Obveznici PDV-a – ulazak u sustav PDV-a, prava i obveze nakon prelaska praga
Prag za ulazak u sustav PDV-a od 1. siječnja 2025. godine propisan je u visini 60.000,00 eura. Nakon
ostvarene vrijednosti isporuka iznad tog iznosa porezni se obveznik obvezan upisati u registar
obveznika PDV-a već sljedeći dan. Zahtjev za upis u registar obveznika PDV-a podnosi se nadležnoj
ispostavi Porezne uprave putem ePorezna popunjavanjem Zahtjeva za registriranje za potrebe PDV-a
(Obrascu P-PDV) radi upisa u registar obveznika PDV-a. Autorica u članku piše o poreznim obveznicima,
obveznom upisu u registar obveznika PDV-a, mogućnosti ispravka neiskorištenog pretporeza te o
obvezama u slučaju ulaska u sustav PDV-a.
Pravno-porezni aspekti rada na izdvojenom mjestu i rad na daljinu
Zakon o radu dugi niz godina poznaje rad na izdvojenom mjestu rada, no pandemijsko vrijeme uvelo
je promjene u odnosima radnika i poslodavaca. Nedavne izmjene Zakona o radu uzimaju u obzir
novonastale okolnosti, ali se i hvataju u koštac s brzim razvojem novih tehnologija koje pridonose
drugačijim navadama u poslovanju.
Transparentnost i predvidivost rada, ali i ostvarenje ravnoteže profesionalnih i privatnih potreba
radnika trendovi su koji se protežu promjenama zakonodavnih okvira ukorjenjenim u Direktivama
unoseći fleksibilnost potrebnu radnicima i prihvatljivu poslodavcima.
Iako suštinski, tema usko vezana uz radno pravo za sobom povlači i određena pitanja iz područja
poreza i računovodstva.
Izmjena predujma porezana dohodak od samostalne djelatnosti u 2025. godini
Fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost obrta i slobodnih zanimanja, a utvrđuju dohodak
na temelju poslovnih knjiga i evidencija, dužne su tijekom kalendarske godine kao poreznog razdoblja,
plaćati mjesečni predujam poreza na dohodak. Mjesečni predujam poreza plaća se na temelju
podataka iskazanih u godišnjoj poreznoj prijavi za prethodno porezno razdoblje za što Porezna
uprava više ne donosi rješenje. Visina mjesečnog predujma izračunava se primjenom niže stope od
15 % i više stope od 25 %, na način da se porezna obveza utvrđena godišnjim obračunom, podijeli s
brojem mjeseci u kojemu se obavljala samostalna djelatnost.
Međutim, visina tako utvrđenog mjesečnog predujma može se i promijeniti tijekom poreznog
razdoblja, na temelju zahtjeva poreznog obveznika, koji treba sadržavati sve bitne sastojke iz porezne
prijave koji se odnose na prethodno razdoblje tekuće godine ili po službenoj dužnosti ako utvrđeni
predujmovi po godišnjoj poreznoj prijavi ne odgovaraju stvarnim podacima. Zahtjev se podnosi
elektroničkim putem preko sustava ePorezna.
Porezne obveze nasljednika plaće i drugog dohotka
Fizička osoba koja naslijedi primitke koji se isplaćuju nakon smrti radnika, porezni je obveznik za
naslijeđeni dohodak. Obvezni doprinosi iz plaće i na plaću obračunavaju se i plaćaju na ime ostavitelja
i pripisuju mirovinskoj osnovici ostavitelja. Nasljedniku se isplaćeni primitak oporezuje kao dohodak
od nesamostalnog rada. Primici koji bi bili neoporezivi da su isplaćeni ostavitelju, nasljedniku se
također isplaćuju kao neoporezivi primici.
Isplata drugog dohotka nasljednicima ne podliježe obvezi doprinosa, a porez na dohodak se
obračunava za nasljednika kojemu se isplaćuje primitak od drugog dohotka.
U članku se obrađuju obveze poslodavaca i isplatitelja drugog dohotka koji nakon smrti radnika
odnosno stjecatelja drugog dohotka, njihovim nasljednicima isplaćuju primitke na koje je ostavitelj
stekao pravo.
Korištenje uvećanja osobnog odbitka za uzdržavanog studenta
Studenti su u pravilu punoljetne osobe, mnogi od njih ostvaruju vlastite primitke po raznim osnovama
pa su u praksi primjene propisa o porezu na dohodak i ostvarivanju prava poreznih obveznika na
uvećanje osobnog odbitka česta pitanja vezana uz mogućnost korištenja prava na osobni odbitak za
dijete ili člana obitelji koji kao student ostvaruje određene neoporezive i/ili oporezive primitke.
U članku se na nizu primjera iz prakse obrađuje pravo poreznih obveznika na korištenje osobnog odbitka
za uzdržavane studente te pravo samih studenata na vlastiti osobni odbitak kao neoporezivi dio dohotka.
Zašto su još lani stagnirala ulaganja i što nam donosi regulativa Stup II?
Članak analizira stagnaciju privatnih ulaganja u 2024. pripisujući problem visokim troškovima rada i
energije, kao i zastarjelom Zakonu o poticanju ulaganja (ZoPU). Ključni fokus je na učinku minimalnog
globalnog poreza na dobit (Stup II), koji prijeti poništiti svrhu postojećih hrvatskih poreznih olakšica
jer one nisu klasificirane kao kvalificirani povrativi porezni krediti. Autor predlaže hitnu reformu
ZoPU-a po uzoru na prakse drugih zemalja EU, poput Poljske, Mađarske, Belgije i Irske, kako bi se
poticaji preoblikovali u oblike koji su usklađeni s regulativom Stupa II.
