiza scenarija kao instrument smanjenja rizika kapitalnih ulaganja

Rif Travanj

Kapitalna ulaganja predstavljaju ulaganja u dugoročne projekte poput opreme, postrojenja ili
infrastrukture, koja zahtijevaju značajna financijska sredstva i dug vremenski horizont. Donošenje
investicijskih odluka u takvom okruženju obilježava visoka razina rizika i neizvjesnosti, uz moguće
utjecaje tržišnih, ekonomskih i tehnoloških promjena. Nepovratnost investicija dodatno povećava
značaj kvalitetnog planiranja i procjene budućih ishoda. U tom kontekstu, analiza scenarija se ističe kao
ključni alat koji omogućava menadžerima i investitorima da sagledaju više mogućih budućih scenarija,
unaprijed identificiraju potencijalne rizike i donose informirane odluke koje smanjuju neizvjesnost.
Analiza scenarija je metoda koja procjenjuje ishode investicija kroz više alternativnih scenarija,
razlikujući se od analize osjetljivosti, koja razmatra promjenu jedne varijable dok ostale ostaju iste
te primjerice od Monte Carlo simulacije, koja koristi veliki broj slučajnih varijacija. Prednost analize
scenarija se temelji u mogućnosti istovremenog razmatranja više ključnih varijabli, čime se dobiva
realističnija procjena budućih ishoda i strateških implikacija, što je posebno važno u kompleksnim
investicijskim projektima. Proces izrade analize scenarija uključuje nekoliko ključnih koraka, kao što
su identifikacija ključnih varijabli poput prodajne cijene, troškova, količine prodaje, kamatnih stopa i
poreza; formuliranje scenarija – optimističnog (najbolji mogući ishod), pesimističnog (najgori mogući
ishod) i realnog ili baznog (najvjerojatniji ishod); kvantifikacija scenarija pomoću pokazatelja, kao što su
neto sadašnja vrijednost, interna stopa prinosa i razdoblje povrata te analiza i interpretacija rezultata
kako bi se identificirale točke ranjivosti i potencijalne prilike za optimizaciju ulaganja. Primjena analize
scenarija u kapitalnom budžetiranju omogućava menadžerima da procijene vjerojatnost realizacije
različitih scenarija, bolje razumiju rizike i predvide moguće posljedice odluka. Prednosti uključuju
povećanu fleksibilnost, detaljan pregled mogućih ishoda te poboljšanu procjenu rizika, dok su među
ograničenjima istaknuti subjektivnost u izboru scenarija, složenost procesa i dodatni troškovi. U članku
se navodi praktični primjer iz prerađivačke industrije koji pokazuje kako analiza scenarija doprinosi
proaktivnom upravljanju investicijama, smanjuje mogućnost neplaniranih gubitaka i osigurava bolje
usklađivanje s dugoročnim strateškim ciljevima. Nadalje, autori pružaju preporuke menadžerima koji
uključuju integraciju analize scenarija kao redovitog dijela procesa odlučivanja, umjesto povremenog
alata, povezivanje s drugim metodama upravljanja rizicima poput analize osjetljivosti i Monte Carlo
simulacija te redovito ažuriranje scenarija u skladu s promjenama tržišnih i ekonomskih uvjeta. Na taj
način društva mogu optimizirati kapitalne investicije, povećati otpornost na nepredviđene događaje i
osigurati održivu vrijednost kroz strateško i informirano donošenje odluka.

Konfliktnost ciljnih skupina dioničkih društava i njihove informacijske potrebe iz financijskih izvještaja

Rif Travanj

Dvije su osnovne ciljne skupine dioničkog društva čiji se ciljevi mogu naći u konfliktu. Najčešći trenutak
koji ukazuje na potencijalni konflikt očituje se u raspodjeli neto dobiti. Koji dio se dijeli u dividende,
a koji se zadržava, od iznimnog je značaja za ostvarivanje interesa ciljnih skupina te društva kao
legalnog subjekta. Međutim, konflikti interesnih skupina u dioničkom društvu imaju vrlo širok sadržaj
koji je relevantan za opstanak i razvoj društva. Pri tome, veliki značaj u ispunjavanju ciljeva pružaju
relevantne informacije iz financijskih izvještaja.

