Prodaja putem interneta postala je uobičajeni način kupovine kod fizičkih i kod pravnih osoba.
Jednostavnija kupnja uz smanjene troškove i bržu narudžbu neke su od pogodnosti takvog načina
poslovanja. Pogotovo se takav način prodaje pokazao učinkovit u godini pandemije koja je iza
nas i na koju je utjecalo smanjeno ili zabranjeno trgovanje fizičkim odlaskom u prodajne objekte.
Provođenje revizije financijskih izvještaja, obveza je koju propisuje Zakon o reviziji i Zakon o
računovodstvu. Uz navedenu obvezu, reviziji podliježu i subjekti (trgovačka društva) prilikom
statusnih promjena propisanih u Zakonu o trgovačkim društvima. Statusne promjene u skladu s
odredbama Zakona o trgovačkim društvima su povećanje temeljnog kapitala trgovačkog društva,
priključenje trgovačkog društva, pripajanje i spajanje trgovačkih društava, podjela trgovačkog
društva i preoblikovanje trgovačkog društva.
Jedan od zadataka poreznih obveznika razmatranje je i procjena strukture obveza. Naime, kao i kod
otpisa potraživanja, tako su i obveze društva podložne zastari odnosno otpisu ako društvo stekne
zakonske preduvjete u korist navedene radnje. Spomenute obveze najčešće su rezultat poslovanja
s dobavljačima ili kreditorima društva, a otpis se provodi u korist prihoda, što direktno utječe na
rezultat, ali i daje sliku realnih i objektivnih financijskih izvještaja. Kako radnja otpisa obveza može
utjecati na računovodstveni, ali i porezni aspekt obradit će se dalje u nastavku članka.
U tijeku obavljanja revizije financijskih izvještaja društva, obveza je revizora prikupiti revizorske dokaze
i sastaviti ih u odgovarajuću revizorsku dokumentaciju. Uz pomoć potpune dokumentacije revizor može
s većom razinom pouzdanosti i uvjerenja izraziti revizorsko mišljenje i sastaviti revizorsko izvješće.
Radna dokumentacija u reviziji propisana je odredbama Zakona o reviziji i Međunarodnim revizijskim
standardima (u daljnjem tekstu MRevS-ima). Stoga će autor u nastavku članka navesti propise koji
definiraju na koji način bi revizori trebali izrađivati, slagati i čuvati revizorsku dokumentaciju (radne
papire i mape) te će biti prezentiran i izgled revizorske dokumentacije, njezina svrha i odredbe o
provođenju nadzora nad spomenutom dokumentacijom.
U svom poslovanju, poduzetnici se koriste različitim oblicima imovine. Takvo posjedovanje imovine
podložno je situaciji u kojoj se spomenuta imovina može oštetiti na različite načine. Prirodna
nepogoda jedna je od posljedica koje ostavljaju imovinu u većem ili manjem dijelu neupotrebljivom.
Tako nastala šteta na imovini poduzetnika ima trenutačne posljedice na njegovo poslovanje koje se
očituju na smanjenju vrijednosti imovine, ali i odgođene posljedice koje se očituju kao propuštena
dobit zbog nemogućnosti korištenja takve imovine ili potencijalnog zastoja u radu poduzetnika.
U današnje vrijeme kada poduzetnici na izbor imaju korištenje različitih modela financiranja, povratni
najam (engl. lease back) javlja se kao prihvatljiv način povećanja trenutne likvidnosti. Sve transakcije koje
su sadržane u povratnom najmu najlakše bi se mogle svesti kao prodaja postojeće imovine poduzetnika
i povrat te iste imovine kroz najam. Navedene transakcije provode se uzimanjem iste prodane imovine
od strane poduzetnika, ponovno u operativni ili financijski najam. Takva provedba zahtijeva korištenje
računovodstvenih postupaka uz primjenu računovodstvenih standarda, ali i definiranje poreznog
tretmana navedene transakcije. Sve spomenuto autor će obraditi u nastavku članka.
U današnje vrijeme neizvjesnosti i gotovo svakodnevnih promjena poduzetnici se suočavaju sa sve
većim obvezama koje društvo generira iz prošlih događaja i sa sve manjom likvidnošću. Kako bi
smanjili negativne učinke na društvo jedan od načina je i prijevremeni raskid ugovora o leasingu.
Kako bi pojasnili porezni i računovodstveni postupak u takvim slučajevima prije svega je važno
utvrditi o kojoj vrsti ugovora o leasingu se radi odnosno je li riječ o financijskom ili operativnom
leasingu. Iz tog razloga u nastavku članka donosimo na koji način se evidentira raskid ugovora o
leasingu (financijskom ili operativnom) kod obveznika primjene HSFI-a.
Temeljem Zakona o računovodstvu, obvezi revizije podliježu godišnji financijski izvještaji i godišnji
konsolidirani financijski izvještaji dioničkih društva, komanditnih društava i društava s ograničenom
odgovornošću čiji pojedinačni odnosno konsolidirani podatci u godini koja prethodi reviziji prelaze
pokazatelje u barem dva od sljedeća tri uvjeta: – iznos ukupne aktive 15.000.000,00 kuna – iznos prihoda
30.000.000,00 kuna i – prosječan broj radnika tijekom poslovne godine iznosi najmanje 25. Međutim,
u ostalim slučajevima koji ne zahtijevaju detaljne revizorske postupke, revizori se mogu angažirati
da obave uvid u financijske izvještaje.
Kada poslovni subjekt u svojoj imovini drži nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje,
s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje, takva imovina
klasificira se pod imovinom vezanom uz ulaganje u nekretnine. Takva namjena ulaganja u nekretnine
različita je od namjene nekretnina koje poduzeće ima u svojoj imovini kako bi nekretnine koristio
prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti pa je u skladu s time različit i računovodstveni
tretman takve imovine subjekta. Tako će u ovome članku autor objasniti računovodstveni i porezni
tretman ulaganja u nekretnine odnosno prezentiranje takve vrste imovine prema Međunarodnim i
Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (MRS 40 i HSFI 7).