Porezno neutralne statusne promjene
Porezno neutralne statusne promjene, poput pripajanja, spajanja, podjele i izdvajanja, predstavljaju
kompleksna pravna i porezno-računovodstvena pitanja koja zahtijevaju usklađeno postupanje
prema Zakonu o porezu na dobit (članci 20.a. – 20.r) i Pravilniku o porezu na dobit (članci 41.a. –
41.l.), uz istodobno poštivanje računovodstvenih standarda – bilo Međunarodnih standarda
financijskog izvještavanja (MSFI) ili Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (HSFI).
U praksi, svrha porezno neutralnog tretmana jest omogućiti reorganizaciju poduzetnika bez
trenutačnog poreznog učinka, pod uvjetom da transakcija nije usmjerena na izbjegavanje ili
smanjenje porezne obveze. Time se omogućuje kontinuitet poslovanja, zadržavanje porezne osnovice
i transparentnost izvještavanja.
Ovaj članak obrađuje ključne zakonske pretpostavke za primjenu porezne neutralnosti i daje pregled
najčešćih praktičnih nedoumica koje proizlaze iz statusnih promjena.
Fiskalizacija 1.0 i 2.0: usporedni prikaz i glavne razlike
Primjena novog Zakona o fi skalizaciji donosi značajne promjene u načinu izdavanja, razmjeni i
fi skalizaciji računa. Razlikuje se fi skalizacija računa u krajnjoj potrošnji (fi skalizacija 1.0) i fi skalizacija
eRačuna u poslovnim odnosima između poreznih obveznika i javnih ti jela (fi skalizacija 2.0). Dok se
u B2C segmentu i dalje izdaju računi u papirnatom obliku uz obvezu fi skalizacije samo na strani
izdavatelja računa, u B2B i B2G segmenti ma uvodi se strukturirani eRačun koji se razmjenjuje putem
informacijskih sustava i fi skalizira i na strani izdavatelja i na strani primatelja. Posebno je važno
naglasiti da se u provedbi treba jasno razlikovati sustav fi skalizacije 1.0 i 2.0. Odredbe Zakona koje se
odnose na fi skalizaciju računa u krajnjoj potrošnji ne primjenjuju se nužno na fi skalizaciju eRačuna u
poslovnim odnosima i obratno.
U članku se detaljno razrađuju najvažnije razlike između fi skalizacije 1.0 i 2.0, uključujući defi niciju
obveznika, predmet fi skalizacije, izuzeća, posebnosti izdavanja računa, obvezu prijave poslovnih
prostora, isti canje naljepnica, korištenje uvezane knjige računa, kao i postupanje u slučaju tehničkih
poteškoća. Posebna pozornost posvećena je eIzvještavanju, podacima o naplati i odbijanju računa
te pravilnoj primjeni KPD oznaka. Uz svaki od navedenih elemenata razrađuje se koji se od njih
primjenjuje u fi skalizaciji 1.0, a koji u fi skalizaciji 2.0, čime se čitatelju pruža jasan i pregledan uvid u
to koje se odredbe primjenjuju u kojem sustavu fi skalizacije.
Opasnosti od rizika prijevara uposlovanju*
U svim poslovnim modelima, bez obzira jesu li u pitanju modeli iz realnog ili financijskog sektora, sve
su prisutniji, invazivniji i agresivniji rizici prijevara. To je posljedica sve veće uključenosti neizbježne
digitalizacije u poslovanju tvrtki. Ipak, ovisno u sektorskoj pripadnosti i poslovnim modelima
prijevare se mogu razlikovati. Svakako, digitalne prijevare su najveća opasnost koju treba detektirati
na vrijeme. Upravo uloga internih revizora je maksimalan fokus na rizike prijevara. U članku su
obrađene tipične aktualne prijevare o kojima treba jako voditi računa i na koje se interna revizija
tvrtki mora fokusirati.
Razumijevanje informacijskog sustava relevantnog za sastavljanje financijskih izvještaja sukladno zahtjevima MRevS-a 315 (izmijenjen 2019.)
Informacijski sustav relevantan za financijsko izvještavanje i komuniciranje obuhvaća različite
metode i evidencije koje se koriste u svrhu iniciranja, identificiranja, analiziranja, klasificiranja
i evidentiranja poslovnih događaja. Predstavlja sustav koji obuhvaća sve mjere i postupke koji
se primjenjuju u vezi s računovodstvenim iskazom poslovnih događaja te prilikom sastavljanja
pouzdanih financijskih izvještaja. Pri tome, važna je interna i eksterna komunikacija koja će omogućiti
razumijevanje pojedinačnih uloga i odgovornosti vezanih uz financijsko izvještavanje, primjerice
putem raznih priručnika, politika i sl. Od revizora se očekuje da stekne razumijevanje o uspostavljenom
informacijskom sustavu relevantnom za sastavljanje financijskih izvještaja i načinu komuniciranja, u
skladu s MRevS 315 (izmijenjen 2019.) – Identificiranje i procjenjivanje rizika značajnih pogrešnih
prikazivanja, o čemu autorica pojašnjava u nastavku.