Jesu li financijski pokazatelji adekvatni za analizu državnih poduzeća?

Rif Travanj

Često se u analizi financijskih izvještaja državnih poduzeća ispituje opravdanost primjene financijskih
pokazatelja kojima se kvantificiraju temeljni kriteriji poslovanja svakog poslovnog subjekta – sigurnost
i uspješnost poslovanja. Pri tome se uobičajeno naglašava kako ti kriteriji kod državnih poduzeća nisu
toliko značajni kao u privatnom sektoru pa se samim time dovodi u pitanje opravdanost primjene
uobičajenih financijskih pokazatelja. Nasuprot tome, u ovom članku autor ističe nužnost njihove
primjene i njihovu adekvatnost za analizu državnih poduzeća. Naime, o sigurnosti i uspješnosti
poslovanja potrebno je voditi računa kod svih subjekata pa tako i kod državnih poduzeća.

Financijsko i porezno izvještavanje kod stečaja, likvidacije, statusnih promjena i prestanka društva bez likvidacije

Rif Travanj

U članku se obrazlažu posebnosti sastavljanja financijskih i poreznih izvještaja društava koja zbog
statusne promjene pripajanja, spajanja ili podjele gube pravnu osobnost, društava nad kojima je
otvoren likvidacijski postupak, društava nad kojima je otvoren stečajni postupak, društava koja
prestaju poslovati po skraćenom postupku bez likvidacije.
Isto tako, navode se rokovi u kojima se predaju takvi financijski i porezni izvještaji, kao i oznaka
izvještaja koju je potrebno navesti u GFI koji se predaje FINA-i

Sastavljanje financijskih izvještaja u uvjetima vremenske ograničenosti poslovanja

Rif Travanj

Jedno od općih načela u svezi mjerenja i priznavanja pozicija financijskih izvještaja odnosno
sastavljanja financijskih izvještaja je načelo neograničenosti vremena poslovanja. Primjerice,
pretpostavka o neograničenosti vremena poslovanja nije primjerena u slučaju likvidacije ili stečajnog
postupka. HSFI 18 – Vremenska ograničenost poslovanja1, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2025.
godine, propisuje posebna pravila koja je potrebno primijeniti prilikom utvrđivanja primjerenosti
korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju i računovodstvena pravila koja
se primjenjuju kad zbog činjeničnih i/ili pravnih okolnosti nije primjereno koristiti pretpostavku o
neograničenosti vremena poslovanja.
Standard je primjenjiv za sve poduzetnike, tj. obveznike primjene HSFI-a i MSFI-a, osim onih
poduzetnika kojima je izdavanje odobrenja za rad u nadležnosti Hrvatske narodne banke ili Hrvatske
agencije za nadzor financijskih usluga.
S obzirom da je HSFI 18 stupio na snagu za izvještajna razdoblja započeta na 1. siječnja 2025.
godine ili nakon toga datuma, potrebno ga je primjenjivati, uz uvjet da je poslovna godina jednaka
kalendarskoj godini i ako za to postoje okolnosti, prilikom izrade financijskih izvještaja za godinu
koja je završila 31. prosinca 2025. godine. Stečajne postupke pokrenute prije stupanja na snagu ovog
standarda, treba dovršiti primjenom računovodstvenih standarda koje je poduzetnik primjenjivao do
stupanja na snagu HSFI-a 18.
Autorica u članku upućuje na posebnosti sastavljanja financijskih izvještaja poduzetnika u postupku
stečaja ili likvidacije odnosno u uvjetima kada pretpostavka vremenske neograničenosti poslovanja
nije primjerena, sukladno odredbama HSFI-a 18.